Kategorija

Naš svijet

104 tekstova

Oni koje nitko ne čeka

Neka djeca vrlo rano nauče da svijet ne čeka. Ne zato što im je to netko rekao. Nauče po sitnicama. Po tome što se vrata autobusa zatvore dok još skupljaju stvari. Po tome što…

Čitaj

Bez tuđeg metra

Karlo je odrastao gotovo nečujno. Ne preko noći, ne u nekom velikom trenutku koji bi čovjek mogao zaokružiti crvenom kemijskom i reći, evo, ovdje je prestalo djetinjstvo. Više…

Čitaj

Što ostane iza ruku

Neke ljude najbolje upoznaš po onome što ostane iza njih. Ne po fotografijama. Ne po stvarima spremljenima za posebne prilike. Nego po vratima koja se napokon zatvaraju bez…

Čitaj

Ima li šutnja granicu?

Nije problem u tome što ljudi ne vide. Problem je što vide sasvim dovoljno. Vide da ne uzvraćaš. Vide da prešutiš. Vide da okreneš glavu čak i onda kada možda ne bi trebao. I…

Čitaj

Sedam slova

Ljudi tu riječ izgovaraju tiho. Zastanu prije nje. Kao da prelaze preko trulog mosta pa paze gdje će stati. Autizam. Ja tu riječ ne koristim. Zauzima previše mjesta u ustima,…

Čitaj

Ne popravljaj mi tišinu

Nemoj me učiti kako se prolazi kroz svijet. Ja kroz njega ne prolazim. Ja ga dodirujem rubovima. Ondje gdje vi vidite hodnik, ja osjetim širinu koja me može progutati. Ondje…

Čitaj

Vražićak iz pakla

Vrućina je jutros pobjegla iz pakla. Ne velika. Ne strašna. Nego mala, žuta, prljava, s repom od dima i osmijehom djeteta koje je već nešto zapalilo iza kuće. Ušla je bez…

Čitaj

Što vas grize?

Ljudi misle da ih grizu krive odluke. Mene grize nešto s nogama. Savjest? Život? Računi koji se u mraku kote kao žohari s trajnim nalogom? Nas grize Bubi. Pas. Navodno. Po…

Čitaj

Križ pod kožom

Bože, ne daj mi lažni mir. Ne onaj što dođe kad čovjek više nema snage ni za bol, pa samo zašuti i pusti da ga dani nose kao vreću preko ramena. Ne taj mir. Taj mir previše…

Čitaj

A meso?

A meso? Na stol je stigao vrt, uvjeren da je ručak. Ne prilog. Vrt. Cijela mala povrtna delegacija rasporedila se po tanjuru s ozbiljnošću ljudi koji su došli naplatiti…

Čitaj

Svijet koji dijelimo

Ponekad sjedimo za stolom, a riječi stoje sa strane. Nepozvane, teške, kao mokre cipele pred pragom koje nitko ne želi unijeti u kuću. Karlo spušta lice prema malom…

Čitaj

Godina na rubu zvona

Početak srednje škole nije izgledao kao početak. Više kao kvar na živcima koji traje od rujna do daljnjega. Nova zgrada. Novi hodnici. Novi ljudi. Rasporedi koji se promijene…

Čitaj

Jedan stup

Kažu mu da je pola obitelji. To je prva laž koju mu svijet pokuša zalijepiti na leđa. Kao da je svaki stol za kojim sjedi manji zato što s druge strane nema još jedne odrasle…

Čitaj

Ruke koje nisu vječne

Noću najlakše čujem ono što dan uspije sakriti. Kuća tada prestane glumiti običnu kuću. Zidovi se razmaknu u meni. Hladnjak kratko zareži u mraku. Drvo negdje popusti pod…

Čitaj

Praznina koja diše

Danas ljudi nose cvijeće u rukama, poruke u džepovima i uspomene u glasovima. Grad je pun riječi “mama”, izgovorenih tiho, kroz telefonske pozive, kroz vrata koja se otvaraju,…

Čitaj

Pokraj njega

Sjedim na rubu sobe dok ista pjesma kruži zrakom, kao voda koja ne zna za odlazak. On hoda istom putanjom, precizno, gotovo sveto, kao da pod pamti njegove korake bolje nego…

Čitaj

Mjesto koje ostaje

Nije to bio odlazak koji razbije stvari. Ništa nije palo, ništa se nije razbilo. Samo je nešto prestalo dolaziti. Karlo je to prvi osjetio u zraku. Ne u riječima, ne u…

Čitaj

Ja sam ovdje cijelo vrijeme

Ne dolazim na svijet kasno. Svijet dolazi meni prebrzo. Ne ulazi kroz vrata, nego odjednom, svjetlo, zvuk, pokret, sve u isto vrijeme. Previše. Preblizu. Ne znam gdje počinje.…

Čitaj

Izgubljena duda

U onom krhkom trenutku, kada je svijet još bio mekan i topao poput majčinog daha na vratu, mali dječak osjetio je kako se nešto nepovratno lomi. Mama je otišla, tiho, bez…

Čitaj

Kada padne noć

Kada padne noć i sve se smiri, kroz glavu mi promiče misao poput nježnog šapata vjetra: jesmo li Karlo i ja stvarno sami? U toj tišini koja obavija svijet poput svilenog vela,…

Čitaj

Kap rose

Život, taj tihi ples u prašini zaboravljenih koraka, miriše na vlažnu zemlju nakon kiše. Život nije samo niz dana koji se nižu poput iskidanih vlakana na staroj tkanini…

Čitaj

Kamen po kamen

Kažu da svatko ima svoj put. Ja nisam odmah našao svoj. Godinama sam hodao nekim čudnim koridorom koji me nije prepoznavao. Mirisao je na tuđe odluke, na prašinu i stare…

Čitaj

Badnja večer

Na Badnju večer svijet se ne gasi. On se povuče u sebe, kao čovjek koji zna da bi svaka riječ bila suvišna. Kao da se na trenutak skloni od vlastite buke, od svega što je…

Čitaj

Čudo smo mi sami

Božić se ne približava ravno. Ne dolazi kalendarom ni datumom. On se uvuče. Uđe u kuću kroz pukotine, kroz kasniji mrak, kroz tišinu koja se zadrži u sobi kad se ugasi…

Čitaj

U našem svijetu

Svaki čovjek nosi u sebi svijet koji je sastavio od snova, tišina i krhotina svojih dana. To je svemir iza kapaka, gdje boje gore jače nego što bi smjele, gdje zvukovi imaju…

Čitaj

Drvo i dječak

Ja sam drvo. Korijeni mi piju tamu, onu staru, prije svjetlosti. Deblo mi je kronika što diše, svaki prsten ožiljak pretvoren u mudrost, svako pucanje pod olujom novo rođenje.…

Čitaj

Poziv iz drugog svijeta

Možda jednog dana, kroz par godina, dobit ću ga. Papir. Ležat će na stolu kao strano tijelo, hladan, ravan, pun riječi koje se slažu u rečenice što mi zvuče kao jezik koji…

Čitaj

Da sam kuhar

Postoje svjetovi koji se ne vide golim okom. Svjetovi gdje brojevi plešu u savršenim koreografijama, gdje zvuk ima boju, a miris ima ritam. U takvom svijetu živi Karlo,…

Čitaj

Nevidljivi

Ptičica je sjedila na grani javora, kao svako jutro, promatrajući ritual ljudskog života ispod sebe. Gradski trg bio je pozornica gdje se svakoga dana odvijala ista predstava,…

Čitaj

Iza Zida

Postoji trenutak kada tijelo prije uma shvati, ovdje ne pripadam. To nije spoznaja koja dolazi riječima. Ona urasta u tebe kao trn, polako, neizbježno, dok ne osjetiš kako…

Čitaj

Molitva

Molimo se iz očaja. Kada nas život stegne toliko da srce postane kamen u grudima, kada sve putanje nestanu kao tragovi u pijesku pred plimom. Molimo se. Ne iz navike. Ne iz…

Čitaj

Kad Se Svjetovi Spoje

Postoje ljudi koji godinama lutaju kroz vlastiti život kao kroz tuđu kuću, ne znajući gdje je prekidač za svjetlo. Ovaj čovjek bio je takav, hodao je kroz dane s prazninom u…

Čitaj

Tišina koja govori

U prostoru između otkucaja srca, gdje se rađaju tajne što teku kroz krv poput rastopljenog zlata, Karlo i Bubi žive svoju priču. Ne žive je riječima. Ne žive je pokretima.…

Čitaj

Otoci u Moru Tišine

Ne znamo kad smo postali otoci. Možda nismo nikada ni bili kopno. Možda smo oduvijek plutali ovdje, kao dva daha u beskrajnom moru. Povezani podvodnim strujama što pulsiraju…

Čitaj

Svijet u kojem boje plaču

Postoji taj svijet u kojem boje plaču. I u njemu živi dječak koji osjeća ono što mi više ne znamo imenovati. I sve u njemu počinje bojom. Žuta mu stiže kao drevna mudrost koja…

Čitaj

Vrt u pustinji

U beskrajnoj tišini pustinje, gdje pijesak pleše s vjetrom svoju vječnu koreografiju smrti, živi dječak čije je srce ocean u pustoj zemlji. Duša mu je razapeta između zvijezda…

Čitaj

Prag između svjetova

Trinaest godina. Trinaest godina otkad je dijagnoza pala kao olujni oblak na naše nebo, otkad se činilo da se sve raspalo u tisuću komadića stakla. Autizam, ta je riječ…

Čitaj

Kako je to ?

Kako je to ? Kako je to biti roditelj djeteta s teškoćama u razvoju? To je pitanje koje nitko ne postavlja naglas. A svi glume da ih zanima odgovor. Kako je to? To je kao da…

Čitaj

Datum koji se ne slavi

Postoje dani koje uokvirimo osmijehom, dani koji mirišu na kolače i svijeće, na pjesmu i dlanove koji se grle. Crveni krugovi u kalendarima, ti naši mali svjetionici sreće.…

Čitaj

Škola Života

Um djeteta ograničen samo školskim znanjem ostaje poput vrtnog cvijeta u stakleniku, lijep, ali bez otpornosti i dubine korijena. Ova duboka istina lebdi nad mojim…

Čitaj

U Zagrljaju Malog Svijeta

Mislili smo da je ovaj svijet samo naš, utočište za nas dvojicu u prostranstvu tišine. No, s vremenom smo otkrili da nikada nismo bili sami. Naš mali svijet, za koji smo…

Čitaj

Onaj što šapuće psima

Srednja škola. Još jedan prag koji nas je dočekao nespremne, težak poput kamena. "Što sad?" pitam se, dok gledam papire pred sobom. Izbor koji sam napravio djeluje smiješno u…

Čitaj

San koji nismo birali

Probudio sam se iz sna koji mi je još uvijek lebdio pred očima poput jutarnje magle nad rijekom. U tom snu, autizam nije postojao. Bio sam djed, okružen unukama koje su se…

Čitaj

"Ovo nije ukras"

Ukrašavamo drvo jajima, i nadamo se početku nečega novoga. Lijepoga. Zrak miriše na vlagu i pepeo stare zime. Ne vidi se, ali se osjeti , u zemlji koja se još drži snova, u…

Čitaj

Put samohranog oca

Nema tu velikih početaka. Samo jutra, teška i sumorna, kao da nose teret svih prethodnih dana. Uglavnom umorna. Ponekad krenu budilicom, ponekad bez nje, jer me probudi kašalj…

Čitaj

Utočište duše

U svijetu koji neprestano juri, svatko od nas traga za svojim skrovištem, tihim kutkom gdje vrijeme ne korača, već diše. To nije uvijek mjesto koje možemo dodirnuti , to je…

Čitaj

Tihi svijet od kamena

Ova priča napisana je u svjetlu plavih reflektora koji jednom godišnje osvijetle nevidljive. Rodio se kao netko tko nije mogao stati u oblik svijeta što su ga drugi…

Čitaj

Dodir Istine

Dok se zora pretvara u jutro, šetnje s Karlom i Bubijem postaju ples bez glazbe, samo dahovi, koraci i šapat šume koja nas uči kako biti dio nečega što nema ime. Bubi…

Čitaj

Sam, ali ne i izgubljen !

Svijet se budi u sitnim zvukovima, u pucketanju drveta pod nogama, u tihom šaputanju vode dok klizi niz dlanove, u ritmu daha Karla iz susjedne sobe. Sve ima svoju melodiju, i…

Čitaj

Tajna !

Vjetar se podiže s grobova, kovitla lišće i nosi miris svježe zemlje. Oštar, ali nekako topao. Kao ruka koja je znala stegnuti, ali i pridržati, ona koja ti je znala biti…

Čitaj

Svijet bez nje !

Postoje priče koje se šapuću iza zatvorenih prozora, između porculanskih šalica i neizgovorenih osuda. Priče koje ljudi vole oblikovati po vlastitim mjerilima, krojiti ih…

Čitaj

Karlo i Melodija !

Karlo, moj sin, rođen je s klicom tišine koja nikad ne miruje. Svijet ga je oblikovao kroz prozore autizma, maglovite, izgrebane, kroz koje sunce prodire kao kroz staru…

Čitaj

Voliš li Pse ?

Postoje trenuci kada tišina postane preteška, kada se zidovi skupe i misli zapetljaju u vlastitoj tami. A onda, u toj gustoj tišini, začuješ ritmično tapkanje po podu, osjetiš…

Čitaj

Samotnjak

Nije tišina, to je zvuk vlastitog srca kako udara o rebra, poput čekića koji zabija lijes od kojeg ne mogu pobjeći. Svake večeri sjedim za stolom s dva tanjura. Jedan punim,…

Čitaj

Karlovo Pismo Svijetu !

Govore mi da sam poseban, ali ja sam samo, ja. Kap u ogromnom moru zvijezda, nečujni odjek svemira, iskrica koja se gubi u tami nepoznatog. Kad svi vi šutite, ja teškom…

Čitaj

Biti sam u svemu !

Hodajući kroz ovaj svijet, svaki moj korak postaje otisak u vječnosti, tihi zapis onoga što je bilo i što nikada neće doći. I dok se gubim u koraku, svaka prašina pod mojim…

Čitaj

Jesam li slobodan?

Zašto? Zašto moram dokazivati tko sam, što sam, koliko vrijedim, kada nitko ne hoda mojim putevima? Kada se nijedna sjena ne pruža istim pravcem kao moja, kada se ni jedna kap…

Čitaj

Za Njega Živim

Ne živim ja tek tako. Svakog jutra kad otvorim oči, ne dočekuje me samo novi dan, dočekuje me svrha. Nije to samo još jedan dan u kalendaru, to je svrha koja me vuče naprijed,…

Čitaj

Galebovi bez obale

Što li je moj Karlo skrivio? Što je to učinio, da ga život oblikuje na način na koji nije želio? Kako to da je njegova sudbina, ta tiha, teška sudbina, od njega stvorila nešto…

Čitaj

Hrabrost

Hrabrost... riječ što zvuči poput udarca u tamnoj sobi. Svakog jutra, dok otvaram oči, čujem njen eho. Moraš biti jak, govore mi glasovi, moraš biti stijena za Karla. Njegov…

Čitaj

Letimo, iako stojimo

Ponekad, Karlo i ja legnemo na pod , krevet, kauč, ili jednostavno na hladnu zemlju. Gledamo prema gore, u prazninu stropa ili beskrajne plave visine kroz prozor i zamišljamo.…

Čitaj

Sve što imam ...!

Pišem jer drugačije ne mogu. Ponekad imam osjećaj da su riječi sve što imam, posljednje što me drži na površini dok oko mene bjesni oluja. U meni vrije, riječi udaraju poput…

Čitaj

Život na Rubu

Stajao sam pred svijetom, ogoljen do duše, dok su me pogledi sjekli poput noža koji ne ostavlja ranu na koži, već urezuje tragove po srcu. Pitali su me zašto sam odabrao ovaj…

Čitaj

Biseri

Postoje trenuci kada se sudbina ne skriva iza ugla, nego stoji pred tobom, nepomična i sigurna u sebe. Možeš pokušati zakoračiti unatrag, ali osjetiš kako ti njezine ruke već…

Čitaj

Priča o malom čovjeku

Mali čovjek nije malen po duši, već po tijelu, dijete zarobljeno u omotaču tinejdžera, s umom beskrajnim poput galaksije. U njegovim očima plamti svjetlost, ne ona koja…

Čitaj

Zmajevi na vjetru

Jedna starija slika..koja prica nasu pricu ! Mi smo dvije duše koje se vječno igraju skrivača sa svijetom, svijetom što ne pita i ne razumije. Ne treba ni razumjeti , ionako…

Čitaj

Čekajuci čudo !

Božić je na pragu, a s njim dolazi i ono tiho, gotovo neizrecivo čekivanje nečega posebnoga , čuda, makar malenoga, nejasnoga oblika. Ne znamo točno što čekamo, ali osjećamo…

Čitaj

Tko sam ja da sudim svijet?

Svi me osuđuju. Svakog dana, svaki pogled, svaka riječ nose skrivenu težinu presude. Kao da sam kriv samo zato što postojim, što se borim, što uopće dišem. Nitko se nikada…

Čitaj

Karlo i Forest

Tiha večer . Samo treperava svjetlost ekrana i Karlo pored mene, utonuo u priču o Forestu Gumpu. Njegov pogled bio je dubok, kao more koje čuva tajne svojih valova. Gledao je,…

Čitaj

Karlo-Slobodan Kao Vjetar

Nedavno sam Karla, četrnaestogodišnjaka s autizmom, pitao kako je. Umjesto riječi, odgovorio mi je gifom na mobitelu – „ I’m free “. Naslonio sam se i uz osmijeh napisao : „…

Čitaj

Pod mikroskopom !

Sjedimo ovdje, nagnuti nad mikroskopom, Karlo i ja, i promatramo list koji mi je otvorio potpuno novi svijet pitanja. Pokušavamo razabrati ima li dlake na njegovoj površini,…

Čitaj

Ispod Vječnih Zvijezda

Pogledam u noćno nebo i vidim zvijezde, nepomične i vječne, kao svjedoci prolaska vremena. One su tamo već tisućama godina, svijetleći istim sjajem kao i prošli tjedan, prošle…

Čitaj

Od sumnje do vjere

Kome dokazivati svoje rane? Kome pokazivati svoju osobnost, svoja djela, svoje porijeklo? Je li to zaista potrebno? Ova pitanja ,koja dolaze iz srca često su praćena…

Čitaj

Dvije Duše, Jedna Obitelj

Često se pitam, što to čini jednu obitelj? Je li to samo zajednički život, dijeljenje obveza i odgovornosti, ili je to nešto više? U našoj priči, Karlo i ja pronalazimo…

Čitaj