
Oni koje nitko ne čeka
Neka djeca vrlo rano nauče da svijet ne čeka. Ne zato što im je to netko rekao. Nauče po sitnicama. Po tome što se vrata autobusa zatvore dok još skupljaju stvari. Po tome što…
ČitajKategorija
104 tekstova

Neka djeca vrlo rano nauče da svijet ne čeka. Ne zato što im je to netko rekao. Nauče po sitnicama. Po tome što se vrata autobusa zatvore dok još skupljaju stvari. Po tome što…
Čitaj
Karlo je odrastao gotovo nečujno. Ne preko noći, ne u nekom velikom trenutku koji bi čovjek mogao zaokružiti crvenom kemijskom i reći, evo, ovdje je prestalo djetinjstvo. Više…
Čitaj
Neke ljude najbolje upoznaš po onome što ostane iza njih. Ne po fotografijama. Ne po stvarima spremljenima za posebne prilike. Nego po vratima koja se napokon zatvaraju bez…
Čitaj
Nije problem u tome što ljudi ne vide. Problem je što vide sasvim dovoljno. Vide da ne uzvraćaš. Vide da prešutiš. Vide da okreneš glavu čak i onda kada možda ne bi trebao. I…
Čitaj
Ljudi tu riječ izgovaraju tiho. Zastanu prije nje. Kao da prelaze preko trulog mosta pa paze gdje će stati. Autizam. Ja tu riječ ne koristim. Zauzima previše mjesta u ustima,…
Čitaj
Nemoj me učiti kako se prolazi kroz svijet. Ja kroz njega ne prolazim. Ja ga dodirujem rubovima. Ondje gdje vi vidite hodnik, ja osjetim širinu koja me može progutati. Ondje…
Čitaj
Vrućina je jutros pobjegla iz pakla. Ne velika. Ne strašna. Nego mala, žuta, prljava, s repom od dima i osmijehom djeteta koje je već nešto zapalilo iza kuće. Ušla je bez…
Čitaj
Ljudi misle da ih grizu krive odluke. Mene grize nešto s nogama. Savjest? Život? Računi koji se u mraku kote kao žohari s trajnim nalogom? Nas grize Bubi. Pas. Navodno. Po…
Čitaj
Bože, ne daj mi lažni mir. Ne onaj što dođe kad čovjek više nema snage ni za bol, pa samo zašuti i pusti da ga dani nose kao vreću preko ramena. Ne taj mir. Taj mir previše…
Čitaj

Ponekad sjedimo za stolom, a riječi stoje sa strane. Nepozvane, teške, kao mokre cipele pred pragom koje nitko ne želi unijeti u kuću. Karlo spušta lice prema malom…
Čitaj
Početak srednje škole nije izgledao kao početak. Više kao kvar na živcima koji traje od rujna do daljnjega. Nova zgrada. Novi hodnici. Novi ljudi. Rasporedi koji se promijene…
Čitaj
Kažu mu da je pola obitelji. To je prva laž koju mu svijet pokuša zalijepiti na leđa. Kao da je svaki stol za kojim sjedi manji zato što s druge strane nema još jedne odrasle…
Čitaj
Danas se kod jednog čovjeka očekuje promjenjivo unutarnje stanje. Ujutro moguća blaga ukočenost duše. Najviše oko prvog ustajanja, kad tijelo već zna kamo treba, ali čovjek…
Čitaj
Noću najlakše čujem ono što dan uspije sakriti. Kuća tada prestane glumiti običnu kuću. Zidovi se razmaknu u meni. Hladnjak kratko zareži u mraku. Drvo negdje popusti pod…
Čitaj
Danas ljudi nose cvijeće u rukama, poruke u džepovima i uspomene u glasovima. Grad je pun riječi “mama”, izgovorenih tiho, kroz telefonske pozive, kroz vrata koja se otvaraju,…
Čitaj
Sjedim na rubu sobe dok ista pjesma kruži zrakom, kao voda koja ne zna za odlazak. On hoda istom putanjom, precizno, gotovo sveto, kao da pod pamti njegove korake bolje nego…
Čitaj
Nije to bio odlazak koji razbije stvari. Ništa nije palo, ništa se nije razbilo. Samo je nešto prestalo dolaziti. Karlo je to prvi osjetio u zraku. Ne u riječima, ne u…
Čitaj
Ne dolazim na svijet kasno. Svijet dolazi meni prebrzo. Ne ulazi kroz vrata, nego odjednom, svjetlo, zvuk, pokret, sve u isto vrijeme. Previše. Preblizu. Ne znam gdje počinje.…
Čitaj
U onom krhkom trenutku, kada je svijet još bio mekan i topao poput majčinog daha na vratu, mali dječak osjetio je kako se nešto nepovratno lomi. Mama je otišla, tiho, bez…
Čitaj
Postoje uspomene koje ne nestaju. Dolaze nenadano, kao da sam u njih ušao prije nego što sam otvorio oči. Miris kiše što ulazi kroz prozor postaje ruka, nježno dira vrat i…
Čitaj
Kada padne noć i sve se smiri, kroz glavu mi promiče misao poput nježnog šapata vjetra: jesmo li Karlo i ja stvarno sami? U toj tišini koja obavija svijet poput svilenog vela,…
Čitaj

Kažu da svatko ima svoj put. Ja nisam odmah našao svoj. Godinama sam hodao nekim čudnim koridorom koji me nije prepoznavao. Mirisao je na tuđe odluke, na prašinu i stare…
Čitaj
Na Badnju večer svijet se ne gasi. On se povuče u sebe, kao čovjek koji zna da bi svaka riječ bila suvišna. Kao da se na trenutak skloni od vlastite buke, od svega što je…
Čitaj
Božić se ne približava ravno. Ne dolazi kalendarom ni datumom. On se uvuče. Uđe u kuću kroz pukotine, kroz kasniji mrak, kroz tišinu koja se zadrži u sobi kad se ugasi…
Čitaj
Svaki čovjek nosi u sebi svijet koji je sastavio od snova, tišina i krhotina svojih dana. To je svemir iza kapaka, gdje boje gore jače nego što bi smjele, gdje zvukovi imaju…
Čitaj
Ja sam drvo. Korijeni mi piju tamu, onu staru, prije svjetlosti. Deblo mi je kronika što diše, svaki prsten ožiljak pretvoren u mudrost, svako pucanje pod olujom novo rođenje.…
Čitaj
Možda jednog dana, kroz par godina, dobit ću ga. Papir. Ležat će na stolu kao strano tijelo, hladan, ravan, pun riječi koje se slažu u rečenice što mi zvuče kao jezik koji…
Čitaj
Postoje svjetovi koji se ne vide golim okom. Svjetovi gdje brojevi plešu u savršenim koreografijama, gdje zvuk ima boju, a miris ima ritam. U takvom svijetu živi Karlo,…
Čitaj
Ptičica je sjedila na grani javora, kao svako jutro, promatrajući ritual ljudskog života ispod sebe. Gradski trg bio je pozornica gdje se svakoga dana odvijala ista predstava,…
Čitaj
Postoje svjetovi koji se ne vrte oko sunca. Oni imaju svoje zakone, svoje plime, svoje tišine. I kad se jednom nađeš u orbiti takvog svijeta, shvatiš da si svjedok čuda koje…
Čitaj


U tišini koja prekriva svijet, postoji mladić koji čuje simfoniju koju drugi ne razumiju. Njegova igra počinje tihim šapatom povjetarca, što mu miluje kosu poput odsutnih…
Čitaj
Postoje ljudi koji godinama lutaju kroz vlastiti život kao kroz tuđu kuću, ne znajući gdje je prekidač za svjetlo. Ovaj čovjek bio je takav, hodao je kroz dane s prazninom u…
Čitaj
U prostoru između otkucaja srca, gdje se rađaju tajne što teku kroz krv poput rastopljenog zlata, Karlo i Bubi žive svoju priču. Ne žive je riječima. Ne žive je pokretima.…
Čitaj
Ne znamo kad smo postali otoci. Možda nismo nikada ni bili kopno. Možda smo oduvijek plutali ovdje, kao dva daha u beskrajnom moru. Povezani podvodnim strujama što pulsiraju…
Čitaj
Postoji taj svijet u kojem boje plaču. I u njemu živi dječak koji osjeća ono što mi više ne znamo imenovati. I sve u njemu počinje bojom. Žuta mu stiže kao drevna mudrost koja…
Čitaj
Ljeto je stiglo poput nepozvane rodbine, uporno, glasno i s namjerom da ostane duže nego što bismo htjeli. Sunce se diže kao tiranin na svoje zlatno prijestolje, okrunjujući…
Čitaj
U beskrajnoj tišini pustinje, gdje pijesak pleše s vjetrom svoju vječnu koreografiju smrti, živi dječak čije je srce ocean u pustoj zemlji. Duša mu je razapeta između zvijezda…
Čitaj
Trinaest godina. Trinaest godina otkad je dijagnoza pala kao olujni oblak na naše nebo, otkad se činilo da se sve raspalo u tisuću komadića stakla. Autizam, ta je riječ…
Čitaj
Kako je to ? Kako je to biti roditelj djeteta s teškoćama u razvoju? To je pitanje koje nitko ne postavlja naglas. A svi glume da ih zanima odgovor. Kako je to? To je kao da…
Čitaj
Postoje dani koje uokvirimo osmijehom, dani koji mirišu na kolače i svijeće, na pjesmu i dlanove koji se grle. Crveni krugovi u kalendarima, ti naši mali svjetionici sreće.…
Čitaj
Um djeteta ograničen samo školskim znanjem ostaje poput vrtnog cvijeta u stakleniku, lijep, ali bez otpornosti i dubine korijena. Ova duboka istina lebdi nad mojim…
Čitaj
Mislili smo da je ovaj svijet samo naš, utočište za nas dvojicu u prostranstvu tišine. No, s vremenom smo otkrili da nikada nismo bili sami. Naš mali svijet, za koji smo…
Čitaj
Srednja škola. Još jedan prag koji nas je dočekao nespremne, težak poput kamena. "Što sad?" pitam se, dok gledam papire pred sobom. Izbor koji sam napravio djeluje smiješno u…
Čitaj
Probudio sam se iz sna koji mi je još uvijek lebdio pred očima poput jutarnje magle nad rijekom. U tom snu, autizam nije postojao. Bio sam djed, okružen unukama koje su se…
Čitaj
Dnevnik Bubija ! Zovu me Bubi, dlakavi ekspert za ljubav, lopte i lizanje. Imam četiri šape, jedan rep koji ne može prestati mahati i jednog najfantastičnijeg čovjeka koji se…
Čitaj
Ukrašavamo drvo jajima, i nadamo se početku nečega novoga. Lijepoga. Zrak miriše na vlagu i pepeo stare zime. Ne vidi se, ali se osjeti , u zemlji koja se još drži snova, u…
Čitaj
Nema tu velikih početaka. Samo jutra, teška i sumorna, kao da nose teret svih prethodnih dana. Uglavnom umorna. Ponekad krenu budilicom, ponekad bez nje, jer me probudi kašalj…
Čitaj
U svijetu koji neprestano juri, svatko od nas traga za svojim skrovištem, tihim kutkom gdje vrijeme ne korača, već diše. To nije uvijek mjesto koje možemo dodirnuti , to je…
Čitaj
Ova priča napisana je u svjetlu plavih reflektora koji jednom godišnje osvijetle nevidljive. Rodio se kao netko tko nije mogao stati u oblik svijeta što su ga drugi…
Čitaj
Dok se zora pretvara u jutro, šetnje s Karlom i Bubijem postaju ples bez glazbe, samo dahovi, koraci i šapat šume koja nas uči kako biti dio nečega što nema ime. Bubi…
Čitaj
Svijet se budi u sitnim zvukovima, u pucketanju drveta pod nogama, u tihom šaputanju vode dok klizi niz dlanove, u ritmu daha Karla iz susjedne sobe. Sve ima svoju melodiju, i…
Čitaj

Postoje priče koje se šapuću iza zatvorenih prozora, između porculanskih šalica i neizgovorenih osuda. Priče koje ljudi vole oblikovati po vlastitim mjerilima, krojiti ih…
Čitaj
Karlo, moj sin, rođen je s klicom tišine koja nikad ne miruje. Svijet ga je oblikovao kroz prozore autizma, maglovite, izgrebane, kroz koje sunce prodire kao kroz staru…
Čitaj
Postoje trenuci kada tišina postane preteška, kada se zidovi skupe i misli zapetljaju u vlastitoj tami. A onda, u toj gustoj tišini, začuješ ritmično tapkanje po podu, osjetiš…
Čitaj

Govore mi da sam poseban, ali ja sam samo, ja. Kap u ogromnom moru zvijezda, nečujni odjek svemira, iskrica koja se gubi u tami nepoznatog. Kad svi vi šutite, ja teškom…
Čitaj
Hodajući kroz ovaj svijet, svaki moj korak postaje otisak u vječnosti, tihi zapis onoga što je bilo i što nikada neće doći. I dok se gubim u koraku, svaka prašina pod mojim…
Čitaj
Zašto? Zašto moram dokazivati tko sam, što sam, koliko vrijedim, kada nitko ne hoda mojim putevima? Kada se nijedna sjena ne pruža istim pravcem kao moja, kada se ni jedna kap…
Čitaj
Ne živim ja tek tako. Svakog jutra kad otvorim oči, ne dočekuje me samo novi dan, dočekuje me svrha. Nije to samo još jedan dan u kalendaru, to je svrha koja me vuče naprijed,…
Čitaj
Što li je moj Karlo skrivio? Što je to učinio, da ga život oblikuje na način na koji nije želio? Kako to da je njegova sudbina, ta tiha, teška sudbina, od njega stvorila nešto…
Čitaj

Ponekad, Karlo i ja legnemo na pod , krevet, kauč, ili jednostavno na hladnu zemlju. Gledamo prema gore, u prazninu stropa ili beskrajne plave visine kroz prozor i zamišljamo.…
Čitaj
Svi se pitaju, a ne znaju. Pitaju se kako je to nositi teret djeteta koje treba više, a ne vide da je taj teret težak i blag u isti mah. Misle, to mora biti lijepo, kao…
Čitaj

Pišem jer drugačije ne mogu. Ponekad imam osjećaj da su riječi sve što imam, posljednje što me drži na površini dok oko mene bjesni oluja. U meni vrije, riječi udaraju poput…
Čitaj
Stajao sam pred svijetom, ogoljen do duše, dok su me pogledi sjekli poput noža koji ne ostavlja ranu na koži, već urezuje tragove po srcu. Pitali su me zašto sam odabrao ovaj…
Čitaj
Božić nije samo svjetlost, on je tren kada noć diše mekše, a svijet kao da na trenutak zaboravi disati. Tada, između dva otkucaja sata, osjetite kako vam toplina klizi niz…
Čitaj

Mali čovjek nije malen po duši, već po tijelu, dijete zarobljeno u omotaču tinejdžera, s umom beskrajnim poput galaksije. U njegovim očima plamti svjetlost, ne ona koja…
Čitaj
Jedna starija slika..koja prica nasu pricu ! Mi smo dvije duše koje se vječno igraju skrivača sa svijetom, svijetom što ne pita i ne razumije. Ne treba ni razumjeti , ionako…
Čitaj
Božić je na pragu, a s njim dolazi i ono tiho, gotovo neizrecivo čekivanje nečega posebnoga , čuda, makar malenoga, nejasnoga oblika. Ne znamo točno što čekamo, ali osjećamo…
Čitaj
Svi me osuđuju. Svakog dana, svaki pogled, svaka riječ nose skrivenu težinu presude. Kao da sam kriv samo zato što postojim, što se borim, što uopće dišem. Nitko se nikada…
Čitaj

Tiha večer . Samo treperava svjetlost ekrana i Karlo pored mene, utonuo u priču o Forestu Gumpu. Njegov pogled bio je dubok, kao more koje čuva tajne svojih valova. Gledao je,…
Čitaj

Prijevara nije nesporazum niti greška na klizavom putu. Prijevara je svjesni korak u mrak, daleko od svjetla povjerenja koje nas je spajalo. Kao da je netko pažljivo razbio…
Čitaj
Čuda nisu oluje što paraju oblake, ni plamenovi što proždiru tišinu. Ona su povjetarac u krošnjama, koji tiho šapuće među granama, neprimjetno, ali snažno , sposoban da…
Čitaj
Nedavno sam Karla, četrnaestogodišnjaka s autizmom, pitao kako je. Umjesto riječi, odgovorio mi je gifom na mobitelu – „ I’m free “. Naslonio sam se i uz osmijeh napisao : „…
Čitaj
Sjedimo ovdje, nagnuti nad mikroskopom, Karlo i ja, i promatramo list koji mi je otvorio potpuno novi svijet pitanja. Pokušavamo razabrati ima li dlake na njegovoj površini,…
Čitaj

Pogledam u noćno nebo i vidim zvijezde, nepomične i vječne, kao svjedoci prolaska vremena. One su tamo već tisućama godina, svijetleći istim sjajem kao i prošli tjedan, prošle…
Čitaj

Život je poput rijeke, nepredvidljiv i pun zavoja. Od malih nogu, plovio sam uzvodno, nošen strujom očekivanja koja su me okruživala. "Budi dobar u školi," govorili su mi,…
Čitaj

Kome dokazivati svoje rane? Kome pokazivati svoju osobnost, svoja djela, svoje porijeklo? Je li to zaista potrebno? Ova pitanja ,koja dolaze iz srca često su praćena…
Čitaj

Sjedim na rubu njegovog kreveta, promatrajući kako mirno spava. Moj Karlo, moj dječak, moje sve. Četrnaest godina ljubavi, izazova, straha i neizmjerne radosti utkano je u…
Čitaj
Autistični učenik koji pohađa školu za djecu s posebnim potrebama često nema šansu dobiti obrazovanje u skladu s njegovim neurobiološkim razvojem. U školi ga možda prihvate, s…
Čitaj
Karlo, živi u svijetu koji je za mnoge tajanstven i teško shvatljiv, zatvoren u nekom svom prostoru, daleko od nas. Ponekad se vrti u krugovima, skače bez ikakvog očitog…
Čitaj
Često se pitam, što to čini jednu obitelj? Je li to samo zajednički život, dijeljenje obveza i odgovornosti, ili je to nešto više? U našoj priči, Karlo i ja pronalazimo…
Čitaj
Danas, sve češće, svjedočimo napretku u borbi protiv diskriminacije i netolerancije. Ipak, u nekim sferama društva još uvijek vladaju predrasude i nerazumijevanje. Jedan od…
Čitaj
Nedavno me jedan poznanik, koji dobro poznaje sve oluje kroz koje sam prošao, postavio pitanje koje me isprva nasmijalo. "Jesam li ja ok u glavi nakon svega toga?" – rekao je…
Čitaj
Karlov svijet je poseban, ispunjen nijansama i osjećajima koje ne mogu svi razumjeti. No, u tom svijetu postoji jedno biće koje govori jezikom srca – njegov vjerni pas, Bubi.…
Čitaj
Živimo u vremenu kada su društvena očekivanja i norme poput nevidljivih lanaca koji nas pokušavaju držati u okvirima. "Moraš biti ovakav, a ne onakav", "ne smiješ se…
Čitaj
Samohrano roditeljstvo je putovanje puno izazova, a moje iskustvo s pronalaženjem partnera nakon gubitka voljene osobe dodatno je otežano. Postati bijeli udovac i biti otac…
Čitaj
Kada postaneš roditelj, očekuješ da će tvoje dijete uvijek imati uz sebe obitelj, pružajući mu sigurnost, ljubav i podršku. Međutim, život često donosi neočekivane situacije i…
Čitaj
Jesmo li Mi Zarobljenici Dok Oni Žive Slobodno?
Čitaj
U današnjem društvu, roditeljstvo je samo po sebi izazov, a za samohrane roditelje taj izazov postaje još teži. Iako se trudimo pružiti najbolju moguću skrb svojoj djeci,…
Čitaj
Kao samohrani otac djeteta s autizmom, svaki dan donosi nove izazove i nevjerojatne trenutke radosti. Kada su mu dijagnosticirali autizam, moj život se zauvijek promijenio.…
Čitaj