Kad nakon ponoći provedem nekoliko besanih sati, pitam se jesam li doista čovjek ili samo glumim, pretvaram se da jesam. Kao da sam dobro prerušen u Čovjeka.
Jesam li dovoljno dao drugima? Ne mislim samo na novčiće ili rundu pića, već na stvarne osmijehe, iskrenu ljubaznost. Jesam li znao slušati kad je bilo potrebno, jesam li podijelio jabuku? Jesam li se ogriješio o druge, ulazio u svađe, nisam pružio razumijevanje? Jesam li nekome donio tugu?
Pitam se što sam postao i tražim opravdanje za sebe, ali ga ne nalazim ni u teškim okolnostima koje nas sve okružuju. Pitam se… može li se sve to popraviti? Naravno da ne mogu sve promijeniti, to duboko osjećam.
Neki su otišli na mjesto koje, nadam se, donosi mir i ljepotu, i neće se vratiti u ovom životu. Neki su još uvijek tu, blizu mene, a ja se trudim biti bolji za njih, kao i za sebe.
Matija Gerić
Komentari
Ostavi trag ispod teksta.
Učitavam komentare…