
Vjeruješ li u anđele!
Vjeruješ li u anđele! Ja ne vjerujem. Znam da postoje. Previše je sitnica u životu pogođeno baš tamo gdje treba da bi sve bilo slučajno. Nitko me neće uvjeriti da se rukav sam…
ČitajKategorija
74 tekstova

Vjeruješ li u anđele! Ja ne vjerujem. Znam da postoje. Previše je sitnica u životu pogođeno baš tamo gdje treba da bi sve bilo slučajno. Nitko me neće uvjeriti da se rukav sam…
Čitaj
Postoje noći kada mi se učini da je svijet sastavljen samo od tame, stakla i njenog pogleda kojeg nikada nisam dotaknuo, a ipak ga nosim u sebi kao ožiljak od hladnoće koji ne…
Čitaj
U dvorištu koje rijetko tko primijeti raste ružin vrt. Nije savršen. Zemlja je mjestimice tvrda, kao da je dugo odbijala primiti išta novo. Na nekim stabljikama vide se stare…
Čitaj
Stajao je pred dvorcem koji je godinama branio svojim tijelom. Zidine su se uzdizale poput nijemih svjedoka, tamne i vlažne, ispijene od noći, kao da su upijale svaku njegovu…
Čitaj
U tamnim hodnicima drevnog dvorca, gdje se magla uvlači kroz pukotine kamena poput šapata zaboravljenih duhova, stoji vitez, vezan zakletvom koja nije lanac od željeza, već od…
Čitaj
Tisuće godina gledam. Iz tišine koja je starija od svih riječi. Iz prostora gdje zvuk ne postoji, a ipak… sve pjeva. U meni gori srce, usijana peć koja pretvara vodik u…
Čitaj
On ne jaše konja. Sjedi u polupraznom tramvaju koji reže grad kao tup mač, škripi kroz sivi sumrak dok se metalni krik tračnica miješa s udarcima modernih bitaka, porukama…
Čitaj
U dubini noći, gdje se tama ruši poput crnih kula iz pakla, vitez stoji na rubu ponora. Ne zato što mora. Zato što je naučen da tu stoji. Srce mu puca od oluje koju nikad…
Čitaj

U početku je postojala samo sigurnost. Ne mjesto, ne vrijeme, nego gustina trenutka u kojem se još može ostati. Ježić je tu sigurnost nosio u tijelu, u načinu kako se sklupča,…
Čitaj
Postoji trenutak kada gubitak postaje tijelo. Kada srce ne boli metaforom, nego fizički, u svakom mišiću, u svakom dahu, u svakoj kosti. Za viteza koji je godinama nosio…
Čitaj
Rođena sam u ledenom udisaju neba, u trenutku kad se hladni dah oblaka spoji s izgubljenim zrncem prašine što godinama luta visinama. Rađanje osjećam kao tihi pritisak…
Čitaj

Bio jednom jedan čovjek, nazvat ćemo ga Mata, čije je srce bilo poput knjige pisane nevidljivom tintom. Svi su ga vidjeli, nitko ga nije čitao. Hodao je ulicama kao jesen koja…
Čitaj
Ispovijed palog Znaš li kako se pada s neba? Ne grmljavinom, ne vatrom, ne veličanstvenim lomom svjetlosti. Pada se polako, perje po perje, šutnja po šutnja. I najgore je što…
Čitaj
Usamljeni vitez jaše kroz maglu koja je progutala čitava doba, maglu što šapuće imena onih koji su odustali prije njega. Koraci njegova konja odzvanjaju kao posljednja zvona…
Čitaj
Sve počinje u snu koji miriše na jasmin i tajne… Noć me proguta kao da sam pao u baršunastu rupu, a ti stojiš u polusjeni što miriše na dimljeno drvo i kiše koje su pale prije…
Čitaj
Ona je bijela kao praznina prije prvog udaha, kao neokaljan snijeg prije ičijeg koraka. Dolazi u tihim koracima svile, noseći miris majčinih ruku nakon ručka i čistog pamuka…
Čitaj
Bila su to vremena kad se krv plemena miješala sa smolom drveća, a ratnici su znali da mač služi obrani, ne pohlepi. Oni nisu živjeli pokraj šume, bili su njezin dio. Svako…
Čitaj



Jesen ne dolazi kao gost, prikrada se poput daha koji zamagljuje ogledalo. Nije njezin dolazak u koraku ni u glasu, nego u onom trenutku kad primijetiš da se svjetlost…
Čitaj

U vrtovima mjesečine, gdje se svjetlo lomi na rubu sjećanja i zaborava, sreo ju je bez najave. Stvarnost se topila polako, kao voštana figura pred plamenom koji ne gori nego…
Čitaj
Nije bilo ni priče ni svijeta, samo stol, mašina i tišina koja je čekala. Pisac je spustio prste na tipke i prvi zvuk probio je zrak, tvrd, oštar, dovoljan da papir zadrhti…
Čitaj
U srcu starog parka, gdje se jesenske boje miješaju s tugom vremena, stoji jedna klupa. Nijema svjedokinja. Njena izbrazdana površina nosi ožiljke godina. Na jednom dijelu,…
Čitaj
Kad pritisne, kad me obuzme ova neukrotiva jesenja želja da se pretvorim u list, koža mi zazuji poput rijeke što je pronašla more, zubi mi postanu krhotine leda koje nosi…
Čitaj
Bio je čovjek kojemu su ruke znale više od riječi. Odgajan u tišini, u nauku vatre i metala, gdje se ne izgovara, već oblikuje. Nije znao obećavati, ali ono što bi dotaknuo,…
Čitaj
Postoje trenuci kada me samoća grli poput ledene magle, kada praznina u meni postane tako teška da jedva dišem. Kao one noći kada se vratite kući nakon dugog dana, a soba je…
Čitaj
U sumraku sumnje, gdje se svijet svodio na hladne obrise stvarnosti bez ikakvog sjaja, hodao je čovjek koji je davno izgubio vjeru u sve. Njegovo ime bilo je zaboravljeno čak…
Čitaj

U gradovima gdje kiša plače kristalnim suzama i ulice dišu kroz pukotine asfalta, živio je čovjek koji je nosio tišinu kao što drugi nose teret. Ruke su mu bile tkane od…
Čitaj
Šapat stranica u tišini noći… Kad padne zadnja stranica i ugasi se posljednje svjetlo, priče ne utihnu. One tada počnu disati dublje, toplo i vlažno poput daha što magli…
Čitaj
Sanjaru što hoda stazama snova, srce je tiha ruža vjetrova . Na stazi snova, gdje se horizonti stapaju s beskrajnim mogućnostima, svaki sanjar kreće na putovanje vođen…
Čitaj
Postoje ljubavi koje ne dođu kroz dodir, ni kroz pogled, ni kroz slučajan susret u prolazu. Dođu kroz tišinu. Kroz prostor između riječi. Kroz ono što u čovjeku predugo šuti,…
Čitaj
U sivim satima kada se priroda tek budi, tuga i dalje bdije kao vjerni čuvar na pragu dana. Povorke zaboravljenih poljubaca marširaju ulicama poput nijemih sjena, a njihovi…
Čitaj
U dubini noći, kada se svijet utapa u san, oni bdiju, neukrotive duše koje vjetar nosi kroz tamu. Njihove oči su jezera u kojima se ogledaju nepostojeće zvijezde, a srca im…
Čitaj
Postoji kafić na uglu gdje se svakodnevno održava predstava najnježnija na svijetu. Dva glumca koji čekaju da jedan drugome nešto kaže, a scenarija se ne sjećaju jer je nestao…
Čitaj
U dalekoj budućnosti, u svijetu gdje je zrak sterilno čist, do smrti, gdje tijela plešu precizno kao strojevi, a pogledi zjape prazni poput neobrađenog silicija, gdje srca ne…
Čitaj
Asfalt je disao posljednji dah vrućine kao umiruća harfa, a na njegovom rubu, gdje se svjetlost predaje tami poput umornog putnika, ležala je krhka tvorevina od krvi i perja.…
Čitaj
Postoji trenutak kad se svemir prepolovi na prije i poslije. Moj je došao u obliku bijele haljine. Ušla je u prostoriju kao da je koračala kroz vrata između svjetova, kao da…
Čitaj
Negdje među sjenama našeg vremena, u prostoru gdje se dodiruju san i java, postoji vitez kakav nikad prije nije postojao. Njegovi koraci ne ostavljaju trag na zemlji, njegov…
Čitaj
U malom vrtu, gdje je vrijeme disalo sporije, a sunce se naginjalo da bolje vidi, Mirko i Ana uzgajali su ruže. Njihov vrt nije bio običan, svaka ruža živjela je pod staklenim…
Čitaj
U tišini bijele zgrade na kraju grada, gdje se asfalt gubi u maglama sjećanja, stoji muzej kakav svijet nikad nije vidio. Ovdje se ne čuvaju zlatni ukrasi faraona ni mramorne…
Čitaj
Postoji jedan svijet čiji se miris osjeća na koži prije nego što ga um prepozna. Svijet u kojem se čuda ne zaboravljaju jer žive u svakom udisaju koji te grli iznutra. Nije to…
Čitaj
Zamislimo da se život vrti poput božanskog kotača sreće, a duša putuje kroz beskrajne mogućnosti postojanja. Kad bih se ponovno rodio, pred mojim duhom otvorila bi se vrata…
Čitaj
Na brdu gdje se nebo čini bliže nego zemlja, gdje vjetar pjeva tiše od šapata, živio je On. Nije imao imena kojem bi ga drugi pamtili, jer imena su za one koji žele biti…
Čitaj
Bio je čovjek kojem su ruke znale više od riječi. Odgajan u tišini, u nauku vatre i metala, gdje se ne izgovara, već oblikuje. Nije znao obećavati, ali ono što bi dotaknuo,…
Čitaj

Bio je to čovjek kojem ništa nije išlo po ruci. Svijet se prema njemu nije otvarao ni u poslu, ni u ljubavi. Gdje god bi zakoračio, put je bivao krivudav, kamenit, uvijek…
Čitaj
Prvi tračak sunca probio se kroz sloj smrznutog lišća. Toplina je stigla prije svjetla, prvo kao jedva zamjetan titraj na rubovima sna, a zatim kao blagi pritisak na ukočenim…
Čitaj
Noć je bila krvava od mjesečine, a grad je disao krhotinama sjećanja. Na uglu ulice, gdje je asfalt plakao pukotinama, sreo sam ga. Pas je stajao nepomično, poput kipa od…
Čitaj
Poruke u boci nisu samo glasnici, one su tragovi prstiju nagrizlih od soli, nespretno zapečaćeni pokušaji da se nešto sačuva, makar samo od zaborava. Listovi papira, sklupčani…
Čitaj
Ima ljudi koji žive sa svijetom, dišu zrakom, hodaju pločnicima i broje sate. Oni koji umiju razgovarati s vremenom, kao s nekim tko je sve, a ništa nije. I ima njih, onih…
Čitaj
Bio je čovjek satkan od tišine, od osmijeha koji su bili tek sjenke prošlih nada. Svijet mu nije davao mnogo , tek razočaranja i gorke uspomene, ali on je i dalje vjerovao,…
Čitaj
Volio bih da moje oči mogu slikati. Da svijet oboje bojama onako kako ga osjećaju , bez objašnjenja, bez riječi, samo istinom pogleda. Pogledom bih dotaknuo nebo i ono bi…
Čitaj
Prolazili su dani, a ja više nisam imao nijedne cijele gaće. Nije bilo važno. Držao sam se mišje sreće, jer očito, ako može miš preživjeti s poderotinama, mogao sam i ja.…
Čitaj
Prošli su dani, a ja se nisam zapitao , gdje je miš? Kako mu je u njegovim poderanim gaćama? Takve misli obično dođu kasno, kada je kasno. Kada nešto što je bilo blizu,…
Čitaj
Hodao sam na rubu noći, među stazama koje su nosile odsjaj zaboravljenih dana. Noć je bila hladna, vlažna, poput tajne koja je polako izlazila iz tame. Sjene su plele neobične…
Čitaj
Ljubav je teška. Teška. Kao da nosiš nebo u džepu, a nebo se ne da sakriti. Teža od tri tovara kamenja koja se vuku uz strmu i bespoštednu uzbrdicu, bez predaha, bez…
Čitaj
Bio je to čovjek, izranjavan u ljubavi na sve moguće načine. Bio je varan, ismijavan, ogovaran, ponižavan, nema što mu sve nisu učinile. Ako postoji olimpijska disciplina u…
Čitaj


Ljubav i smrt, dvije suprotne sile koje se isprepliću, ponekad kao blagi povjetarac, ponekad kao oluja. Ples njihovih suprotnosti oslikava naše postojanje, utiskujući…
Čitaj
Hodala je tiho, korakom koji nije remetio svijet. Kao da je pripadala nekom drugom vremenu, nekom drugom prostoru, onom u kojem se snovi i stvarnost ne sukobljavaju, nego se…
Čitaj
U sobi, koja je bila odjednom i tiha i puna starih uspomena, stajao je crveni telefon. Danima je bio poput zaboravljenog predmeta, smiren i nepomičan, kao da nije imao nikakvu…
Čitaj


Ljubav, taj slatki otrov što uđe u čovjeka tiho, neprimjetno, kao kap vina što klizne niz grlo i ostavi gorak okus. Usamljenost, sjenka bez glasa, uvijek tu, skrivena u…
Čitaj
Čudo. Kažu, događa se onima koji čekaju, ali koliko dugo? Svaki dan gledam kroz prozor kao čuvar na straži, iščekujem to prokleto čudo kao poštar koji kasni već tjednima. U…
Čitaj
Ljubav je vrtlog tišine i šapata, prostor gdje riječi prestaju biti dovoljne, a geste postaju jezik. Ona nije prolazna emocija koja sagori poput šibice, već žar koji tinja…
Čitaj
Na obzoru, gdje se nebo slijeva sa zemljom, stajao je muškarac. Njegove bose noge počivale su na vlažnoj travi, hladnoj poput tuge koja se uvuče u srce i ostane, nepozvana,…
Čitaj
Na granici gdje tama ljubi svjetlost, hodao je vuk. Njegove su stope bile tihe, ali svaki korak odjekivao je težinom misli koje su ga progonile. U toj zoni gdje se svjetovi…
Čitaj