Ponekad poželim da možeš zaroniti u moje snove, samo na trenutak. Da osjetiš vrtloge misli koje me vuku kroz nevidljive svjetove, gdje stvarnost postaje iluzija, a istina se skriva iza svakog pokreta, u svakom mirnom kutku tame.
Te slike koje plešu u mom umu , nisu to obične slike. Ne mogu ih objasniti riječima, jer one su veće od tih riječi, one vrište istine koja dolazi iz dubine duše, one su poput tišine koja ima svoje značenje, kao da sve ono što prešutimo ima svoju snagu.
Da možeš osjetiti ono što ja osjećam dok sanjam , težinu nade, oštrinu straha, bljesak ljubavi koja me tjera naprijed, čak i kada sve izgleda izgubljeno. Ponekad, i kad izgleda da me tama vuče, kroz sve te sjene provlači se tračak nade, svjetlost koja mi pokazuje put , jer i u najdubljem snu uvijek postoji zraka koja me podsjeća da nisam posve izgubljen.
U mojim snovima, gdje sve ostalo nestaje, gdje nema logike niti granica, uvijek ostaje jedna stvar , istina, istina koja dolazi iz tišine, iz onoga što nije izgovoreno, iz onoga što je dublje od svega što se vidi.
Usudi se zakoračiti u moje snove !
Tamo gde smo ljubav vlada !
Usudi se !
Matija Gerić
Komentari
Ostavi trag ispod teksta.
Učitavam komentare…