Kome dokazivati svoje rane? Kome pokazivati svoju osobnost, svoja djela, svoje porijeklo? Je li to zaista potrebno? Ova pitanja ,koja dolaze iz srca često su praćena unutarnjim konfliktom i nesigurnošću. U toj potrazi za prihvaćanjem i razumijevanjem, suočavam se s agoničnim osjećajem besmislenosti svoje borbe.
Kada se osjećam kao da se pretvaram u stalnog jadnika, pred sobom i drugima, prirodno je pitati se kamo to vodi. S jedne strane, može se činiti da je trošenje energije na dokazivanje svoje pravednosti pred svijetom ključna borba za samopouzdanje i vrijednost. No, je li to doista put do oslobođenja ili samo dodatno opterećenje koje me vodi u začarani krug nesigurnost.
Dugo sam tražio način da pronađem sebe i razumijem svoje mjesto u svijetu.Pronašao sam ga u vjeri !
Za mene je Vjera bila izvor utjehe i jasnosti. Bezuvjetna ljubav, koja ne sudi, ne ismijava i ne okrivljuje, obasjala je moj put. Kada sam otvorio svoju dušu prema toj ljubavi, doživio sam duboko unutarnje ozdravljenje. Taj trenutak bio je pravo čudo preobražaja. Gunđanje i unutarnji konflikti su se povukli, a moje srce ispunila ljubav koja ne poznaje granice.
Sada, umjesto da se borim u besmislenim pokušajima da dokažem svoju pravednost, okrenuo sam se unutarnjem miru, prihvaćanju i ljubavi. U toj tišini i povlačenju pronašao sam snagu i hrabrost koju nisam znao da posjedujem, kao i slobodu koja mi je uvijek bila dostupna. Postao sam svjestan da nikada nisam trebao sumnjati u sebe i svoje postupke, jer me vodilo nešto drugo i jače. Sada, zaista, više ne trebam nikakav dokaz pred svijetom. Samo osjećaj te neizmjerne ljubavi i unutarnje snage ispunjava me i vodi dalje.
Matija Gerić
Komentari
Ostavi trag ispod teksta.
Učitavam komentare…