
Nebo ne zna moje ime
Noću nebo ne izgleda daleko. Možda zato što se tada sve što preko dana glumi čvrstoću počne raspadati. Krovovi postanu niski, ulice izgube smjer, a čovjek ostane sam, lica…
ČitajKategorija
201 tekstova

Noću nebo ne izgleda daleko. Možda zato što se tada sve što preko dana glumi čvrstoću počne raspadati. Krovovi postanu niski, ulice izgube smjer, a čovjek ostane sam, lica…
Čitaj
Posvađao sam se sa svojim srcem. Nije to bila velika svađa, barem ne izvana. Nije bilo razbijenih tanjura, susjeda na prozoru, ni one neugodne tišine u hodniku kad svi znaju…
Čitaj
Nekad me neki miris zatekne nespremnog. Ne mora biti jak. Dovoljno je malo benzina u zraku, malo starog drveta nakon kiše, malo prašine dignute s betona i odjednom se u meni…
Čitaj
Svatko od nas crta svoj svijet. Netko ga počne tiho, kao dijete koje još ne zna ime za boju, ali zna gdje ga boli. Prvo povuče jednu nesigurnu crtu, pa drugu. Malo neba preko…
Čitaj
Najprije pronađi glavu. Ne mora biti tamo gdje si je ostavio. Ponekad visi na jednoj rečenici. Ponekad se kotrlja pod tuđim mišljenjem. Ponekad je cijeli dan nosiš na…
Čitaj
Postoje ljudi koji osjećaje nose kao riječi. Ja ih čujem drugačije. Tuga, na primjer, nema lice. Ona je tamnoplavi zvuk žlice koja u ponoć dotakne dno prazne šalice. Kratak,…
Čitaj
Cesta je mokra od nečega što ne vidiš odmah, možda od kiše, možda od dana koji su ostali predugo u njoj. Koračaš po toj tankoj liniji što dijeli smjer od sumnje, i svaki korak…
Čitaj
Dani idu. Ne kao vrijeme, nego kao tragovi po meni. Neki mekani, jedva osjetni, kao da nisu ni postojali. A neki… ostaju pod kožom, teški, s mirisom nečega što se nije…
Čitaj
Ne gledaj me tako kao da ćeš nešto reći pa odustati. Znam taj trenutak, prepoznam ga po načinu na koji ti se ramena jedva pomaknu, kao da riječ zapne između prsa i grla i tamo…
Čitaj
Ne pukne to odjednom. Ne raspadne se uz zvuk. To se dogodi tiše, kao kad nešto u tebi popusti bez svjedoka. Zašto kad damo sve, na kraju ostanemo kao višak? Kao nešto što se…
Čitaj
Ne počinje zvonima. Počinje tamo gdje si već zatvorio vrata u sebi i onda ih, bez pravog razloga, ipak malo odškrineš. Ne zato što si spreman. Nego zato što više ne možeš…
Čitaj

Ljubav je kad daš nekome komad sebe, a osjetiš da si postao veći. To nije veliki dar. To je posljednji zalogaj koji si čuvao za sebe, onaj koji ti je najslađi, najmekši, onaj…
Čitaj
Postoje životi koji procvjetaju samo jednom, kao da im je i vrijeme dano samo za jedno otvaranje. Ona je rasla s prvim svjetlom, s laticama punim povjerenja i korijenjem…
Čitaj
Život nije knjiga savršenih stranica. Niti orkestar bez ijedne pogreške. Život je ples pod kišom boja koje nitko ne razaznaje, korak po korak. Ponekad nespretan. Ponekad lud.…
Čitaj
Postoji vrsta boli koja nema ime. Nije gubitak. Nije izdaja. Nije ni samoća. To je osjećaj kad voliš nekoga tko te ne odbija, nego te samo ne vidi dovoljno. Tko te uzme u ruke…
Čitaj

Život nije knjiga koja se čita. On je roman koji sami pišemo, pero smo mi, tinta su naše želje, a stranice su dani koje još nismo ni dodirnuli. Zamislite da možete upisati što…
Čitaj



U dubinama naših sjećanja, gdje se vrijeme pretvara u maglu, leži ono poderano pismo, krhki list papira, poput krila leptira zarobljenog u oluji, koji smo napisali u noćima…
Čitaj
Nakon požara ne dolazi tišina. Dolazi odsutnost težine. Zrak stoji, ali ne miruje. Topao je još, kao tijelo koje se tek odmaknulo od drugog tijela. U njemu lebdi zvuk koji…
Čitaj
Svjetla su prigušena, ne da bi sakrila, nego da bi razotkrila. U polusjeni se oblici razlijevaju, sjenke klize niz zidove kao da i same znaju korake. Glazba dolazi sporo, u…
Čitaj
Stojim između njih, i cijelo moje tijelo zna zašto. Ne mislima, nego leđima, koljenima, prsima. U meni su pohranjeni njihovi tragovi. Stara godina me dodiruje tamo gdje sam…
Čitaj
Kad je srce znalo čekati Prosinac je dolazio kao hladna ruka na čelu, ne dira te, ali znaš da je tu. Osjetio bi ga prije nego što bi ga vidio, kao da se zrak, nekim starim…
Čitaj
Postoje ljudi koji se klize između svjetova poput tamne smole što zatvara ranu na drevnom, ranjenom drvetu. Njihova koža upija svaki šapat vjetra, svaki pogled ostavlja…
Čitaj

Ljubav bez dodira je struna koja titra u praznini, a nikad nije dotaknuta. Ona se ne vidi, ne hvata, već se naslućuje u titravom međuprostoru gdje riječi isparavaju poput…
Čitaj
Teško je kada bol postane jedini prozor kroz koji gledamo. Kada se jutro budi, a mi ostajemo zarobljeni u istom krugu misli, dok vani svijet šapće jezikom koji smo zaboravili…
Čitaj
Ljubav je trn u mesu. Duboko zaboden, onaj koji ne možeš izvući a da ne prokrvariš do kostiju. Onaj koji ostaje, srasta s tobom, postaje tvoja rana i tvoja snaga, tvoj teret i…
Čitaj
Postoje trenuci kada se vrijeme savije kao stari list, kada se sekunde rastegnu u vječnost, a jedan jedini osjećaj postane cijeli svemir. Tada shvaćamo da beskraj nije mjesto…
Čitaj
Željezničke stanice su katedrale bez zidova. Hramovi u kojima se ne klanja božanstvu, već jedni drugima. U njihovim svodovima od čelika i stakla šapuću se molitve koje nikada…
Čitaj

Uzimam ružu u ruku i primijetim nešto što me zaustavlja na mjestu. Crte njenih listova preslikavaju se u crte moga dlana. Iste su to linije koje se granaju i prepliću, isti…
Čitaj
Tišina. Zatim prva kap. Spušta se polako, neozbiljno, kao da testira zemlju. Dodirnula mi je čelo i ostala tamo, hladna i čista. Čekam. Nebo se skuplja kao stegnuta šaka,…
Čitaj
Vjera nije plemenita ptica koja se baca u oluju. Ne. Vjera je crna rupa koja proguta i tvoju dobru namjeru i tvoj moralni kompas. Ona ne oslobađa, ona te liši i posljednje…
Čitaj
Postoje dani koji prođu i dani koji te progutaju. I ja više ne brojim vrijeme po kalendaru, nego po tome koliko puta sam zagrizao vlastitu tišinu umjesto da pošaljem poruku…
Čitaj
Duša pamti ono što um zaboravlja. Pamti dane kad smo, bosi i bezbrižni, vladali svjetovima većim od svih današnjih imperija. Kad je kamen bio brod, lokva ocean, a zrak pun…
Čitaj
Svijet je poput razbijenog ogledala, što se više saginjemo da pokupimo komadiće, to se dublje ranjavamo. U tom mozaiku krhotina, svatko ima svoj mali svijet, pažljivo skrojen…
Čitaj
Samoća nije praznina, ona je kristalna čaša prislonjena uz bubnjić duše, čaša puna otrova koji postaje lijek. Svaki odjek postaje udarac čekića koji kuje novo srce, zvuk koji…
Čitaj
Ako postoji itko vrijedan, potrudite se da tom nekom nikad ne presiječete tok. Riječi nisu samo sredstvo govora, one su rijeka, ponekad tiha, ponekad divlja, koja spaja obale…
Čitaj
Kad tišina pređe u šapat, njegova duša ispusti krik bez glasa. Ne probija zrak, ne treba. Rasprši se u dahu, tanak poput paučine sna, koji vjetar uhvati usnama, kao poljubac…
Čitaj
U tišini vlastite duše, ondje gdje srce ne lupa nego sluša, gdje misao zadrhti prije nego postane odluka, žrtva i izbor stapaju se kao dva odraza u istoj vodi. Ne kao cvjetovi…
Čitaj
Život se razlijeva poput jutarnje rose. Kapa s lista na list. Svjetluca pod prvim zrakama. U mladosti, koža je još neispisana knjiga. Ruke traže, oči upijaju. Srce lupa o…
Čitaj
U tihom uglu prašnjave šupe, među zaboravljenim stvarima i sjećanjima prekrivenim velom vremena, pronašao sam odgovor na pitanje koje često lebdi u kutovima naše svijesti ,…
Čitaj
Baš kao mjesec, pola srca će mi uvijek voljeti mrak , onaj prostor gdje srebrna svjetlost dodiruje sjenu, gdje tišina govori glasnije od riječi, a suze svjetlucaju kao…
Čitaj
Kada sam posljednji put osjetio težinu pisma u rukama? Kada sam posljednji put prstima prešao preko papira, znajući da je netko drugi, negdje daleko, učinio isto? U ovom…
Čitaj
U Pjesmi, gdje je Bog zaboravio da bi te meni dao Sreo sam je u Pjesmi. Ne u riječi, ni u zvuku nego u onoj pauzi kad flauta zastane da udahne, u tišini između dvije kapi kiše…
Čitaj
Nekad me usred običnog dana, između dva zalogaja ručka ili dok čekam zeleno na semaforu, pogodi sjećanje na nekoga. Naglo. Bez trunke upozorenja. Prijatelj iz srednje škole.…
Čitaj
Kao da je ljubav kvantno stanje (iℏγ^μ∂\ μ mc)ψ 0) Diracova jednadžba , niz simbola koji ne zna kako voljeti, ali zna što znači biti nerazdvojan. U svijetu čestica, postoje…
Čitaj
U tišini jutra, stojimo pred prozorom. Zrak još miruje, gust od sna. Svjetlost razbija tamu poput pradavnog koplja istine, probijajući se do naših duša. Osjećam kako mi srce…
Čitaj
Ponekad se pitam tko je zapravo taj stručnjak za samouništenje koji živi u mojoj glavi. Taj nepozvani guru negativnosti koji komentira svaki moj potez, odluku i misao. Ujutro…
Čitaj
Kad su bogovi stvarali čovjeka, najveću šalu ostavili su za kraj, darovali su nam dar da sve razumijemo osim sebe. Ispalo je to genijalno, stvorili su stvorenje koje može…
Čitaj
Ljubav miriše na vatru. Na plamen koji guta zrak između dvoje ljudi, dok im srca tuku u ritmu koji nijedna kiša ne može smiriti. Na prste koji se traže u mraku, na kožu…
Čitaj
Postoje trenuci kada se riječi povuku u sjenke, kao plašljiva bića pred nečim većim od njih. U takvim trenucima ljubav ne govori , ona se ispisuje. Ne perom, ne tintom, već…
Čitaj
Padala je onog dana kada su mi rekli da ne trebam biti ovdje. Nebo se rastvorilo tiho, bez srdžbe, kao stari plašt koji više nikome ne treba. Kiša se slijevala niz grad,…
Čitaj



Umoran sam. Od praštanja i opraštanja, od tih tihih odricanja koja prstima raspršuju pepeo umjesto da zapale novi plamen. Od očekivanja koja nestaju poput vlati trave pod…
Čitaj

Karma nije kazna niti milost. Ona ne bira strane, ne zastaje da razmisli. Ne osvećuje se, ne prašta, samo uzima ono što joj pripada. Kao vjetar koji odnosi suho lišće, kao…
Čitaj

Prošlost je teška i uporna. Kao rijeka koja se povlači, ali ostavlja tragove mulja na obali, ona nas sapliće svojim nevidljivim rukama. Koračamo, misleći da smo slobodni, a…
Čitaj



Dajem ga. Predajem ga. Šaljem ga čim dalje, preko granica poznatog, na put bez odredišta. Kamo? Nije važno. Samo da ode, da ne bude ovdje, među rukama koje ne znaju njegovu…
Čitaj

Zamisli svijet u kojem boje nisu zarobljene u vidu, već ih osjećamo pod prstima, u nosnicama, na jeziku. Gdje se plava ne prepoznaje očima, već dodirom hladnog jutra na koži,…
Čitaj
Ona je bila poput mjeseca , svijetlila je, ali nikad potpuno. Dio nje uvijek je bio sakriven, ne zato što se bojala biti viđena, već zato što je znala da njezinu istinu svijet…
Čitaj




U sjenama ovog svijeta, gdje šapat ubija istinu, žive oni koji od riječi prave oružje, a od laži dom. Njihova hrabrost nije hrabrost, već bolest jezika, gladna potreba da…
Čitaj


Ovih noći na crnom platnu svemira, Mjesec i Venera vode ples strasti, zavodljiv i neumoljiv, kao dvoje izgubljenih koji su konačno pronašli put jedno do drugoga. Njihov susret…
Čitaj
Svaki dan vodim prljave ratove s njim , malim vragom u meni,malim Matekom. Ne da mi mira, ni kad sklopim oči. Kao da u njemu živi glas koji čeka trenutak da mi pomrsi račune…
Čitaj

U noći koja se tiho spušta na grad, s vatrometom što raznosi boje po nebu, osjetim kako se u meni nešto miče. Kao da duboko u onom kutku gdje čuvam sjećanja, gdje se smiruju…
Čitaj

Postoji ritam u svemu što nas okružuje, tišina svemira koja odzvanja kroz naše dane, nevidljive niti koje tkaju stvarnost. Svaki list na vjetru, svaka kap kiše i svaki dah…
Čitaj
Razlike među nama su rijeke koje teku kroz divlje klance i tihe doline, oblikujući lice svijeta. Svaka nosi svoju bistrinu i svoje mutne vode, ali na kraju, sve se slijevaju u…
Čitaj
Neostvareni snovi često blistaju jače od ostvarenih, kao zvijezde što plešu na rubovima svitanja. Oni lebde na granicama misli, obavijeni maglom neizgovorenih čežnji.Poput…
Čitaj
Na Badnju večer, vrijeme kao da utihne, a svijet se povuče u vlastiti šapat. Ulične svjetiljke postanu fenjeri prošlih sjećanja, dok prozori dišu zlatnim dahom obitelji i…
Čitaj
Čuda su ptice koje ne priznaju grane, njihov let nije samo negacija gravitacije nego i prkos našem nespretnom jeziku. Nisu to ptice koje možeš imenovati , više sjenke što…
Čitaj
Povjerenje je nit od svjetlosti, gotovo nevidljiva, a opet napeta poput strune koja spaja dva svijeta. To nije stvar odluke, već trenutak , onaj kada pogled zaluta dalje od…
Čitaj
Kad pomislim na Božić iz djetinjstva, srce mi zadrhti, kao da se u tom trenutku otvara prolaz u neki paralelni svijet. Sjećam se tih dana kada je zrak bio oštar poput britve,…
Čitaj

Ima dana kada je zrak toliko gust da me guši, kada me vlastita tišina zarobljava, prisiljavajući me da ostanem nijem. Riječi postaju beskorisne, prazne i nemoćne; svaka…
Čitaj
Sjećam se sebe kao dječaka, zaljubljenog u zimu. Svake godine iščekivao sam njezin dolazak s nestrpljenjem koje samo dječje srce može osjetiti. Zima je dolazila tiho, poput…
Čitaj
Kao što jutarnja rosa miluje latice tek procvjetalog cvijeta, tako ljubav pronalazi najskrivenije kutke moje duše. Dok promatram kako svjetlost zore prelama svoje boje kroz…
Čitaj
Opet se emocije pretvaraju u nemilosrdne tirane, nasrćući na moj razum poput razuzdane rijeke što ruši brane logike. Srce mi igra partiju šaha protiv uma, ali pravila su…
Čitaj
S čime od svijeta da se branim? Misao mi odjekuje dok kročim kroz šumu prekrivenu maglom, gdje stabla šapuću starinske tajne. Jesam li poput potoka koji uporno teče unatoč…
Čitaj
Ponekad se pitam, zašto bi itko želio ponijeti sjećanja iz prošlih života? Kao da nam ovaj nije dovoljno kompliciran. Budi se beba, nevina i krhka, a već nosi torbu punu…
Čitaj
Kažu da muškarac mora biti stijena , hladan, čvrst i neprobojan. Ali što vrijedi stijena bez mekoće trave koja je okružuje, bez topline sunca koje je grije? Svijet traži masku…
Čitaj
Advent nije ništa više od trenutka. Nepomični trenuci što prolaze, bez traga, bez zvuka, poput noći što dolazi tiho, a sve se mijenja. Gradovi obasjani umjetnim svjetlima…
Čitaj
Ne ljubi ženu koja čita, jer u njoj su priče koje nemaju kraj. Njene misli šume kao vjetrovi u šumama o kojima nikad nisi sanjao. Kad te pogleda, njezine oči teku poput rijeka…
Čitaj
Stojim pred tim starim vratima, osjećajući njihov zov kao da me mame prstom, poput djeteta željnog nečeg zabranjenog. Drhtim, svjestan da ih možda ne bih trebao otvoriti.…
Čitaj
Stvarao sam mnogo puta u životu, i bilo je tu svega. Priznajem, možda su to bile greške, možda nisu, ali kako drugačije shvatiti život nego kao zbir svih tih trenutaka,…
Čitaj
Kad sam sinoć sklopio oči, ništa nije došlo. Niti san, niti olakšanje. Samo tišina koja je rezala poput noža, ravno kroz meso noći. Tamna, gusta tišina, kao ulje što guši…
Čitaj
Kažu da je sudbina hladni rez od mača, ali nije sudbina ono što me vuče prema rubu. Nisu velike tragedije ni potresi svemira ono što izobliči ljudski um. Ne, ono što drobi…
Čitaj
Sloboda i samoća. Dvije riječi, dva daha, dva svijeta koja se isprepliću u meni, tjerajući me da koračam rubom između njih. Sloboda nosi miris jutarnjeg vjetra, svježu oštrinu…
Čitaj
Ponekad mi se čini da je moja tišina glasnija od bilo koje riječi. Kada nekoga iznimno cijenim, povučem se korak unazad, ne zato što ne želim biti blizu, već jer se bojim da…
Čitaj

Vidio sam vjetar kako pleše kroz tvoju kosu, nježno, kao da nosi tajnu koju samo on razumije. Svaki njegov dodir bio je poput šapata prošlih vremena, poput dodira nečega što…
Čitaj
Sve počinje sa snom. Ne onim krhkim treptajem noći, već onim što žari ispod kože, grize u grudima i pulsira poput daleke zvijezde koja odbija da sagori. San nije samo misao ,…
Čitaj
Kako priznati ljubav nekome tko ti je postao cijeli svijet, a istovremeno možda ostaje samo san? Šutnja se stisne oko mene poput lanaca, poput tajne koja žari iznutra, vatre…
Čitaj
Ponekad poželim da možeš zaroniti u moje snove, samo na trenutak. Da osjetiš vrtloge misli koje me vuku kroz nevidljive svjetove, gdje stvarnost postaje iluzija, a istina se…
Čitaj
Posljednjih dana, kao tamna sjena koja me ne napušta, obuzima me osećaj razočaranja,tiho,uporno. Razočaranje je poput teškog oblaka , ne dolazi naglo, već polako raste, dan za…
Čitaj
Kada me obuzme nemir, uvijek se sjetim jedne jednostavne, ali moćne istine , oni ne laju na mene, već na sliku koju su sami stvorili o meni. Kao da sam ogledalo koje…
Čitaj

Postoji taj trenutak kada se probudiš, ali ne iz sna, već iz onog dijela života koji se čini maglovit, kao da plutaš negdje između prošlosti i budućnosti, nesiguran gdje…
Čitaj
Svi mi mislimo da imamo vremena, ali varamo se. Ta nas tiha misao prati poput sjenke, kao šapat što nas uspavljuje, obećanje da će sve što odložimo za sutra dočekati svoj…
Čitaj

Oh, ljubav! Toliko lijepa, a istovremeno prokleta, kao da ju je sam vrag stvorio. U njenom carstvu nema mira ni ravnoteže. Kada nas preplavi, poput nabujale rijeke što se…
Čitaj
Teško je, majko, nositi te uspomene , one su kao zemlja koju smo bacali na grobove onih koje smo sahranjivali od jedne jeseni do druge.
Čitaj
Bila je to noć kad je sve zastalo, kad je čak i zrak disao opreznije, a vrijeme se činilo kao starac koji je, umoran od hoda, sjeo da predahne. Te noći, nebo je bilo…
Čitaj
Ako se riješim svojih demona, izgubit ću svoje anđele. Ta rečenica me progoni, kao vjetar što nosi oluju, ali nikad ne donosi mir. Demoni su dio mene, tiho stoje u kutu,…
Čitaj


Jednom davno, spustio sam svoje srce na udici, kao težak kamen na konopcu, i sakrio ga u hladnim dubinama jezera. Bilo je to mjesto gdje se lišće s okolnih stabala spuštalo u…
Čitaj

Tog dana, svemir se nije tiho zadrhtao , raspuknuo se. Zvuk, nečujan za ljudsko uho, bio je znak sudara dviju duša. Nisu se tražile, nisu znale za sudbinu, ali kad su se…
Čitaj
U svijetu gdje se snaga mjeri hladnoćom srca, moje emocije su postale moj najdragocjeniji teret. Svakodnevno gledam kako ljudi skrivaju osmijehe iza neprobojnih maski, guše…
Čitaj
Kad sam samac, često mi se javljaju fantazije o tome kako će nakon ponoći doći ljepotica. U tim trenucima, dok sat otkucava polnoć, zamišljam kako se vrata otvaraju i…
Čitaj

To je život. Jebeni život. Trudiš se do iznemoglosti, daješ svaki atom svog bića, slijediš pravila kao prokleti svetac, ideš pravim putem dok ti stopala krvare, a na kraju...…
Čitaj
Riječi su poput prstiju nevidljive ruke , miluju nas, grabe, ponekad ostavljajući nevidljive ožiljke. One se ušuljaju poput nježnog povjetarca, klizeći preko kože, a opet,…
Čitaj
Taj trenutak sam želio da je zagrlim više no ikada. Vidio sam u njenim očima tisuće neisplakanih suza, osjetio sam težinu njene pregoleme tuge. Imao sam želju da je zaštitim,…
Čitaj
Često se kaže da velike tragedije i događaji vode ljude u ludnicu. Nije to oluja koja lomi drvo, već neprekidno kapanje vode koje ga nagriza iznutra. Svakodnevne sitnice,…
Čitaj



U današnjem svijetu, održavanje odnosa postaje sve teži izazov, a to me pogađa dublje nego što bih želio priznati. Kao muškarac, suočavam se sa stvarnošću u kojoj se čini da…
Čitaj
Ponekad mi se čini da su najdublje misli one koje nikada nisu izgovorene. Ostaju zaključane negdje u nama, skrivene poput zaboravljenih tajni, a opet, osjećamo ih cijelim…
Čitaj
Nedavno sam usnuo san koji je dotaknuo najdublje dijelove mog srca....
Čitaj

Osjećam ga , to divlje stvorenje koje se kovitla u mom grudnom košu, kao oluja zarobljena u staklenom zvonu. Moje srce, taj neumorni glazbenik, svira simfoniju života ritmom…
Čitaj


Postoji li pravo muško žensko prijateljstvo? Odgovor je često nejasan i obavijen složenim emocijama koje se ponekad skrivaju ispod površine. Takvi odnosi postoje, ali često po…
Čitaj
Moje srce ne kuca za nebeske visine, već za ovaj zemaljski svijet ispunjen ljudskom dobrotom. Ne tražim utjehu u bogovima ili anđelima, već u osmjesima neznanaca i zagrljajima…
Čitaj
Ne razmišljam, samo osjećam. Puštam da me intuicija vodi kroz život, bez pretjeranog analiziranja. Ponekad me to dovede u nepredvidive situacije, ali uvijek su uzbudljive. Kad…
Čitaj
Večeri su najteže. Kad se svjetla ugase i sve utihne, ostajem sam s tišinom koja me obavija poput crnog platna. Samo svjetlo monitora treperi u tami, a zvuk mehaničke…
Čitaj


Teorija o dvadeset i jednom gramu nikada me nije istinski dotakla. Ali život me naučio da je duša mnogo teža, mnogo složenija od te jednostavne ideje. U trenucima tuge i…
Čitaj
Nije melodija ta koja oživljava uspomene na prvu ljubav. To su sitnice, trenuci uhvaćeni u ledu vremena, tako krhki, a opet vječni. Zaleđeni obrazi one zimske večeri, miris…
Čitaj
Zamisli svijet u kojem su dani i noći ispunjeni mirom. Srce je toplo, obasjano ljubavlju, a sve ono što nas inače guši strahovi, predrasude, crne misli jednostavno ne postoje.…
Čitaj
U sjeni starih stabala, gotovo skrivene od pogleda, još uvijek stoje. Oronule, napuknute, ali ponosne stare klupe, posljednji svjedoci nekih ljepših vremena. Njihovo…
Čitaj
Svaki korak našeg životnog puta odjekuje neizbježnom istinom smrt nas čeka na kraju. No, ova činjenica, umjesto da nas obeshrabri, zapravo obogaćuje naše postojanje. Smrtnost…
Čitaj
Čežnja je neobična sila,nosi u sebi nešto divlje i neukrotivo, a istovremeno tiho i uporno prisustvo koje obuzima moje biće. Već dugo čeznem za nečim, možda ni sam ne znam za…
Čitaj
Svako jutro, kada se probudim i shvatim da sam još uvijek živ, da je dan preda mnom, podsjetim sam sebe da imam san. Da i dalje sanjam, da je život poput sna koji se tek…
Čitaj
Slušam ljude – njihove priče, patnje i radosti. U tom slušanju, u tom pokušaju da razumijem druge, polako počinjem bolje razumijevati i sebe. Još uvijek sam na tom putu, na…
Čitaj
Sjedim ispod breze, čekajući da Karlo završi s nastavom. Odjednom, kao grom iz vedra neba, udari me spoznaja imam 42 godine! Bože mili, kad se to dogodilo? Jesam li prespavao…
Čitaj

Moj proces stvaranja i preobražaja ideje u materiju leži u samom činu stvaranja. U tom činu pronalazim svoj unutarnji mir, a kroz izradu predmeta pretvaram sirovinu, često i…
Čitaj
Ponekad me usamljenost pogodi tako snažno da se osjećam kao da sam zatvoren u kameni zid stare crkve, gdje hladnoća tišine rezonira poput zvuka tihe noći. Ona se uvlači u mene…
Čitaj
Da se ponovo rodim, opet bi živio ovaj isti život, bez oklijevanja, sa svim njegovim usponima i padovima. Vjerujem da svaka suza i svaki osmijeh oblikuju ono što danas jesmo,…
Čitaj
Ovaj gorak osjećaj razočaranja, ova beskrajna borba između želje za činjenjem dobra i spoznaje da to često ne donosi ništa osim boli, postaje sve teža. Kada ću shvatiti da ne…
Čitaj
U životu, rastanci su gotovo neizbježni. Putujemo, odlazimo, selimo se – svi smo barem jednom prošli kroz to iskustvo. No, kad god se dogodi taj bolni trenutak, srce se na…
Čitaj
Nikada nisam putovao. Možda je ovo samo suha izjava, ali za mene nosi težinu i značenje koje nadmašuje same riječi. Išao sam na jednodnevne izlete, obilazio samostane,…
Čitaj
U mreži ljudskih odnosa, priče su niti koje nas povezuju. Novi ljudi u mom svijetu su osvježenje njihove oči sjaje znatiželjom dok slušaju moje priče. S njima se osjećam…
Čitaj

U trenutku kada čovjek napusti ovaj svijet, ostavlja za sobom tragove svog postojanja. Stolice, kreveti na kojima je sjedio, ležao postaju svjedoci njegove prošlosti. Oni su…
Čitaj
Kad nakon ponoći provedem nekoliko besanih sati, pitam se jesam li doista čovjek ili samo glumim, pretvaram se da jesam. Kao da sam dobro prerušen u Čovjeka. Jesam li dovoljno…
Čitaj
Sve što nam se dogodi u životu nosimo sa sobom kao torbu punu neuredno spakovanih stvari. Ne volimo je otvarati, izbjegavamo je i guramo u zabačene kutke, ali ipak, ona nas…
Čitaj
Zatvorite me u mračnu sobu, osudite me na tišinu ispunjenu samo mojim mislima, i izaći ću krvav i pijan, kao nakon borbe s bijesnim bikom. Nećete me prepoznati. Bit će to…
Čitaj


Onaj trenutak kada otvorim oči i shvatim da sam na najljepšem mjestu. Tko nije doživio tu čaroliju buđenja na nekom posebnom mjestu? Bilo da je to plaža, planina ili…
Čitaj
Bila je kao šumski požar koji sam promatrao s bezbrižnog vrha brda. Njegova žestina hipnotizirala me, ali istovremeno izazivala strah. Plamen je plesao u ritmu vjetra,…
Čitaj
Znate li što znači biti rob tuge? Kao da se uhvatite u nemilosrdnu i neravnopravnu bitku koju unaprijed izgubite. Pitate se kako je ušla? Iznenada! Došla je tiho, s leđa, dok…
Čitaj
Kao da nam je netko ukazao čast, a mi je smatramo obavezom. Kao da nam je netko pružio ruku, a mi je stisnemo prejako i zadržimo. Mislimo da je naša dužnost da drugima…
Čitaj
Zašto neki ljudi ponekad žive sami? Takvi ljudi često biraju samoću, ne iz potrebe za bijegom, već iz želje da ostanu u skladu sa sobom i svojim vrijednostima. Oni ne pristaju…
Čitaj
Prvi poljubac. Sjećanje koje se čuva u srcu poput dragulja, sjajno i čarobno. Možda neće biti savršen, možda će biti nespretan, možda će se dogoditi u nekom sasvim običnom…
Čitaj
Znamo svi one ljude, zar ne? Oni koji imaju nos svuda, koji znaju sve o svima. O svakom šoru i sokaku, o svakoj sitnici i nedogodovštini. "Imao bi ja što god reći o svakom u…
Čitaj
Život je kao autobusna stanica – stalno prolaze novi autobusi, a ti moraš odlučiti hoćeš li ući ili ne. Neki su puni zgodnih ljudi, neki vode do egzotičnih destinacija, a neki…
Čitaj
Ovaj muškarac čuje dublji poziv, poziv svoje duše i srca. On je svjestan svojih osjećaja, s njima je u kontaktu i komunicira s njima. Razumije jezik ljubavi i vidi ljepotu u…
Čitaj
Uvijek nosimo masku, zar ne? Masku radnika, profesora, ljubavnika, intelektualca, junaka,roditelja i toliko drugih uloga koje život od nas traži. Ove maske nam pomažu da se…
Čitaj
Postojalo je vrijeme kada smo svijet gledali kroz prizmu čuda. Širom otvorenih očiju, s nevinim srcima, svaka je sitnica u nama budila osjećaje, hranila našu dušu i širila…
Čitaj
Zamislite život kao vrtlog, pun nepredvidivih događaja koji nas neprestano iznenađuju i oblikuju. U trenucima kada svi planovi izblijede, a naš svijet se čini u ruševinama,…
Čitaj
U svijetu odnosa i međusobne povezanosti, teško je ne primijetiti koliko različitih lica imaju ljudska srca. Neka su srca širom otvorena, ispunjena toplinom, prostodušnošću i…
Čitaj
U posljednje vrijeme osjećam kako me nešto vuče prema nepoznatom, kako mi srce kuca brže pri pomisli na putovanja i nova iskustva. Možda je vrijeme da kupim kartu za neka od…
Čitaj

Karma…kažu…do sada sam je dvaput osjetio na svojoj koži. Prvi put doduše nisam znao , nisam ni bio svjestan što se događa. Onda, kako sam naišao na probleme, počeo sam tražiti…
Čitaj
Svatko od nas crta svoj svijet. Bez talenta i duše imat ćete samo neko sivilo i kaos na platnu, a i u životu. Uvjereni ste da vam život nešto duguje, ali ne možete...koristite…
Čitaj
Postoji nešto što nosimo u sebi, nešto što je dragocjenije od bilo koje materijalne stvari naša intimna sfera. To je mjesto gdje se nalaze naše najskrivenije misli, emocije i…
Čitaj
U svijetu koji je prepun filtera, perfekcije i stalnog pritiska da budemo "najbolja verzija sebe", ponekad zaboravimo na važnost prirodnosti. Na važnost da se u društvu nekoga…
Čitaj
Negdje sam davno čitao da zagrljaj liječi dušu,jer je on hrana gladnoj duši nevoljenog čovjeka. A to nije samo obična rečenica to je istina koju mnogi od nas često zaborave. U…
Čitaj
Mnogi ljudi osjećaju gađenje pri pomisli da sami stvaramo svoju sudbinu. Smatraju to ciničnim i nemoralnim, kao da se netko smije tragedijama drugih, tvrdeći da su ih sami…
Čitaj
U moru informacija i brzog ritma modernog života, često zaboravljamo na suptilne signale koje nam šalje naša intuicija. A upravo je ona ključ za razumijevanje jedne zanimljive…
Čitaj
''Ljudi misle, da je srodna duša tvoja savršena kombinacija i da je to ono što svi žele. Ali istina je da je srodna duša ogledalo, osoba koja ti pokazuje sve što te drži…
Čitaj
I to je jedan od uzroka da nas glazba, poezija i visoka umjetnost uopće - izdižu na mahove iznad ambijenta u kojem živimo. U bljesku kozmičke svijesti, koji osvjetljuje duše…
Čitaj
Vjerojatno se svatko od nas, a neki i češće od drugih, našao u ovakvoj situaciji... Jesu li pojmovi dobar i glup istoznačnice? Sasvim sigurno nisu. Jer što znači biti dobar ?…
Čitaj

U svakodnevnom životu često se nalazimo u utrci za materijalnim postignućima i zadovoljenjem vanjskih očekivanja. Ipak, mnogi od nas osjećaju da nešto dublje nedostaje, nešto…
Čitaj