
Oni koje nitko ne čeka
Neka djeca vrlo rano nauče da svijet ne čeka. Ne zato što im je to netko rekao. Nauče po sitnicama. Po tome što se vrata autobusa zatvore dok još skupljaju stvari. Po tome što…
ČitajArhiva
Pretraži naslov ili opis i filtriraj tekstove po kategorijama.
502 rezultata

Neka djeca vrlo rano nauče da svijet ne čeka. Ne zato što im je to netko rekao. Nauče po sitnicama. Po tome što se vrata autobusa zatvore dok još skupljaju stvari. Po tome što…
Čitaj
Karlo je odrastao gotovo nečujno. Ne preko noći, ne u nekom velikom trenutku koji bi čovjek mogao zaokružiti crvenom kemijskom i reći, evo, ovdje je prestalo djetinjstvo. Više…
Čitaj
Vjeruješ li u anđele! Ja ne vjerujem. Znam da postoje. Previše je sitnica u životu pogođeno baš tamo gdje treba da bi sve bilo slučajno. Nitko me neće uvjeriti da se rukav sam…
Čitaj
Ljubav ima prljava koljena. To sam prvo primijetio. Ne dolazi uredna. Ne obriše cipele. Ne pita smije li unutra. Jednostavno se jednog dana pojavi u meni, razmakne što joj…
Čitaj
Neke ljude najbolje upoznaš po onome što ostane iza njih. Ne po fotografijama. Ne po stvarima spremljenima za posebne prilike. Nego po vratima koja se napokon zatvaraju bez…
Čitaj
Nikada nisam znao živjeti samo sada. Sada je pretijesno. Dok ga primijetim, već je otišlo, a u meni ostane miris mokre zemlje iz nekog starog popodneva, nečiji korak po…
Čitaj
Tog dana Sunce nije napravilo ništa posebno. I baš zato mi je Mjesec išao na živce. Došao je kao netko tko je cijelo jutro šutio, a onda baš kad svi sjednu za stol odluči…
Čitaj
Nije problem u tome što ljudi ne vide. Problem je što vide sasvim dovoljno. Vide da ne uzvraćaš. Vide da prešutiš. Vide da okreneš glavu čak i onda kada možda ne bi trebao. I…
Čitaj
Na rub žljeba sletjela je mala ptica. Siva poput jutra prije kiše. Neupadljiva toliko da je vidiš tek kad zastaneš. Gleda kroz naš prozor. Za nju smo mi vjerojatno samo…
Čitaj
Ljudi tu riječ izgovaraju tiho. Zastanu prije nje. Kao da prelaze preko trulog mosta pa paze gdje će stati. Autizam. Ja tu riječ ne koristim. Zauzima previše mjesta u ustima,…
Čitaj
Željezo najprije zamiriše. Ne na cvijet. Na staro motorno ulje, hrđu i onaj teški, sivi prah što se godinama skuplja u kutevima radionice. Na dim koji pecka oči, a ipak ga…
Čitaj
Nemoj me učiti kako se prolazi kroz svijet. Ja kroz njega ne prolazim. Ja ga dodirujem rubovima. Ondje gdje vi vidite hodnik, ja osjetim širinu koja me može progutati. Ondje…
Čitaj
Vrućina je jutros pobjegla iz pakla. Ne velika. Ne strašna. Nego mala, žuta, prljava, s repom od dima i osmijehom djeteta koje je već nešto zapalilo iza kuće. Ušla je bez…
Čitaj
Postoje ljudi koji prije izlaska iz kuće provjere jesu li ponijeli ključeve, novčanik i mobitel. A postoje oni koji prvo provjere imaju li još uvijek gdje sakriti ruke.…
Čitaj
Ljudi misle da ih grizu krive odluke. Mene grize nešto s nogama. Savjest? Život? Računi koji se u mraku kote kao žohari s trajnim nalogom? Nas grize Bubi. Pas. Navodno. Po…
Čitaj
Bože, ne daj mi lažni mir. Ne onaj što dođe kad čovjek više nema snage ni za bol, pa samo zašuti i pusti da ga dani nose kao vreću preko ramena. Ne taj mir. Taj mir previše…
Čitaj
Svatko u sebi ima jedan stari kredenc iz kojeg više ne pije. Tamo stoje čaše od ljudi, mjesta i trenutaka. Ne diraš ih. Ne pereš ih. Ne bacaš ih. Samo živiš dalje s tim malim…
Čitaj
Ponekad sjedimo za stolom, a riječi stoje sa strane. Nepozvane, teške, kao mokre cipele pred pragom koje nitko ne želi unijeti u kuću. Karlo spušta lice prema malom…
Čitaj
Prije kalendara, prije prvog sata i prve sjene koja se usudila ohladiti kamen, Sunce i Zemlja već su se krivo gledali preko svemira. Ne zna se kada je počelo. Dogodilo se…
Čitaj
Napuknuti kameni zidić nije bio lijep na onaj poslušni način. Nije imao ravnu kralježnicu ni uredno lice. Bio je nizak, naheren, sav izgreban, s travom koja mu je rasla iz…
Čitaj
Ne piši me do kraja Počeo sam je pisati u srijedu. Ne zato što srijeda ima nešto posebno u sebi, nego zato što se savršene žene valjda ne stvaraju vikendom. Tada bi odmah…
Čitaj
Početak srednje škole nije izgledao kao početak. Više kao kvar na živcima koji traje od rujna do daljnjega. Nova zgrada. Novi hodnici. Novi ljudi. Rasporedi koji se promijene…
Čitaj
Noću nebo ne izgleda daleko. Možda zato što se tada sve što preko dana glumi čvrstoću počne raspadati. Krovovi postanu niski, ulice izgube smjer, a čovjek ostane sam, lica…
Čitaj
Posvađao sam se sa svojim srcem. Nije to bila velika svađa, barem ne izvana. Nije bilo razbijenih tanjura, susjeda na prozoru, ni one neugodne tišine u hodniku kad svi znaju…
Čitaj
Kažu mu da je pola obitelji. To je prva laž koju mu svijet pokuša zalijepiti na leđa. Kao da je svaki stol za kojim sjedi manji zato što s druge strane nema još jedne odrasle…
Čitaj
Nekad me neki miris zatekne nespremnog. Ne mora biti jak. Dovoljno je malo benzina u zraku, malo starog drveta nakon kiše, malo prašine dignute s betona i odjednom se u meni…
Čitaj
Ponekad se noću probudim i osjetim ga. Ne strah. Ne tugu. Nešto teže. Nešto što sjedi duboko u prsima kao kamen koji nije pao u mene, nego ondje godinama rastao. Bez zvuka.…
Čitaj
U jednom trenutku sve u tebi potrči na različite strane. Misao udari u misao, dah se spotakne o vlastito grlo, srce napravi nagli trzaj kao da je čulo nešto što nitko drugi…
Čitaj
Danas se kod jednog čovjeka očekuje promjenjivo unutarnje stanje. Ujutro moguća blaga ukočenost duše. Najviše oko prvog ustajanja, kad tijelo već zna kamo treba, ali čovjek…
Čitaj
Čovjek najtiše pripada ondje gdje ga netko ne drži rukama, nego ga se usred običnog dana odjednom sjeti. Bez razloga. Bez najave. Kao kad se u zatvorenoj sobi iznenada osjeti…
Čitaj
Neki čekaju vatru. Neki se boje leda. A svijet, ako mene pitaš, ne propada ni u jednom ni u drugom, nego u trenutku kad se oboje nastane u čovjeku, kad mu se pod rebrima nešto…
Čitaj
Svatko od nas crta svoj svijet. Netko ga počne tiho, kao dijete koje još ne zna ime za boju, ali zna gdje ga boli. Prvo povuče jednu nesigurnu crtu, pa drugu. Malo neba preko…
Čitaj
Sve će početi grmljavinom. Ne kao prijetnja. Nego kao kad nebo šakom prevrne stol za kojim si godinama sjedio miran, dok su ti iznutra pucale čaše. Zatim će pasti kiša. Nije…
Čitaj
Noću najlakše čujem ono što dan uspije sakriti. Kuća tada prestane glumiti običnu kuću. Zidovi se razmaknu u meni. Hladnjak kratko zareži u mraku. Drvo negdje popusti pod…
Čitaj
Postoje noći kada mi se učini da je svijet sastavljen samo od tame, stakla i njenog pogleda kojeg nikada nisam dotaknuo, a ipak ga nosim u sebi kao ožiljak od hladnoće koji ne…
Čitaj
Najprije pronađi glavu. Ne mora biti tamo gdje si je ostavio. Ponekad visi na jednoj rečenici. Ponekad se kotrlja pod tuđim mišljenjem. Ponekad je cijeli dan nosiš na…
Čitaj
Samo se nemoj predati. Ne danas, dok ti srce lupa negdje nisko, kao da netko u podrumu tijela još uvijek traži izlaz. Ne sada, kad su ti ruke pune svega što se ne smije…
Čitaj
Danas ljudi nose cvijeće u rukama, poruke u džepovima i uspomene u glasovima. Grad je pun riječi “mama”, izgovorenih tiho, kroz telefonske pozive, kroz vrata koja se otvaraju,…
Čitaj
Postoje ljudi koji osjećaje nose kao riječi. Ja ih čujem drugačije. Tuga, na primjer, nema lice. Ona je tamnoplavi zvuk žlice koja u ponoć dotakne dno prazne šalice. Kratak,…
Čitaj
Sjedim na rubu sobe dok ista pjesma kruži zrakom, kao voda koja ne zna za odlazak. On hoda istom putanjom, precizno, gotovo sveto, kao da pod pamti njegove korake bolje nego…
Čitaj
Cesta je mokra od nečega što ne vidiš odmah, možda od kiše, možda od dana koji su ostali predugo u njoj. Koračaš po toj tankoj liniji što dijeli smjer od sumnje, i svaki korak…
Čitaj
Dani idu. Ne kao vrijeme, nego kao tragovi po meni. Neki mekani, jedva osjetni, kao da nisu ni postojali. A neki… ostaju pod kožom, teški, s mirisom nečega što se nije…
Čitaj
Mislio sam da se mrak može razlomiti strpljenjem. Ne silom, ne naglo, nego dlanovima koji ostaju, pogledom koji ne odustaje, tišinom koja ne traži ništa zauzvrat. Dolazio sam…
Čitaj
Postoje mjesta koja ne umiru naglo, nego se polako utišaju, kao glas koji shvati da ga više nitko ne sluša. Pod staklom koje još propušta svjetlo, ali ne i toplinu, ostao je…
Čitaj
Nije to bio odlazak koji razbije stvari. Ništa nije palo, ništa se nije razbilo. Samo je nešto prestalo dolaziti. Karlo je to prvi osjetio u zraku. Ne u riječima, ne u…
Čitaj
Ne gledaj me tako kao da ćeš nešto reći pa odustati. Znam taj trenutak, prepoznam ga po načinu na koji ti se ramena jedva pomaknu, kao da riječ zapne između prsa i grla i tamo…
Čitaj
U dvorištu koje rijetko tko primijeti raste ružin vrt. Nije savršen. Zemlja je mjestimice tvrda, kao da je dugo odbijala primiti išta novo. Na nekim stabljikama vide se stare…
Čitaj
Na koljenima čovjek nikad nije isti. Kad klekne zbog molitve, tijelo se smanji, ali nešto u njemu naraste. Kosti dodirnu pod, ali misli dotaknu ono što ne možeš imenovati bez…
Čitaj
Stajao je pred dvorcem koji je godinama branio svojim tijelom. Zidine su se uzdizale poput nijemih svjedoka, tamne i vlažne, ispijene od noći, kao da su upijale svaku njegovu…
Čitaj
Trčimo za odgovorima kao da su krhke svjetlosne niti koje moramo uhvatiti prije nego što se raspu u zraku. A oni lete. Ne kao ptice. Tiho. Kao srebrna prašina koju vjetar nosi…
Čitaj
Ne spaljuj sve iza sebe. To zvuči kao snaga samo dok plamen traje,dok pucketa drvo, dok dim ima miris odluke i ponosa. Poslije ostane samo hladno mjesto na kojem ništa više ne…
Čitaj
Ne pukne to odjednom. Ne raspadne se uz zvuk. To se dogodi tiše, kao kad nešto u tebi popusti bez svjedoka. Zašto kad damo sve, na kraju ostanemo kao višak? Kao nešto što se…
Čitaj
Ne donosi važne odluke dok ti srce još uvijek nosi teret bitke. Postoje dani kad se u čovjeku nešto pomakne, ali ne zato što je sazrelo, nego zato što je umorno. Tada se um i…
Čitaj
Postoji trenutak kad čovjek shvati da problem nije u vremenu. Nije da treba još malo. Nije da nešto mora sazreti. Problem je što stoji. Stoji pokraj nekoga tko zna prići, ali…
Čitaj
Ne počinje zvonima. Počinje tamo gdje si već zatvorio vrata u sebi i onda ih, bez pravog razloga, ipak malo odškrineš. Ne zato što si spreman. Nego zato što više ne možeš…
Čitaj
Ne dolazim na svijet kasno. Svijet dolazi meni prebrzo. Ne ulazi kroz vrata, nego odjednom, svjetlo, zvuk, pokret, sve u isto vrijeme. Previše. Preblizu. Ne znam gdje počinje.…
Čitaj
Noć je već bila ušla u zemlju prije nego što se spustila s neba. U zraku se osjećalo nešto ustajalo i živo u isto vrijeme, kao miris vlažnog drveta koje se ne suši nego pamti…
Čitaj
Kako tiho nestaju neizgovorene riječi. Ne umiru, samo se povlače, kao ptice koje zaborave put iz vlastitog daha. Ostaju titrati negdje između grla i prsiju, kao da čekaju znak…
Čitaj
Noć večeras dolazi tiše nego inače. Ne spušta se, uvlači se. Kroz pukotine prozora, kroz miris stare zemlje, kroz onu tanku liniju između daha i misli. U toj tišini stojim i…
Čitaj
Ljubav je kad daš nekome komad sebe, a osjetiš da si postao veći. To nije veliki dar. To je posljednji zalogaj koji si čuvao za sebe, onaj koji ti je najslađi, najmekši, onaj…
Čitaj
Uvijek ostavi jedan mali prorez u zidu oko srca. Ne veliki, samo toliko da kroz njega može proći tanka nit svjetla, poput konca kojim je netko davno pokušao zašiti ranu, pa…
Čitaj
Postoje životi koji procvjetaju samo jednom, kao da im je i vrijeme dano samo za jedno otvaranje. Ona je rasla s prvim svjetlom, s laticama punim povjerenja i korijenjem…
Čitaj
Ponekad noću, kad se svijet presavije kao stranica knjige koju nitko nije dovršio, osjetim da lebdiš iza mojih kapaka. Ne dolaziš kao slika, ni kao uredno posloženo sjećanje,…
Čitaj
U beskrajnoj tišini svemirskog hrama, ondje gdje se vrijeme savija poput starog papire pod težinom vlastitog trajanja, šest drevnih mudraca okupilo se u tajnom krugu. Nisu…
Čitaj
U tamnim hodnicima drevnog dvorca, gdje se magla uvlači kroz pukotine kamena poput šapata zaboravljenih duhova, stoji vitez, vezan zakletvom koja nije lanac od željeza, već od…
Čitaj
Život nije knjiga savršenih stranica. Niti orkestar bez ijedne pogreške. Život je ples pod kišom boja koje nitko ne razaznaje, korak po korak. Ponekad nespretan. Ponekad lud.…
Čitaj
U onom krhkom trenutku, kada je svijet još bio mekan i topao poput majčinog daha na vratu, mali dječak osjetio je kako se nešto nepovratno lomi. Mama je otišla, tiho, bez…
Čitaj
Postoji vrsta boli koja nema ime. Nije gubitak. Nije izdaja. Nije ni samoća. To je osjećaj kad voliš nekoga tko te ne odbija, nego te samo ne vidi dovoljno. Tko te uzme u ruke…
Čitaj
On nije muškarac bez suza. On je muškarac kojem su suze oduzete. On nije prestao plakati jer je postao jak. Prestao je jer je shvatio da se suze u ovom svijetu ne brišu…
Čitaj
Ne želim da me starost uhvati nespremnog, kao da sam zaspao za volanom života. Ne želim da me nađe kako buljim u zid, s rukama u džepovima, skupljajući prašinu svega što sam…
Čitaj
Tisuće godina gledam. Iz tišine koja je starija od svih riječi. Iz prostora gdje zvuk ne postoji, a ipak… sve pjeva. U meni gori srce, usijana peć koja pretvara vodik u…
Čitaj
Život nije knjiga koja se čita. On je roman koji sami pišemo, pero smo mi, tinta su naše želje, a stranice su dani koje još nismo ni dodirnuli. Zamislite da možete upisati što…
Čitaj
Ljubav je oltar, ali ne onaj gdje se srca otvaraju nježno. Ovo je mjesto gdje se srca rasijecaju, gdje meso pjeva, a kosti škripaju pod zlatnim nožem. Nema krika, samo tihi,…
Čitaj
Postoje uspomene koje ne nestaju. Dolaze nenadano, kao da sam u njih ušao prije nego što sam otvorio oči. Miris kiše što ulazi kroz prozor postaje ruka, nježno dira vrat i…
Čitaj
Noć je još uvijek moja stara, neizliječena ljubavnica. Ne ona iz snova, nego ona koja ostaje kad snovi propadnu. Ona zna gdje sam mekan jer je tamo najčešće zabila zube. Zna…
Čitaj
On ne jaše konja. Sjedi u polupraznom tramvaju koji reže grad kao tup mač, škripi kroz sivi sumrak dok se metalni krik tračnica miješa s udarcima modernih bitaka, porukama…
Čitaj
U dubinama naših sjećanja, gdje se vrijeme pretvara u maglu, leži ono poderano pismo, krhki list papira, poput krila leptira zarobljenog u oluji, koji smo napisali u noćima…
Čitaj
Sve važno događa se prije nego što se napravi ijedan korak. U onom kratkom, jedva vidljivom zadržavanju daha, kada tijelo još miruje, a pažnja je već budna. Tamo gdje se ne…
Čitaj
Nakon požara ne dolazi tišina. Dolazi odsutnost težine. Zrak stoji, ali ne miruje. Topao je još, kao tijelo koje se tek odmaknulo od drugog tijela. U njemu lebdi zvuk koji…
Čitaj
Kada padne noć i sve se smiri, kroz glavu mi promiče misao poput nježnog šapata vjetra: jesmo li Karlo i ja stvarno sami? U toj tišini koja obavija svijet poput svilenog vela,…
Čitaj
Noć je. I nema ničega što me štiti od mene. Želja dolazi kad prestanem glumiti da sam jak. Kad shvatim da se ne bojim gubitka, nego da me nitko više neće htjeti. Da ću ostati…
Čitaj
U dubini noći, gdje se tama ruši poput crnih kula iz pakla, vitez stoji na rubu ponora. Ne zato što mora. Zato što je naučen da tu stoji. Srce mu puca od oluje koju nikad…
Čitaj
Da je ljubav snijeg, pala bi noću, bez svjedoka, u onom satu kada grad još diše kroz san, kada prozori nisu sasvim zatvoreni, a misli još nisu zaspale. Ne bi pitala krovove ni…
Čitaj
Svjetla su prigušena, ne da bi sakrila, nego da bi razotkrila. U polusjeni se oblici razlijevaju, sjenke klize niz zidove kao da i same znaju korake. Glazba dolazi sporo, u…
Čitaj
Kažu da svatko ima svoj put. Ja nisam odmah našao svoj. Godinama sam hodao nekim čudnim koridorom koji me nije prepoznavao. Mirisao je na tuđe odluke, na prašinu i stare…
Čitaj
Stojim između njih, i cijelo moje tijelo zna zašto. Ne mislima, nego leđima, koljenima, prsima. U meni su pohranjeni njihovi tragovi. Stara godina me dodiruje tamo gdje sam…
Čitaj
U dubini noći, gdje mjesečina pozlaćuje blijede obrise svijeta, dvije duše hodaju kroz tamu, svaka noseći svoj teret, svaka tragajući za nečim što riječi ne mogu imenovati.…
Čitaj
Noć se otvara kao rana. Mi, krv što teče uzvodno, puls u prsima udara protiv rebara, tijelo drhti, dah reže, koža se trza. Sjene plešu unutar tebe, šapću, vuku te dalje. Ti si…
Čitaj
Na Badnju večer svijet se ne gasi. On se povuče u sebe, kao čovjek koji zna da bi svaka riječ bila suvišna. Kao da se na trenutak skloni od vlastite buke, od svega što je…
Čitaj
U početku je postojala samo sigurnost. Ne mjesto, ne vrijeme, nego gustina trenutka u kojem se još može ostati. Ježić je tu sigurnost nosio u tijelu, u načinu kako se sklupča,…
Čitaj
Postoji trenutak kada gubitak postaje tijelo. Kada srce ne boli metaforom, nego fizički, u svakom mišiću, u svakom dahu, u svakoj kosti. Za viteza koji je godinama nosio…
Čitaj
Neke riječi postoje samo za dušu, dolaze tiho, bez glasa, i ostaju zauvijek. One ne traže pozornost, ne žele pljesak ni publiku. One šapuću iz najdubljeg dijela srca, polako,…
Čitaj
Što ako je srce poput stare šalice čaja, napukle od vremena, one koju ne bacaš jer još drži toplinu? U njezinoj dubini ne čeka odgovor, nego pitanje, samo jedno, dovoljno tiho…
Čitaj
Božić se ne približava ravno. Ne dolazi kalendarom ni datumom. On se uvuče. Uđe u kuću kroz pukotine, kroz kasniji mrak, kroz tišinu koja se zadrži u sobi kad se ugasi…
Čitaj
Rođena sam u ledenom udisaju neba, u trenutku kad se hladni dah oblaka spoji s izgubljenim zrncem prašine što godinama luta visinama. Rađanje osjećam kao tihi pritisak…
Čitaj
Ne traži ju. Dopusti joj da te nađe. Onu ženu čije ime još ne znaju, ali čiji se obris ponekad pojavi na rubu jutarnje misli, kao nejasna sjena koja se ne gubi, bez obzira…
Čitaj
Bio jednom jedan čovjek, nazvat ćemo ga Mata, čije je srce bilo poput knjige pisane nevidljivom tintom. Svi su ga vidjeli, nitko ga nije čitao. Hodao je ulicama kao jesen koja…
Čitaj
Kad je srce znalo čekati Prosinac je dolazio kao hladna ruka na čelu, ne dira te, ali znaš da je tu. Osjetio bi ga prije nego što bi ga vidio, kao da se zrak, nekim starim…
Čitaj
Bez podrške, svijet se zatvara . Ne naglo, nego polako, kao vrata stare katedrale što škripe dok se zatvaraju pred tobom. Zrak postaje težak, gust poput hladnog dima kroz koji…
Čitaj
Ispovijed palog Znaš li kako se pada s neba? Ne grmljavinom, ne vatrom, ne veličanstvenim lomom svjetlosti. Pada se polako, perje po perje, šutnja po šutnja. I najgore je što…
Čitaj
Postoji trenutak kada se duša slama glasnije od čelika. Kada oklop, taj hladni sarkofag u kojem smo sakrivali sve svoje strahove, postaje pretežak za nošenje. Učili su nas da…
Čitaj
Postoje ljudi koji se klize između svjetova poput tamne smole što zatvara ranu na drevnom, ranjenom drvetu. Njihova koža upija svaki šapat vjetra, svaki pogled ostavlja…
Čitaj
U tišini zimske noći, gdje tama guta svjetlost poput zvijeri bez lica, ruža izranja iz snježnog groba, crvena rana na tijelu svijeta. Pahulje je prekrivaju velom nalik…
Čitaj
Usamljeni vitez jaše kroz maglu koja je progutala čitava doba, maglu što šapuće imena onih koji su odustali prije njega. Koraci njegova konja odzvanjaju kao posljednja zvona…
Čitaj
Postoje zvijezde koje su ugasle prije nego što je svemir naučio riječ za bol. Davno, u slijepoj dubini beskraja, njihovi su se plameni urušili u hladnu tamu, a ipak njihova…
Čitaj
Sve počinje u snu koji miriše na jasmin i tajne… Noć me proguta kao da sam pao u baršunastu rupu, a ti stojiš u polusjeni što miriše na dimljeno drvo i kiše koje su pale prije…
Čitaj
Poljubac nije dodir usana. Poljubac je trenutak kada duša izleti iz svog skrovišta, gola, ranjena, i vrišti, evo me, uzmi me ili me uništi . Tu je i nešto prljavo,…
Čitaj
Mogu mi uzeti dane. Spaliti puteljke koje sam pregazio, raspršiti tragove stopala kao prašinu pod čizmama nečije žurbe. Mogu pogasiti svjetla u sobama gdje sam spavao, čekao,…
Čitaj
Kad ti bude uzvraćeno, ne dogodi se objava, dogodi se raskol. Nešto u tebi pukne i otpusti sve što si godinama držao sklopljeno. Disanje postane dublje, koža, tanja, a svijet…
Čitaj
Svaki čovjek nosi u sebi svijet koji je sastavio od snova, tišina i krhotina svojih dana. To je svemir iza kapaka, gdje boje gore jače nego što bi smjele, gdje zvukovi imaju…
Čitaj
Kada si posljednji put stao i promatrao svjetlost u lokvi? Ne da je preskočiš, nego da zaista staneš i pogledaš kako se nebo slomilo na komadiće i našlo utočište u malim…
Čitaj
Ja sam drvo. Korijeni mi piju tamu, onu staru, prije svjetlosti. Deblo mi je kronika što diše, svaki prsten ožiljak pretvoren u mudrost, svako pucanje pod olujom novo rođenje.…
Čitaj
Ona je bijela kao praznina prije prvog udaha, kao neokaljan snijeg prije ičijeg koraka. Dolazi u tihim koracima svile, noseći miris majčinih ruku nakon ručka i čistog pamuka…
Čitaj
Postoje mjesta gdje se more povlači i ostavlja nas gole, izložene soli, tišini i težini onoga što više nije. Stojimo na stijeni kao dva brodolomca što su preživjeli istu…
Čitaj
Bila su to vremena kad se krv plemena miješala sa smolom drveća, a ratnici su znali da mač služi obrani, ne pohlepi. Oni nisu živjeli pokraj šume, bili su njezin dio. Svako…
Čitaj
Postoji trenutak koji dolazi tek kada život utihne. Kada nestanu koraci koje si volio i glasovi koji su ti bili dom. To je trenutak u kojem shvatiš da smrt nije kraj, nego…
Čitaj
Možda jednog dana, kroz par godina, dobit ću ga. Papir. Ležat će na stolu kao strano tijelo, hladan, ravan, pun riječi koje se slažu u rečenice što mi zvuče kao jezik koji…
Čitaj
Ljubav bez dodira je struna koja titra u praznini, a nikad nije dotaknuta. Ona se ne vidi, ne hvata, već se naslućuje u titravom međuprostoru gdje riječi isparavaju poput…
Čitaj
Teško je kada bol postane jedini prozor kroz koji gledamo. Kada se jutro budi, a mi ostajemo zarobljeni u istom krugu misli, dok vani svijet šapće jezikom koji smo zaboravili…
Čitaj
Postoje svjetovi koji se ne vide golim okom. Svjetovi gdje brojevi plešu u savršenim koreografijama, gdje zvuk ima boju, a miris ima ritam. U takvom svijetu živi Karlo,…
Čitaj
Ptičica je sjedila na grani javora, kao svako jutro, promatrajući ritual ljudskog života ispod sebe. Gradski trg bio je pozornica gdje se svakoga dana odvijala ista predstava,…
Čitaj
Postoje svjetovi koji se ne vrte oko sunca. Oni imaju svoje zakone, svoje plime, svoje tišine. I kad se jednom nađeš u orbiti takvog svijeta, shvatiš da si svjedok čuda koje…
Čitaj
Jesen ne dolazi kao gost, prikrada se poput daha koji zamagljuje ogledalo. Nije njezin dolazak u koraku ni u glasu, nego u onom trenutku kad primijetiš da se svjetlost…
Čitaj
Ljubav je trn u mesu. Duboko zaboden, onaj koji ne možeš izvući a da ne prokrvariš do kostiju. Onaj koji ostaje, srasta s tobom, postaje tvoja rana i tvoja snaga, tvoj teret i…
Čitaj
Nitko nas ne uči kako da volimo manje. Uče nas da budemo vjerni, postojani, ustrajni, da ljubav znači ostati, uvijek ostati, bez obzira na cijenu. Ali što kada ta cijena…
Čitaj
Postoje trenuci kada se vrijeme savije kao stari list, kada se sekunde rastegnu u vječnost, a jedan jedini osjećaj postane cijeli svemir. Tada shvaćamo da beskraj nije mjesto…
Čitaj
Slane suze klize niz lice kao drevne rijeke što traže svoje more. U njima se ogleda cijeli svemir boli, krhak i proziran, ali beskrajno dubok, nježan poput prvog daha zore.…
Čitaj
U vrtovima mjesečine, gdje se svjetlo lomi na rubu sjećanja i zaborava, sreo ju je bez najave. Stvarnost se topila polako, kao voštana figura pred plamenom koji ne gori nego…
Čitaj
Zamisli svijet. Svijet u kojima je svaka duša samo putnik, izgubljen u mrežastoj šumi trenutaka što se granaju u sve smjerove odjednom. Nošen podzemnim rijekama što teku kroz…
Čitaj
Željezničke stanice su katedrale bez zidova. Hramovi u kojima se ne klanja božanstvu, već jedni drugima. U njihovim svodovima od čelika i stakla šapuću se molitve koje nikada…
Čitaj
Nije bilo ni priče ni svijeta, samo stol, mašina i tišina koja je čekala. Pisac je spustio prste na tipke i prvi zvuk probio je zrak, tvrd, oštar, dovoljan da papir zadrhti…
Čitaj
U srcu starog parka, gdje se jesenske boje miješaju s tugom vremena, stoji jedna klupa. Nijema svjedokinja. Njena izbrazdana površina nosi ožiljke godina. Na jednom dijelu,…
Čitaj
U tišini koja prekriva svijet, postoji mladić koji čuje simfoniju koju drugi ne razumiju. Njegova igra počinje tihim šapatom povjetarca, što mu miluje kosu poput odsutnih…
Čitaj
Kad pritisne, kad me obuzme ova neukrotiva jesenja želja da se pretvorim u list, koža mi zazuji poput rijeke što je pronašla more, zubi mi postanu krhotine leda koje nosi…
Čitaj
U srcima onih koji se bore sami sa sobom, događa se tiha tragedija, progon vlastitog glasa sjenama tuđih očekivanja. Kao ptica koja je zaboravila da je rođena za nebo, mi…
Čitaj
Postoje ljudi koji godinama lutaju kroz vlastiti život kao kroz tuđu kuću, ne znajući gdje je prekidač za svjetlo. Ovaj čovjek bio je takav, hodao je kroz dane s prazninom u…
Čitaj
Postoji trenutak kad se muškarčev život dijeli na prije i poslije. Trenutak kad vidi ženu kako čita u tišini kafića. Oči joj klize po stranicama poput rijeke koja nosi tajne…
Čitaj
Postoji trenutak u zoru kada se svijet začara. Kada magla spušta svoje srebrne zavjese i čini od obične stvarnosti nešto nedokučivo i sveto. U tim trenucima, kada se granice…
Čitaj
Srušila se noć kao most od kamena što je stoljećima nosio korake, a sada se, pod vlastitom težinom, urušava u tišinu. Nije kriknula, nije zagrmjela, pala je kao umorna ruka…
Čitaj
Uzimam ružu u ruku i primijetim nešto što me zaustavlja na mjestu. Crte njenih listova preslikavaju se u crte moga dlana. Iste su to linije koje se granaju i prepliću, isti…
Čitaj
Sinoć sam krao trenutke iz nečijeg tuđeg života, provaljivao kroz zavjese stvarnosti da bih pipao po tamama za osjećajem koji mi ne pripada. U snu sam bio netko drugi, onaj…
Čitaj
Bio je čovjek kojemu su ruke znale više od riječi. Odgajan u tišini, u nauku vatre i metala, gdje se ne izgovara, već oblikuje. Nije znao obećavati, ali ono što bi dotaknuo,…
Čitaj
Postoje trenuci kada me samoća grli poput ledene magle, kada praznina u meni postane tako teška da jedva dišem. Kao one noći kada se vratite kući nakon dugog dana, a soba je…
Čitaj
U noći, kada se svijet utapa u mek zagrljaj tišine ... Pitam se ... u tom dubinom trenutku između dva otkucaja srca, kada vrijeme zastane poput ptice što slijeće na granu…
Čitaj
Tišina. Zatim prva kap. Spušta se polako, neozbiljno, kao da testira zemlju. Dodirnula mi je čelo i ostala tamo, hladna i čista. Čekam. Nebo se skuplja kao stegnuta šaka,…
Čitaj
Iz najsurovljeg kamena, tamo gdje bijela stijena reže nebo, pojavila se ona, ruža s bijelim listovima koji gore kao snijeg na vatri. Crvena kao krv ratnika, okružena bijelim…
Čitaj
U sumraku sumnje, gdje se svijet svodio na hladne obrise stvarnosti bez ikakvog sjaja, hodao je čovjek koji je davno izgubio vjeru u sve. Njegovo ime bilo je zaboravljeno čak…
Čitaj
Postoji trenutak koji krade vrijeme iz džepova vječnosti. Riječni vir se zaustavi u zraku poput zaleđene suze, ptice se zapetljaju u vlastiti let kao da su zaboravile jezik…
Čitaj
U kavani na uglu sjede trgovci vremenom, stari muškarci s očima kao prazne čaše. Broje kilometre asfalta pod gumama, zbrajaju noći provedene u tuđim krevetima, prebrojavaju…
Čitaj
Postoji trenutak kad čovjek prestane bježati od sebe. Kad stane pred ogledalom vlastite duše i prizna, ovo sam ja, kompletan, bez maski, bez laži. U toj tišini, dubokoj kao…
Čitaj
U prostoru između otkucaja srca, gdje se rađaju tajne što teku kroz krv poput rastopljenog zlata, Karlo i Bubi žive svoju priču. Ne žive je riječima. Ne žive je pokretima.…
Čitaj
Ljubav je... pa kako da to napišem, a da ne slažem? Kako da je opišem, a da ne pojednostavim? Možda je najbolje reći, ljubav je ona što uvijek dolazi bez najave, a nikada ne…
Čitaj
Negdje između prvog i posljednjeg daha, u prostoru što se ne može izmjeriti satom ni kalendarom, dogodi se tiha izdaja. Prestaneš disati zajedno s drugima. Najprije ne…
Čitaj
U gradovima gdje kiša plače kristalnim suzama i ulice dišu kroz pukotine asfalta, živio je čovjek koji je nosio tišinu kao što drugi nose teret. Ruke su mu bile tkane od…
Čitaj
Postoje oni koji nose nevidljivu krunu od trnja. Duše su im otvorene rane kroz koje prolazi sav vjetar svijeta. Ljubav ih je napustila poput dima što nestaje u zoru, ostavivši…
Čitaj
Šapat stranica u tišini noći… Kad padne zadnja stranica i ugasi se posljednje svjetlo, priče ne utihnu. One tada počnu disati dublje, toplo i vlažno poput daha što magli…
Čitaj
Srce kuca. Ljubav se budi. Rađa se u prvom dahu, kad majčine usne šapnu ime u tišinu koja se pretvara u glazbu. To je ljubav što teče poput zlatnih žila kroz kamen postojanja,…
Čitaj
Kažu da je Mjesec pust. Da je hladan i nijem, bez daha, bez zvuka. Ali to govore oni koji nikada nisu zaspali pod njegovim svjetlom, niti ga gledali dovoljno dugo da mu se…
Čitaj
Sanjaru što hoda stazama snova, srce je tiha ruža vjetrova . Na stazi snova, gdje se horizonti stapaju s beskrajnim mogućnostima, svaki sanjar kreće na putovanje vođen…
Čitaj
Postoje ljubavi koje ne dođu kroz dodir, ni kroz pogled, ni kroz slučajan susret u prolazu. Dođu kroz tišinu. Kroz prostor između riječi. Kroz ono što u čovjeku predugo šuti,…
Čitaj
U sivim satima kada se priroda tek budi, tuga i dalje bdije kao vjerni čuvar na pragu dana. Povorke zaboravljenih poljubaca marširaju ulicama poput nijemih sjena, a njihovi…
Čitaj
Ne znamo kad smo postali otoci. Možda nismo nikada ni bili kopno. Možda smo oduvijek plutali ovdje, kao dva daha u beskrajnom moru. Povezani podvodnim strujama što pulsiraju…
Čitaj
U dubini noći, kada se svijet utapa u san, oni bdiju, neukrotive duše koje vjetar nosi kroz tamu. Njihove oči su jezera u kojima se ogledaju nepostojeće zvijezde, a srca im…
Čitaj
U tišini koja se vije oko mene poput svilenog šala ispletenog od mjesečeva sjaja, izolacija postaje intimni ples duše sa samom sobom. Nije to tamnica slomljenih duhova, već…
Čitaj
Postoji kafić na uglu gdje se svakodnevno održava predstava najnježnija na svijetu. Dva glumca koji čekaju da jedan drugome nešto kaže, a scenarija se ne sjećaju jer je nestao…
Čitaj
Postoji taj svijet u kojem boje plaču. I u njemu živi dječak koji osjeća ono što mi više ne znamo imenovati. I sve u njemu počinje bojom. Žuta mu stiže kao drevna mudrost koja…
Čitaj
U carstvu između jave i sna, pronašao sam je. Nije bila tek privid, već čista esencija ljepote. Pramenovi tame, koji su progutali svjetlost Mjeseca, pleli su se oko njezina…
Čitaj
U dalekoj budućnosti, u svijetu gdje je zrak sterilno čist, do smrti, gdje tijela plešu precizno kao strojevi, a pogledi zjape prazni poput neobrađenog silicija, gdje srca ne…
Čitaj
Asfalt je disao posljednji dah vrućine kao umiruća harfa, a na njegovom rubu, gdje se svjetlost predaje tami poput umornog putnika, ležala je krhka tvorevina od krvi i perja.…
Čitaj
Kad noć položi glavu u krilo tišine, a zvuk svijeta se svede na disanje lišća i šuštanje misli, iz tame izrone one. Sitne, neuhvatljive. Krijesnice. Ne dolaze bučno, ne traže…
Čitaj
Postoji trenutak kad se svemir prepolovi na prije i poslije. Moj je došao u obliku bijele haljine. Ušla je u prostoriju kao da je koračala kroz vrata između svjetova, kao da…
Čitaj
Negdje među sjenama našeg vremena, u prostoru gdje se dodiruju san i java, postoji vitez kakav nikad prije nije postojao. Njegovi koraci ne ostavljaju trag na zemlji, njegov…
Čitaj
Zakorači. Udahni. Osjeti. More diše teškim izdahom morskih algi što se raspadaju na obali, sol što reže nosnice poput oštrog noža. Slatko truli šapat života koji se pretvara u…
Čitaj
Ljeto je stiglo poput nepozvane rodbine, uporno, glasno i s namjerom da ostane duže nego što bismo htjeli. Sunce se diže kao tiranin na svoje zlatno prijestolje, okrunjujući…
Čitaj
Zamislite list papira, krhak poput leptirovog krila, bijel kao prvi snijeg, tih i skroman poput suze radosnice. Na prvi pogled, obična stranica, jedna među milijunima. No, što…
Čitaj
U malom vrtu, gdje je vrijeme disalo sporije, a sunce se naginjalo da bolje vidi, Mirko i Ana uzgajali su ruže. Njihov vrt nije bio običan, svaka ruža živjela je pod staklenim…
Čitaj
Ljetna kiša nije pala, prošvercala se kao šapat kroz vrućinu dana. Nježna, ali neumoljiva, lopov koji krade vrućinu. Svaka kaplja, čudo što paralizira kožu hladnoćom, a srce…
Čitaj
Vjera nije plemenita ptica koja se baca u oluju. Ne. Vjera je crna rupa koja proguta i tvoju dobru namjeru i tvoj moralni kompas. Ona ne oslobađa, ona te liši i posljednje…
Čitaj
Imam ludi stroj. Ne bruji, ne svijetli, ne traži upute. To je stroj od treptaja u polusnu, od uspomena koje nikad nisu bile stvarne, i od onog osjećaja kada srce zadrhti bez…
Čitaj
Šutnja u sreći nije mudrost. To je pristanak na tamu. Još nosim pepeo progutanih riječi kao sveti ostatak poraza. Naučili su me da je tišina krhki svod sigurnosti, a govor,…
Čitaj
U beskrajnoj tišini pustinje, gdje pijesak pleše s vjetrom svoju vječnu koreografiju smrti, živi dječak čije je srce ocean u pustoj zemlji. Duša mu je razapeta između zvijezda…
Čitaj
Postoje dani koji prođu i dani koji te progutaju. I ja više ne brojim vrijeme po kalendaru, nego po tome koliko puta sam zagrizao vlastitu tišinu umjesto da pošaljem poruku…
Čitaj
Oluje su majke koje konačno smiju plakati. Njihove suze, kiša što pada kao oproštaj za sve naše neizgovorene bolove, svaku kap noseći ime onoga što smo zakopali duboko u sebi.…
Čitaj
U tamnom žitu mojih misli , krije se misao o bazenu. Njegova voda ne bi bila obična voda. Bila bi sačinjena od čistih suza koje nikad nisu prolivene, od šaputanja oprosta koji…
Čitaj
Svako jutro je isti ritual razočaranja koji mi slama srce. Kapci se podižu poput olovnih zavjesa, a iza njih se skriva isti kazališni komad. Zora miriše na kiselo mlijeko i…
Čitaj
U tišini bijele zgrade na kraju grada, gdje se asfalt gubi u maglama sjećanja, stoji muzej kakav svijet nikad nije vidio. Ovdje se ne čuvaju zlatni ukrasi faraona ni mramorne…
Čitaj
Postoji jedan svijet čiji se miris osjeća na koži prije nego što ga um prepozna. Svijet u kojem se čuda ne zaboravljaju jer žive u svakom udisaju koji te grli iznutra. Nije to…
Čitaj
Ljeto nije godišnje doba, ljeto je ogledalo koje ne laže. Podsjetnik na ono što nisi rekao, na riječi koje su se otopile u grlu poput leda na ljetnom asfaltu. Na ljude koje si…
Čitaj
Od djetinjstva nam pričaju o paklu kao o mjestu gdje plamenovi ližu duše, a vragovi s vilama čekaju da nas nabodu na ražanj. Ali nitko nije rekao da pakao postoji i ovdje u…
Čitaj
Zamislimo da se život vrti poput božanskog kotača sreće, a duša putuje kroz beskrajne mogućnosti postojanja. Kad bih se ponovno rodio, pred mojim duhom otvorila bi se vrata…
Čitaj
Postoji trenutak, kratak poput daha, kada svijet stane. Tišina prije oluje. Šapat vjetra koji te naježi usred ljeta. Osjećaj koji te probudi usred noći, uvjeren da si čuo…
Čitaj
Na brdu gdje se nebo čini bliže nego zemlja, gdje vjetar pjeva tiše od šapata, živio je On. Nije imao imena kojem bi ga drugi pamtili, jer imena su za one koji žele biti…
Čitaj
Trinaest godina. Trinaest godina otkad je dijagnoza pala kao olujni oblak na naše nebo, otkad se činilo da se sve raspalo u tisuću komadića stakla. Autizam, ta je riječ…
Čitaj
Duša pamti ono što um zaboravlja. Pamti dane kad smo, bosi i bezbrižni, vladali svjetovima većim od svih današnjih imperija. Kad je kamen bio brod, lokva ocean, a zrak pun…
Čitaj
Svijet je poput razbijenog ogledala, što se više saginjemo da pokupimo komadiće, to se dublje ranjavamo. U tom mozaiku krhotina, svatko ima svoj mali svijet, pažljivo skrojen…
Čitaj
Koliko 'volim te' se prodalo po akcijskoj cijeni ove godine? Dovoljno da se napuše svi baloni za jedan lažni osjećaj. A duša? Ona se skupila kao mokra vuna u šaci, dok je…
Čitaj
Samoća nije praznina, ona je kristalna čaša prislonjena uz bubnjić duše, čaša puna otrova koji postaje lijek. Svaki odjek postaje udarac čekića koji kuje novo srce, zvuk koji…
Čitaj
Kako je to ? Kako je to biti roditelj djeteta s teškoćama u razvoju? To je pitanje koje nitko ne postavlja naglas. A svi glume da ih zanima odgovor. Kako je to? To je kao da…
Čitaj
Godinama se praviš da si ok. Čak i kad ti srce svira kao da netko metalnom žlicom struže po zubima. Uvježbano klimaš glavom, gutaš psovke, emocionalne izboje zatvaraš u…
Čitaj
Postoje trenutci kada se čovjek nađe na pragu beskrajne šume tišine, gledam u lica koja su nekada bila ogledala moje duše, a sada su poput jezera u kojima se mjesec više ne…
Čitaj
Kome pokazujemo svoje rane kao medalje časti? Kome predajemo dijelove svoje duše, poput jesenjeg lišća, nadajući se da će netko prepoznati njihovu ljepotu prije praha? Možda…
Čitaj
Čovjek živi između nekoliko nada. Ne zna koju da zagrli, jer sve ga vuku i sve ga mogu izdati. A bez njih ne zna disati. Nade su mu razasute kao komadići stakla po duši,…
Čitaj
Postoji trenutak kad se duša, kao pauk umoran od vlastitih niti, zaustavi. Prekine mrežu koju je godinama tkao, ne zbog poraza, već jer više ne traži plijen. To nije kraj. To…
Čitaj
Ako postoji itko vrijedan, potrudite se da tom nekom nikad ne presiječete tok. Riječi nisu samo sredstvo govora, one su rijeka, ponekad tiha, ponekad divlja, koja spaja obale…
Čitaj
Postoje dani koje uokvirimo osmijehom, dani koji mirišu na kolače i svijeće, na pjesmu i dlanove koji se grle. Crveni krugovi u kalendarima, ti naši mali svjetionici sreće.…
Čitaj
Kad tišina pređe u šapat, njegova duša ispusti krik bez glasa. Ne probija zrak, ne treba. Rasprši se u dahu, tanak poput paučine sna, koji vjetar uhvati usnama, kao poljubac…
Čitaj
U tišini vlastite duše, ondje gdje srce ne lupa nego sluša, gdje misao zadrhti prije nego postane odluka, žrtva i izbor stapaju se kao dva odraza u istoj vodi. Ne kao cvjetovi…
Čitaj
Život se razlijeva poput jutarnje rose. Kapa s lista na list. Svjetluca pod prvim zrakama. U mladosti, koža je još neispisana knjiga. Ruke traže, oči upijaju. Srce lupa o…
Čitaj
Um djeteta ograničen samo školskim znanjem ostaje poput vrtnog cvijeta u stakleniku, lijep, ali bez otpornosti i dubine korijena. Ova duboka istina lebdi nad mojim…
Čitaj
U tihom uglu prašnjave šupe, među zaboravljenim stvarima i sjećanjima prekrivenim velom vremena, pronašao sam odgovor na pitanje koje često lebdi u kutovima naše svijesti ,…
Čitaj
Mislili smo da je ovaj svijet samo naš, utočište za nas dvojicu u prostranstvu tišine. No, s vremenom smo otkrili da nikada nismo bili sami. Naš mali svijet, za koji smo…
Čitaj
Baš kao mjesec, pola srca će mi uvijek voljeti mrak , onaj prostor gdje srebrna svjetlost dodiruje sjenu, gdje tišina govori glasnije od riječi, a suze svjetlucaju kao…
Čitaj
Noćas nisam mogao spavati. Ležao sam u tišini, slušao kako sat otkucava sate i razmišljao o tome kako ništa više nije kao prije. Ne mogu točno reći kada se promjena dogodila ,…
Čitaj
Srednja škola. Još jedan prag koji nas je dočekao nespremne, težak poput kamena. "Što sad?" pitam se, dok gledam papire pred sobom. Izbor koji sam napravio djeluje smiješno u…
Čitaj
Kada sam posljednji put osjetio težinu pisma u rukama? Kada sam posljednji put prstima prešao preko papira, znajući da je netko drugi, negdje daleko, učinio isto? U ovom…
Čitaj
U Pjesmi, gdje je Bog zaboravio da bi te meni dao Sreo sam je u Pjesmi. Ne u riječi, ni u zvuku nego u onoj pauzi kad flauta zastane da udahne, u tišini između dvije kapi kiše…
Čitaj
Nekad me usred običnog dana, između dva zalogaja ručka ili dok čekam zeleno na semaforu, pogodi sjećanje na nekoga. Naglo. Bez trunke upozorenja. Prijatelj iz srednje škole.…
Čitaj
Kao da je ljubav kvantno stanje (iℏγ^μ∂\ μ mc)ψ 0) Diracova jednadžba , niz simbola koji ne zna kako voljeti, ali zna što znači biti nerazdvojan. U svijetu čestica, postoje…
Čitaj
Probudio sam se iz sna koji mi je još uvijek lebdio pred očima poput jutarnje magle nad rijekom. U tom snu, autizam nije postojao. Bio sam djed, okružen unukama koje su se…
Čitaj
U tišini jutra, stojimo pred prozorom. Zrak još miruje, gust od sna. Svjetlost razbija tamu poput pradavnog koplja istine, probijajući se do naših duša. Osjećam kako mi srce…
Čitaj
Dnevnik Bubija ! Zovu me Bubi, dlakavi ekspert za ljubav, lopte i lizanje. Imam četiri šape, jedan rep koji ne može prestati mahati i jednog najfantastičnijeg čovjeka koji se…
Čitaj
Ponekad se pitam tko je zapravo taj stručnjak za samouništenje koji živi u mojoj glavi. Taj nepozvani guru negativnosti koji komentira svaki moj potez, odluku i misao. Ujutro…
Čitaj
Ukrašavamo drvo jajima, i nadamo se početku nečega novoga. Lijepoga. Zrak miriše na vlagu i pepeo stare zime. Ne vidi se, ali se osjeti , u zemlji koja se još drži snova, u…
Čitaj
Bio je čovjek kojem su ruke znale više od riječi. Odgajan u tišini, u nauku vatre i metala, gdje se ne izgovara, već oblikuje. Nije znao obećavati, ali ono što bi dotaknuo,…
Čitaj
Nema tu velikih početaka. Samo jutra, teška i sumorna, kao da nose teret svih prethodnih dana. Uglavnom umorna. Ponekad krenu budilicom, ponekad bez nje, jer me probudi kašalj…
Čitaj
Kad su bogovi stvarali čovjeka, najveću šalu ostavili su za kraj, darovali su nam dar da sve razumijemo osim sebe. Ispalo je to genijalno, stvorili su stvorenje koje može…
Čitaj
Ljubav miriše na vatru. Na plamen koji guta zrak između dvoje ljudi, dok im srca tuku u ritmu koji nijedna kiša ne može smiriti. Na prste koji se traže u mraku, na kožu…
Čitaj
U svijetu koji neprestano juri, svatko od nas traga za svojim skrovištem, tihim kutkom gdje vrijeme ne korača, već diše. To nije uvijek mjesto koje možemo dodirnuti , to je…
Čitaj
Bio je to čovjek kojem ništa nije išlo po ruci. Svijet se prema njemu nije otvarao ni u poslu, ni u ljubavi. Gdje god bi zakoračio, put je bivao krivudav, kamenit, uvijek…
Čitaj
Ova priča napisana je u svjetlu plavih reflektora koji jednom godišnje osvijetle nevidljive. Rodio se kao netko tko nije mogao stati u oblik svijeta što su ga drugi…
Čitaj
Dok se zora pretvara u jutro, šetnje s Karlom i Bubijem postaju ples bez glazbe, samo dahovi, koraci i šapat šume koja nas uči kako biti dio nečega što nema ime. Bubi…
Čitaj
Ljudi me umaraju. U posljednje vrijeme, sve dublje i teže. Pričaju o pravdi, o zakonu, o pravilima. Traže ih za sebe, nespretno, gorljivo, kao da je to jedini način da dišu.…
Čitaj
Postoje trenuci kada se riječi povuku u sjenke, kao plašljiva bića pred nečim većim od njih. U takvim trenucima ljubav ne govori , ona se ispisuje. Ne perom, ne tintom, već…
Čitaj
Padala je onog dana kada su mi rekli da ne trebam biti ovdje. Nebo se rastvorilo tiho, bez srdžbe, kao stari plašt koji više nikome ne treba. Kiša se slijevala niz grad,…
Čitaj
Svijet se sveo na brojke , precizne, hladne, neumoljive. Rođenje? Prvi broj. Težina, dužina, ocjena vitalnosti. Prije nego glasom ili papirom pridruže ime, već postoji kao niz…
Čitaj
Misli su poput buha, skaču s jednog uma na drugi, nesputane zidovima, granicama ili zdravim razumom. No, nisu sve buhe jednako gladne, niti su svi ljudi jednako podložni…
Čitaj
Svijet se budi u sitnim zvukovima, u pucketanju drveta pod nogama, u tihom šaputanju vode dok klizi niz dlanove, u ritmu daha Karla iz susjedne sobe. Sve ima svoju melodiju, i…
Čitaj
Prvi tračak sunca probio se kroz sloj smrznutog lišća. Toplina je stigla prije svjetla, prvo kao jedva zamjetan titraj na rubovima sna, a zatim kao blagi pritisak na ukočenim…
Čitaj
Noć je bila krvava od mjesečine, a grad je disao krhotinama sjećanja. Na uglu ulice, gdje je asfalt plakao pukotinama, sreo sam ga. Pas je stajao nepomično, poput kipa od…
Čitaj
Poruke u boci nisu samo glasnici, one su tragovi prstiju nagrizlih od soli, nespretno zapečaćeni pokušaji da se nešto sačuva, makar samo od zaborava. Listovi papira, sklupčani…
Čitaj
Umoran sam. Od praštanja i opraštanja, od tih tihih odricanja koja prstima raspršuju pepeo umjesto da zapale novi plamen. Od očekivanja koja nestaju poput vlati trave pod…
Čitaj
Postoje priče koje se šapuću iza zatvorenih prozora, između porculanskih šalica i neizgovorenih osuda. Priče koje ljudi vole oblikovati po vlastitim mjerilima, krojiti ih…
Čitaj
Karlo, moj sin, rođen je s klicom tišine koja nikad ne miruje. Svijet ga je oblikovao kroz prozore autizma, maglovite, izgrebane, kroz koje sunce prodire kao kroz staru…
Čitaj
Ima ljudi koji žive sa svijetom, dišu zrakom, hodaju pločnicima i broje sate. Oni koji umiju razgovarati s vremenom, kao s nekim tko je sve, a ništa nije. I ima njih, onih…
Čitaj
Karma nije kazna niti milost. Ona ne bira strane, ne zastaje da razmisli. Ne osvećuje se, ne prašta, samo uzima ono što joj pripada. Kao vjetar koji odnosi suho lišće, kao…
Čitaj
Bio je čovjek satkan od tišine, od osmijeha koji su bili tek sjenke prošlih nada. Svijet mu nije davao mnogo , tek razočaranja i gorke uspomene, ali on je i dalje vjerovao,…
Čitaj
Prošlost je teška i uporna. Kao rijeka koja se povlači, ali ostavlja tragove mulja na obali, ona nas sapliće svojim nevidljivim rukama. Koračamo, misleći da smo slobodni, a…
Čitaj
Volio bih da moje oči mogu slikati. Da svijet oboje bojama onako kako ga osjećaju , bez objašnjenja, bez riječi, samo istinom pogleda. Pogledom bih dotaknuo nebo i ono bi…
Čitaj
Postoje trenuci kada tišina postane preteška, kada se zidovi skupe i misli zapetljaju u vlastitoj tami. A onda, u toj gustoj tišini, začuješ ritmično tapkanje po podu, osjetiš…
Čitaj
Prolazili su dani, a ja više nisam imao nijedne cijele gaće. Nije bilo važno. Držao sam se mišje sreće, jer očito, ako može miš preživjeti s poderotinama, mogao sam i ja.…
Čitaj
Prošli su dani, a ja se nisam zapitao , gdje je miš? Kako mu je u njegovim poderanim gaćama? Takve misli obično dođu kasno, kada je kasno. Kada nešto što je bilo blizu,…
Čitaj
Hodao sam na rubu noći, među stazama koje su nosile odsjaj zaboravljenih dana. Noć je bila hladna, vlažna, poput tajne koja je polako izlazila iz tame. Sjene su plele neobične…
Čitaj
Dajem ga. Predajem ga. Šaljem ga čim dalje, preko granica poznatog, na put bez odredišta. Kamo? Nije važno. Samo da ode, da ne bude ovdje, među rukama koje ne znaju njegovu…
Čitaj
Ljubav je teška. Teška. Kao da nosiš nebo u džepu, a nebo se ne da sakriti. Teža od tri tovara kamenja koja se vuku uz strmu i bespoštednu uzbrdicu, bez predaha, bez…
Čitaj
Bio je to čovjek, izranjavan u ljubavi na sve moguće načine. Bio je varan, ismijavan, ogovaran, ponižavan, nema što mu sve nisu učinile. Ako postoji olimpijska disciplina u…
Čitaj
Govore mi da sam poseban, ali ja sam samo, ja. Kap u ogromnom moru zvijezda, nečujni odjek svemira, iskrica koja se gubi u tami nepoznatog. Kad svi vi šutite, ja teškom…
Čitaj
Zamisli svijet u kojem boje nisu zarobljene u vidu, već ih osjećamo pod prstima, u nosnicama, na jeziku. Gdje se plava ne prepoznaje očima, već dodirom hladnog jutra na koži,…
Čitaj
Hodajući kroz ovaj svijet, svaki moj korak postaje otisak u vječnosti, tihi zapis onoga što je bilo i što nikada neće doći. I dok se gubim u koraku, svaka prašina pod mojim…
Čitaj
Zašto? Zašto moram dokazivati tko sam, što sam, koliko vrijedim, kada nitko ne hoda mojim putevima? Kada se nijedna sjena ne pruža istim pravcem kao moja, kada se ni jedna kap…
Čitaj
Ne živim ja tek tako. Svakog jutra kad otvorim oči, ne dočekuje me samo novi dan, dočekuje me svrha. Nije to samo još jedan dan u kalendaru, to je svrha koja me vuče naprijed,…
Čitaj
Ljubav i smrt, dvije suprotne sile koje se isprepliću, ponekad kao blagi povjetarac, ponekad kao oluja. Ples njihovih suprotnosti oslikava naše postojanje, utiskujući…
Čitaj
Hodala je tiho, korakom koji nije remetio svijet. Kao da je pripadala nekom drugom vremenu, nekom drugom prostoru, onom u kojem se snovi i stvarnost ne sukobljavaju, nego se…
Čitaj
Ona je bila poput mjeseca , svijetlila je, ali nikad potpuno. Dio nje uvijek je bio sakriven, ne zato što se bojala biti viđena, već zato što je znala da njezinu istinu svijet…
Čitaj
U sobi, koja je bila odjednom i tiha i puna starih uspomena, stajao je crveni telefon. Danima je bio poput zaboravljenog predmeta, smiren i nepomičan, kao da nije imao nikakvu…
Čitaj
Ljubav, taj slatki otrov što uđe u čovjeka tiho, neprimjetno, kao kap vina što klizne niz grlo i ostavi gorak okus. Usamljenost, sjenka bez glasa, uvijek tu, skrivena u…
Čitaj
Čudo. Kažu, događa se onima koji čekaju, ali koliko dugo? Svaki dan gledam kroz prozor kao čuvar na straži, iščekujem to prokleto čudo kao poštar koji kasni već tjednima. U…
Čitaj
Ljubav je vrtlog tišine i šapata, prostor gdje riječi prestaju biti dovoljne, a geste postaju jezik. Ona nije prolazna emocija koja sagori poput šibice, već žar koji tinja…
Čitaj
Na obzoru, gdje se nebo slijeva sa zemljom, stajao je muškarac. Njegove bose noge počivale su na vlažnoj travi, hladnoj poput tuge koja se uvuče u srce i ostane, nepozvana,…
Čitaj
Na granici gdje tama ljubi svjetlost, hodao je vuk. Njegove su stope bile tihe, ali svaki korak odjekivao je težinom misli koje su ga progonile. U toj zoni gdje se svjetovi…
Čitaj
Što li je moj Karlo skrivio? Što je to učinio, da ga život oblikuje na način na koji nije želio? Kako to da je njegova sudbina, ta tiha, teška sudbina, od njega stvorila nešto…
Čitaj
U sjenama ovog svijeta, gdje šapat ubija istinu, žive oni koji od riječi prave oružje, a od laži dom. Njihova hrabrost nije hrabrost, već bolest jezika, gladna potreba da…
Čitaj
Ponekad, Karlo i ja legnemo na pod , krevet, kauč, ili jednostavno na hladnu zemlju. Gledamo prema gore, u prazninu stropa ili beskrajne plave visine kroz prozor i zamišljamo.…
Čitaj
Svi se pitaju, a ne znaju. Pitaju se kako je to nositi teret djeteta koje treba više, a ne vide da je taj teret težak i blag u isti mah. Misle, to mora biti lijepo, kao…
Čitaj
Ovih noći na crnom platnu svemira, Mjesec i Venera vode ples strasti, zavodljiv i neumoljiv, kao dvoje izgubljenih koji su konačno pronašli put jedno do drugoga. Njihov susret…
Čitaj
Svaki dan vodim prljave ratove s njim , malim vragom u meni,malim Matekom. Ne da mi mira, ni kad sklopim oči. Kao da u njemu živi glas koji čeka trenutak da mi pomrsi račune…
Čitaj
U noći koja se tiho spušta na grad, s vatrometom što raznosi boje po nebu, osjetim kako se u meni nešto miče. Kao da duboko u onom kutku gdje čuvam sjećanja, gdje se smiruju…
Čitaj
Pišem jer drugačije ne mogu. Ponekad imam osjećaj da su riječi sve što imam, posljednje što me drži na površini dok oko mene bjesni oluja. U meni vrije, riječi udaraju poput…
Čitaj
Postoji ritam u svemu što nas okružuje, tišina svemira koja odzvanja kroz naše dane, nevidljive niti koje tkaju stvarnost. Svaki list na vjetru, svaka kap kiše i svaki dah…
Čitaj
Stajao sam pred svijetom, ogoljen do duše, dok su me pogledi sjekli poput noža koji ne ostavlja ranu na koži, već urezuje tragove po srcu. Pitali su me zašto sam odabrao ovaj…
Čitaj
Razlike među nama su rijeke koje teku kroz divlje klance i tihe doline, oblikujući lice svijeta. Svaka nosi svoju bistrinu i svoje mutne vode, ali na kraju, sve se slijevaju u…
Čitaj
Neostvareni snovi često blistaju jače od ostvarenih, kao zvijezde što plešu na rubovima svitanja. Oni lebde na granicama misli, obavijeni maglom neizgovorenih čežnji.Poput…
Čitaj
Božić nije samo svjetlost, on je tren kada noć diše mekše, a svijet kao da na trenutak zaboravi disati. Tada, između dva otkucaja sata, osjetite kako vam toplina klizi niz…
Čitaj
Na Badnju večer, vrijeme kao da utihne, a svijet se povuče u vlastiti šapat. Ulične svjetiljke postanu fenjeri prošlih sjećanja, dok prozori dišu zlatnim dahom obitelji i…
Čitaj
Čuda su ptice koje ne priznaju grane, njihov let nije samo negacija gravitacije nego i prkos našem nespretnom jeziku. Nisu to ptice koje možeš imenovati , više sjenke što…
Čitaj
Jedan anđeo sada nosi krila jer je svijet izgubio ravnotežu. Jer je čovjek, onaj koji nije smio biti pušten iz svoje tame, dobio slobodu. Slobodu da uništi, da razori sve što…
Čitaj
Mali čovjek nije malen po duši, već po tijelu, dijete zarobljeno u omotaču tinejdžera, s umom beskrajnim poput galaksije. U njegovim očima plamti svjetlost, ne ona koja…
Čitaj
Povjerenje je nit od svjetlosti, gotovo nevidljiva, a opet napeta poput strune koja spaja dva svijeta. To nije stvar odluke, već trenutak , onaj kada pogled zaluta dalje od…
Čitaj
Kad pomislim na Božić iz djetinjstva, srce mi zadrhti, kao da se u tom trenutku otvara prolaz u neki paralelni svijet. Sjećam se tih dana kada je zrak bio oštar poput britve,…
Čitaj
Jedna starija slika..koja prica nasu pricu ! Mi smo dvije duše koje se vječno igraju skrivača sa svijetom, svijetom što ne pita i ne razumije. Ne treba ni razumjeti , ionako…
Čitaj
Ima dana kada je zrak toliko gust da me guši, kada me vlastita tišina zarobljava, prisiljavajući me da ostanem nijem. Riječi postaju beskorisne, prazne i nemoćne; svaka…
Čitaj
Božić je na pragu, a s njim dolazi i ono tiho, gotovo neizrecivo čekivanje nečega posebnoga , čuda, makar malenoga, nejasnoga oblika. Ne znamo točno što čekamo, ali osjećamo…
Čitaj
Svi me osuđuju. Svakog dana, svaki pogled, svaka riječ nose skrivenu težinu presude. Kao da sam kriv samo zato što postojim, što se borim, što uopće dišem. Nitko se nikada…
Čitaj
Sjećam se sebe kao dječaka, zaljubljenog u zimu. Svake godine iščekivao sam njezin dolazak s nestrpljenjem koje samo dječje srce može osjetiti. Zima je dolazila tiho, poput…
Čitaj
Kao što jutarnja rosa miluje latice tek procvjetalog cvijeta, tako ljubav pronalazi najskrivenije kutke moje duše. Dok promatram kako svjetlost zore prelama svoje boje kroz…
Čitaj
Opet se emocije pretvaraju u nemilosrdne tirane, nasrćući na moj razum poput razuzdane rijeke što ruši brane logike. Srce mi igra partiju šaha protiv uma, ali pravila su…
Čitaj
S čime od svijeta da se branim? Misao mi odjekuje dok kročim kroz šumu prekrivenu maglom, gdje stabla šapuću starinske tajne. Jesam li poput potoka koji uporno teče unatoč…
Čitaj
Ponekad se pitam, zašto bi itko želio ponijeti sjećanja iz prošlih života? Kao da nam ovaj nije dovoljno kompliciran. Budi se beba, nevina i krhka, a već nosi torbu punu…
Čitaj
Tiha večer . Samo treperava svjetlost ekrana i Karlo pored mene, utonuo u priču o Forestu Gumpu. Njegov pogled bio je dubok, kao more koje čuva tajne svojih valova. Gledao je,…
Čitaj
Kažu da muškarac mora biti stijena , hladan, čvrst i neprobojan. Ali što vrijedi stijena bez mekoće trave koja je okružuje, bez topline sunca koje je grije? Svijet traži masku…
Čitaj
Advent nije ništa više od trenutka. Nepomični trenuci što prolaze, bez traga, bez zvuka, poput noći što dolazi tiho, a sve se mijenja. Gradovi obasjani umjetnim svjetlima…
Čitaj
Ne ljubi ženu koja čita, jer u njoj su priče koje nemaju kraj. Njene misli šume kao vjetrovi u šumama o kojima nikad nisi sanjao. Kad te pogleda, njezine oči teku poput rijeka…
Čitaj
Stojim pred tim starim vratima, osjećajući njihov zov kao da me mame prstom, poput djeteta željnog nečeg zabranjenog. Drhtim, svjestan da ih možda ne bih trebao otvoriti.…
Čitaj
Stvarao sam mnogo puta u životu, i bilo je tu svega. Priznajem, možda su to bile greške, možda nisu, ali kako drugačije shvatiti život nego kao zbir svih tih trenutaka,…
Čitaj
Kad sam sinoć sklopio oči, ništa nije došlo. Niti san, niti olakšanje. Samo tišina koja je rezala poput noža, ravno kroz meso noći. Tamna, gusta tišina, kao ulje što guši…
Čitaj
Kažu da je sudbina hladni rez od mača, ali nije sudbina ono što me vuče prema rubu. Nisu velike tragedije ni potresi svemira ono što izobliči ljudski um. Ne, ono što drobi…
Čitaj
Prijevara nije nesporazum niti greška na klizavom putu. Prijevara je svjesni korak u mrak, daleko od svjetla povjerenja koje nas je spajalo. Kao da je netko pažljivo razbio…
Čitaj
Sloboda i samoća. Dvije riječi, dva daha, dva svijeta koja se isprepliću u meni, tjerajući me da koračam rubom između njih. Sloboda nosi miris jutarnjeg vjetra, svježu oštrinu…
Čitaj
Čuda nisu oluje što paraju oblake, ni plamenovi što proždiru tišinu. Ona su povjetarac u krošnjama, koji tiho šapuće među granama, neprimjetno, ali snažno , sposoban da…
Čitaj
Ponekad mi se čini da je moja tišina glasnija od bilo koje riječi. Kada nekoga iznimno cijenim, povučem se korak unazad, ne zato što ne želim biti blizu, već jer se bojim da…
Čitaj
Vidio sam vjetar kako pleše kroz tvoju kosu, nježno, kao da nosi tajnu koju samo on razumije. Svaki njegov dodir bio je poput šapata prošlih vremena, poput dodira nečega što…
Čitaj
Nedavno sam Karla, četrnaestogodišnjaka s autizmom, pitao kako je. Umjesto riječi, odgovorio mi je gifom na mobitelu – „ I’m free “. Naslonio sam se i uz osmijeh napisao : „…
Čitaj
Sve počinje sa snom. Ne onim krhkim treptajem noći, već onim što žari ispod kože, grize u grudima i pulsira poput daleke zvijezde koja odbija da sagori. San nije samo misao ,…
Čitaj
Kako priznati ljubav nekome tko ti je postao cijeli svijet, a istovremeno možda ostaje samo san? Šutnja se stisne oko mene poput lanaca, poput tajne koja žari iznutra, vatre…
Čitaj
Ponekad poželim da možeš zaroniti u moje snove, samo na trenutak. Da osjetiš vrtloge misli koje me vuku kroz nevidljive svjetove, gdje stvarnost postaje iluzija, a istina se…
Čitaj
Posljednjih dana, kao tamna sjena koja me ne napušta, obuzima me osećaj razočaranja,tiho,uporno. Razočaranje je poput teškog oblaka , ne dolazi naglo, već polako raste, dan za…
Čitaj
Kada me obuzme nemir, uvijek se sjetim jedne jednostavne, ali moćne istine , oni ne laju na mene, već na sliku koju su sami stvorili o meni. Kao da sam ogledalo koje…
Čitaj
Postoji taj trenutak kada se probudiš, ali ne iz sna, već iz onog dijela života koji se čini maglovit, kao da plutaš negdje između prošlosti i budućnosti, nesiguran gdje…
Čitaj
Svi mi mislimo da imamo vremena, ali varamo se. Ta nas tiha misao prati poput sjenke, kao šapat što nas uspavljuje, obećanje da će sve što odložimo za sutra dočekati svoj…
Čitaj
Oh, ljubav! Toliko lijepa, a istovremeno prokleta, kao da ju je sam vrag stvorio. U njenom carstvu nema mira ni ravnoteže. Kada nas preplavi, poput nabujale rijeke što se…
Čitaj
Teško je, majko, nositi te uspomene , one su kao zemlja koju smo bacali na grobove onih koje smo sahranjivali od jedne jeseni do druge.
Čitaj
Svi oni koje smo voljeli, a više ih nema, ostavili su neizbrisive tragove u našim srcima, poput nevidljivih svijeća koje trepere u nama, osjetljive na svaku uspomenu. Njihova…
Čitaj
Bila je to noć kad je sve zastalo, kad je čak i zrak disao opreznije, a vrijeme se činilo kao starac koji je, umoran od hoda, sjeo da predahne. Te noći, nebo je bilo…
Čitaj
Ako se riješim svojih demona, izgubit ću svoje anđele. Ta rečenica me progoni, kao vjetar što nosi oluju, ali nikad ne donosi mir. Demoni su dio mene, tiho stoje u kutu,…
Čitaj
Sjedimo ovdje, nagnuti nad mikroskopom, Karlo i ja, i promatramo list koji mi je otvorio potpuno novi svijet pitanja. Pokušavamo razabrati ima li dlake na njegovoj površini,…
Čitaj
Jednom davno, spustio sam svoje srce na udici, kao težak kamen na konopcu, i sakrio ga u hladnim dubinama jezera. Bilo je to mjesto gdje se lišće s okolnih stabala spuštalo u…
Čitaj
Tog dana, svemir se nije tiho zadrhtao , raspuknuo se. Zvuk, nečujan za ljudsko uho, bio je znak sudara dviju duša. Nisu se tražile, nisu znale za sudbinu, ali kad su se…
Čitaj
U svijetu gdje se snaga mjeri hladnoćom srca, moje emocije su postale moj najdragocjeniji teret. Svakodnevno gledam kako ljudi skrivaju osmijehe iza neprobojnih maski, guše…
Čitaj
Kad sam samac, često mi se javljaju fantazije o tome kako će nakon ponoći doći ljepotica. U tim trenucima, dok sat otkucava polnoć, zamišljam kako se vrata otvaraju i…
Čitaj
Pogledam u noćno nebo i vidim zvijezde, nepomične i vječne, kao svjedoci prolaska vremena. One su tamo već tisućama godina, svijetleći istim sjajem kao i prošli tjedan, prošle…
Čitaj
To je život. Jebeni život. Trudiš se do iznemoglosti, daješ svaki atom svog bića, slijediš pravila kao prokleti svetac, ideš pravim putem dok ti stopala krvare, a na kraju...…
Čitaj
Riječi su poput prstiju nevidljive ruke , miluju nas, grabe, ponekad ostavljajući nevidljive ožiljke. One se ušuljaju poput nježnog povjetarca, klizeći preko kože, a opet,…
Čitaj
Taj trenutak sam želio da je zagrlim više no ikada. Vidio sam u njenim očima tisuće neisplakanih suza, osjetio sam težinu njene pregoleme tuge. Imao sam želju da je zaštitim,…
Čitaj
Često se kaže da velike tragedije i događaji vode ljude u ludnicu. Nije to oluja koja lomi drvo, već neprekidno kapanje vode koje ga nagriza iznutra. Svakodnevne sitnice,…
Čitaj
U današnjem svijetu, održavanje odnosa postaje sve teži izazov, a to me pogađa dublje nego što bih želio priznati. Kao muškarac, suočavam se sa stvarnošću u kojoj se čini da…
Čitaj
Ponekad mi se čini da su najdublje misli one koje nikada nisu izgovorene. Ostaju zaključane negdje u nama, skrivene poput zaboravljenih tajni, a opet, osjećamo ih cijelim…
Čitaj
Život je poput rijeke, nepredvidljiv i pun zavoja. Od malih nogu, plovio sam uzvodno, nošen strujom očekivanja koja su me okruživala. "Budi dobar u školi," govorili su mi,…
Čitaj
Nedavno sam usnuo san koji je dotaknuo najdublje dijelove mog srca....
Čitaj
U ovom jednom životu, otkrio sam bezbroj svjetova. Postoji onaj veliki, zajednički svijet u kojem svi obitavamo, ali isto tako svako od nas ima svoj mali, osobni svemir. Taj…
Čitaj
Osjećam ga , to divlje stvorenje koje se kovitla u mom grudnom košu, kao oluja zarobljena u staklenom zvonu. Moje srce, taj neumorni glazbenik, svira simfoniju života ritmom…
Čitaj
Postoji li pravo muško žensko prijateljstvo? Odgovor je često nejasan i obavijen složenim emocijama koje se ponekad skrivaju ispod površine. Takvi odnosi postoje, ali često po…
Čitaj
Moje srce ne kuca za nebeske visine, već za ovaj zemaljski svijet ispunjen ljudskom dobrotom. Ne tražim utjehu u bogovima ili anđelima, već u osmjesima neznanaca i zagrljajima…
Čitaj
Ne razmišljam, samo osjećam. Puštam da me intuicija vodi kroz život, bez pretjeranog analiziranja. Ponekad me to dovede u nepredvidive situacije, ali uvijek su uzbudljive. Kad…
Čitaj
Večeri su najteže. Kad se svjetla ugase i sve utihne, ostajem sam s tišinom koja me obavija poput crnog platna. Samo svjetlo monitora treperi u tami, a zvuk mehaničke…
Čitaj
Teorija o dvadeset i jednom gramu nikada me nije istinski dotakla. Ali život me naučio da je duša mnogo teža, mnogo složenija od te jednostavne ideje. U trenucima tuge i…
Čitaj
Nije melodija ta koja oživljava uspomene na prvu ljubav. To su sitnice, trenuci uhvaćeni u ledu vremena, tako krhki, a opet vječni. Zaleđeni obrazi one zimske večeri, miris…
Čitaj
Zamisli svijet u kojem su dani i noći ispunjeni mirom. Srce je toplo, obasjano ljubavlju, a sve ono što nas inače guši strahovi, predrasude, crne misli jednostavno ne postoje.…
Čitaj
U sjeni starih stabala, gotovo skrivene od pogleda, još uvijek stoje. Oronule, napuknute, ali ponosne stare klupe, posljednji svjedoci nekih ljepših vremena. Njihovo…
Čitaj
Svaki korak našeg životnog puta odjekuje neizbježnom istinom smrt nas čeka na kraju. No, ova činjenica, umjesto da nas obeshrabri, zapravo obogaćuje naše postojanje. Smrtnost…
Čitaj
Čežnja je neobična sila,nosi u sebi nešto divlje i neukrotivo, a istovremeno tiho i uporno prisustvo koje obuzima moje biće. Već dugo čeznem za nečim, možda ni sam ne znam za…
Čitaj
Svako jutro, kada se probudim i shvatim da sam još uvijek živ, da je dan preda mnom, podsjetim sam sebe da imam san. Da i dalje sanjam, da je život poput sna koji se tek…
Čitaj
Slušam ljude – njihove priče, patnje i radosti. U tom slušanju, u tom pokušaju da razumijem druge, polako počinjem bolje razumijevati i sebe. Još uvijek sam na tom putu, na…
Čitaj
Sjedim ispod breze, čekajući da Karlo završi s nastavom. Odjednom, kao grom iz vedra neba, udari me spoznaja imam 42 godine! Bože mili, kad se to dogodilo? Jesam li prespavao…
Čitaj
U svijetu gdje se ljepota često mjeri površnim standardima, postoji miris koji nadilazi sve ostale suptilan, kompleksan i neodoljiv parfem ženske inteligencije. Ovaj miris…
Čitaj
Moj proces stvaranja i preobražaja ideje u materiju leži u samom činu stvaranja. U tom činu pronalazim svoj unutarnji mir, a kroz izradu predmeta pretvaram sirovinu, često i…
Čitaj
Kome dokazivati svoje rane? Kome pokazivati svoju osobnost, svoja djela, svoje porijeklo? Je li to zaista potrebno? Ova pitanja ,koja dolaze iz srca često su praćena…
Čitaj
Ponekad me usamljenost pogodi tako snažno da se osjećam kao da sam zatvoren u kameni zid stare crkve, gdje hladnoća tišine rezonira poput zvuka tihe noći. Ona se uvlači u mene…
Čitaj
Da se ponovo rodim, opet bi živio ovaj isti život, bez oklijevanja, sa svim njegovim usponima i padovima. Vjerujem da svaka suza i svaki osmijeh oblikuju ono što danas jesmo,…
Čitaj
U svijetu koji se brzo mijenja, naši osjećaji postaju složeniji i često ih je teško razumjeti, a kamoli opisati riječima. Nova stvarnost u kojoj živimo, obilježena tehnološkim…
Čitaj
Ovaj gorak osjećaj razočaranja, ova beskrajna borba između želje za činjenjem dobra i spoznaje da to često ne donosi ništa osim boli, postaje sve teža. Kada ću shvatiti da ne…
Čitaj
U životu, rastanci su gotovo neizbježni. Putujemo, odlazimo, selimo se – svi smo barem jednom prošli kroz to iskustvo. No, kad god se dogodi taj bolni trenutak, srce se na…
Čitaj
Nikada nisam putovao. Možda je ovo samo suha izjava, ali za mene nosi težinu i značenje koje nadmašuje same riječi. Išao sam na jednodnevne izlete, obilazio samostane,…
Čitaj
U mreži ljudskih odnosa, priče su niti koje nas povezuju. Novi ljudi u mom svijetu su osvježenje njihove oči sjaje znatiželjom dok slušaju moje priče. S njima se osjećam…
Čitaj
Sjedim na rubu njegovog kreveta, promatrajući kako mirno spava. Moj Karlo, moj dječak, moje sve. Četrnaest godina ljubavi, izazova, straha i neizmjerne radosti utkano je u…
Čitaj
U trenutku kada čovjek napusti ovaj svijet, ostavlja za sobom tragove svog postojanja. Stolice, kreveti na kojima je sjedio, ležao postaju svjedoci njegove prošlosti. Oni su…
Čitaj
Kad nakon ponoći provedem nekoliko besanih sati, pitam se jesam li doista čovjek ili samo glumim, pretvaram se da jesam. Kao da sam dobro prerušen u Čovjeka. Jesam li dovoljno…
Čitaj
Autistični učenik koji pohađa školu za djecu s posebnim potrebama često nema šansu dobiti obrazovanje u skladu s njegovim neurobiološkim razvojem. U školi ga možda prihvate, s…
Čitaj
Sve što nam se dogodi u životu nosimo sa sobom kao torbu punu neuredno spakovanih stvari. Ne volimo je otvarati, izbjegavamo je i guramo u zabačene kutke, ali ipak, ona nas…
Čitaj
Zatvorite me u mračnu sobu, osudite me na tišinu ispunjenu samo mojim mislima, i izaći ću krvav i pijan, kao nakon borbe s bijesnim bikom. Nećete me prepoznati. Bit će to…
Čitaj
Karlo, živi u svijetu koji je za mnoge tajanstven i teško shvatljiv, zatvoren u nekom svom prostoru, daleko od nas. Ponekad se vrti u krugovima, skače bez ikakvog očitog…
Čitaj
Onaj trenutak kada otvorim oči i shvatim da sam na najljepšem mjestu. Tko nije doživio tu čaroliju buđenja na nekom posebnom mjestu? Bilo da je to plaža, planina ili…
Čitaj
Bila je kao šumski požar koji sam promatrao s bezbrižnog vrha brda. Njegova žestina hipnotizirala me, ali istovremeno izazivala strah. Plamen je plesao u ritmu vjetra,…
Čitaj
Često se pitam, što to čini jednu obitelj? Je li to samo zajednički život, dijeljenje obveza i odgovornosti, ili je to nešto više? U našoj priči, Karlo i ja pronalazimo…
Čitaj
Znate li što znači biti rob tuge? Kao da se uhvatite u nemilosrdnu i neravnopravnu bitku koju unaprijed izgubite. Pitate se kako je ušla? Iznenada! Došla je tiho, s leđa, dok…
Čitaj
Danas, sve češće, svjedočimo napretku u borbi protiv diskriminacije i netolerancije. Ipak, u nekim sferama društva još uvijek vladaju predrasude i nerazumijevanje. Jedan od…
Čitaj
Kao da nam je netko ukazao čast, a mi je smatramo obavezom. Kao da nam je netko pružio ruku, a mi je stisnemo prejako i zadržimo. Mislimo da je naša dužnost da drugima…
Čitaj
Nedavno me jedan poznanik, koji dobro poznaje sve oluje kroz koje sam prošao, postavio pitanje koje me isprva nasmijalo. "Jesam li ja ok u glavi nakon svega toga?" – rekao je…
Čitaj
Zašto neki ljudi ponekad žive sami? Takvi ljudi često biraju samoću, ne iz potrebe za bijegom, već iz želje da ostanu u skladu sa sobom i svojim vrijednostima. Oni ne pristaju…
Čitaj
Prvi poljubac. Sjećanje koje se čuva u srcu poput dragulja, sjajno i čarobno. Možda neće biti savršen, možda će biti nespretan, možda će se dogoditi u nekom sasvim običnom…
Čitaj
Znamo svi one ljude, zar ne? Oni koji imaju nos svuda, koji znaju sve o svima. O svakom šoru i sokaku, o svakoj sitnici i nedogodovštini. "Imao bi ja što god reći o svakom u…
Čitaj
Život je kao autobusna stanica – stalno prolaze novi autobusi, a ti moraš odlučiti hoćeš li ući ili ne. Neki su puni zgodnih ljudi, neki vode do egzotičnih destinacija, a neki…
Čitaj
Ovaj muškarac čuje dublji poziv, poziv svoje duše i srca. On je svjestan svojih osjećaja, s njima je u kontaktu i komunicira s njima. Razumije jezik ljubavi i vidi ljepotu u…
Čitaj
Uvijek nosimo masku, zar ne? Masku radnika, profesora, ljubavnika, intelektualca, junaka,roditelja i toliko drugih uloga koje život od nas traži. Ove maske nam pomažu da se…
Čitaj
Karlov svijet je poseban, ispunjen nijansama i osjećajima koje ne mogu svi razumjeti. No, u tom svijetu postoji jedno biće koje govori jezikom srca – njegov vjerni pas, Bubi.…
Čitaj
Postojalo je vrijeme kada smo svijet gledali kroz prizmu čuda. Širom otvorenih očiju, s nevinim srcima, svaka je sitnica u nama budila osjećaje, hranila našu dušu i širila…
Čitaj
Zamislite život kao vrtlog, pun nepredvidivih događaja koji nas neprestano iznenađuju i oblikuju. U trenucima kada svi planovi izblijede, a naš svijet se čini u ruševinama,…
Čitaj
U svijetu odnosa i međusobne povezanosti, teško je ne primijetiti koliko različitih lica imaju ljudska srca. Neka su srca širom otvorena, ispunjena toplinom, prostodušnošću i…
Čitaj
Živimo u vremenu kada su društvena očekivanja i norme poput nevidljivih lanaca koji nas pokušavaju držati u okvirima. "Moraš biti ovakav, a ne onakav", "ne smiješ se…
Čitaj
U posljednje vrijeme osjećam kako me nešto vuče prema nepoznatom, kako mi srce kuca brže pri pomisli na putovanja i nova iskustva. Možda je vrijeme da kupim kartu za neka od…
Čitaj
Samohrano roditeljstvo je putovanje puno izazova, a moje iskustvo s pronalaženjem partnera nakon gubitka voljene osobe dodatno je otežano. Postati bijeli udovac i biti otac…
Čitaj
Kada postaneš roditelj, očekuješ da će tvoje dijete uvijek imati uz sebe obitelj, pružajući mu sigurnost, ljubav i podršku. Međutim, život često donosi neočekivane situacije i…
Čitaj
Karma…kažu…do sada sam je dvaput osjetio na svojoj koži. Prvi put doduše nisam znao , nisam ni bio svjestan što se događa. Onda, kako sam naišao na probleme, počeo sam tražiti…
Čitaj
Svatko od nas crta svoj svijet. Bez talenta i duše imat ćete samo neko sivilo i kaos na platnu, a i u životu. Uvjereni ste da vam život nešto duguje, ali ne možete...koristite…
Čitaj
Postoji nešto što nosimo u sebi, nešto što je dragocjenije od bilo koje materijalne stvari naša intimna sfera. To je mjesto gdje se nalaze naše najskrivenije misli, emocije i…
Čitaj
U svijetu koji je prepun filtera, perfekcije i stalnog pritiska da budemo "najbolja verzija sebe", ponekad zaboravimo na važnost prirodnosti. Na važnost da se u društvu nekoga…
Čitaj
Negdje sam davno čitao da zagrljaj liječi dušu,jer je on hrana gladnoj duši nevoljenog čovjeka. A to nije samo obična rečenica to je istina koju mnogi od nas često zaborave. U…
Čitaj
Jesmo li Mi Zarobljenici Dok Oni Žive Slobodno?
Čitaj
Mnogi ljudi osjećaju gađenje pri pomisli da sami stvaramo svoju sudbinu. Smatraju to ciničnim i nemoralnim, kao da se netko smije tragedijama drugih, tvrdeći da su ih sami…
Čitaj
U moru informacija i brzog ritma modernog života, često zaboravljamo na suptilne signale koje nam šalje naša intuicija. A upravo je ona ključ za razumijevanje jedne zanimljive…
Čitaj
U današnjem društvu, roditeljstvo je samo po sebi izazov, a za samohrane roditelje taj izazov postaje još teži. Iako se trudimo pružiti najbolju moguću skrb svojoj djeci,…
Čitaj
''Ljudi misle, da je srodna duša tvoja savršena kombinacija i da je to ono što svi žele. Ali istina je da je srodna duša ogledalo, osoba koja ti pokazuje sve što te drži…
Čitaj
I to je jedan od uzroka da nas glazba, poezija i visoka umjetnost uopće - izdižu na mahove iznad ambijenta u kojem živimo. U bljesku kozmičke svijesti, koji osvjetljuje duše…
Čitaj
Vjerojatno se svatko od nas, a neki i češće od drugih, našao u ovakvoj situaciji... Jesu li pojmovi dobar i glup istoznačnice? Sasvim sigurno nisu. Jer što znači biti dobar ?…
Čitaj
U svakodnevnom životu često se nalazimo u utrci za materijalnim postignućima i zadovoljenjem vanjskih očekivanja. Ipak, mnogi od nas osjećaju da nešto dublje nedostaje, nešto…
Čitaj
Kao samohrani otac djeteta s autizmom, svaki dan donosi nove izazove i nevjerojatne trenutke radosti. Kada su mu dijagnosticirali autizam, moj život se zauvijek promijenio.…
ČitajNema teksta koji odgovara toj pretrazi.