Oni koje nitko ne čeka
Neka djeca vrlo rano nauče da svijet ne čeka. Ne zato što im je to netko rekao. Nauče po sitnicama. Po tome što se vrata autobusa zatvore dok još skupljaju stvari. Po tome što…
Čitaj
Najnovije
Najnoviji tekstovi
Bez tuđeg metra
Karlo je odrastao gotovo nečujno. Ne preko noći, ne u nekom velikom trenutku koji bi čovjek mogao zaokružiti crvenom kemijskom i reći, evo, ovdje je prestalo djetinjstvo. Više…
Čitaj
Vjeruješ li u anđele!
Vjeruješ li u anđele! Ja ne vjerujem. Znam da postoje. Previše je sitnica u životu pogođeno baš tamo gdje treba da bi sve bilo slučajno. Nitko me neće uvjeriti da se rukav sam…
Čitaj
Ljubav nema kućni odgoj
Ljubav ima prljava koljena. To sam prvo primijetio. Ne dolazi uredna. Ne obriše cipele. Ne pita smije li unutra. Jednostavno se jednog dana pojavi u meni, razmakne što joj…
Čitaj
Što ostane iza ruku
Neke ljude najbolje upoznaš po onome što ostane iza njih. Ne po fotografijama. Ne po stvarima spremljenima za posebne prilike. Nego po vratima koja se napokon zatvaraju bez…
Čitaj
Veslo ne dajem
Nikada nisam znao živjeti samo sada. Sada je pretijesno. Dok ga primijetim, već je otišlo, a u meni ostane miris mokre zemlje iz nekog starog popodneva, nečiji korak po…
Čitaj
DIO TUĐEG NEBA
Tog dana Sunce nije napravilo ništa posebno. I baš zato mi je Mjesec išao na živce. Došao je kao netko tko je cijelo jutro šutio, a onda baš kad svi sjednu za stol odluči…
Čitaj
Ima li šutnja granicu?
Nije problem u tome što ljudi ne vide. Problem je što vide sasvim dovoljno. Vide da ne uzvraćaš. Vide da prešutiš. Vide da okreneš glavu čak i onda kada možda ne bi trebao. I…
Čitaj
Ljubav u dva trzaja
Na rub žljeba sletjela je mala ptica. Siva poput jutra prije kiše. Neupadljiva toliko da je vidiš tek kad zastaneš. Gleda kroz naš prozor. Za nju smo mi vjerojatno samo…
Čitaj
Sedam slova
Ljudi tu riječ izgovaraju tiho. Zastanu prije nje. Kao da prelaze preko trulog mosta pa paze gdje će stati. Autizam. Ja tu riječ ne koristim. Zauzima previše mjesta u ustima,…
Čitaj
Između vatre i čekića
Željezo najprije zamiriše. Ne na cvijet. Na staro motorno ulje, hrđu i onaj teški, sivi prah što se godinama skuplja u kutevima radionice. Na dim koji pecka oči, a ipak ga…
ČitajDah ruže
Kategorije
Kategorija
Naš svijet
Oni koje nitko ne čeka
Neka djeca vrlo rano nauče da svijet ne čeka. Ne zato što im je to netko rekao. Nauče po sitnicama. Po tome što se vrata autobusa zatvore dok još skupljaju stvari. Po tome što…
ČitajBez tuđeg metra
Karlo je odrastao gotovo nečujno. Ne preko noći, ne u nekom velikom trenutku koji bi čovjek mogao zaokružiti crvenom kemijskom i reći, evo, ovdje je prestalo djetinjstvo. Više…
ČitajŠto ostane iza ruku
Neke ljude najbolje upoznaš po onome što ostane iza njih. Ne po fotografijama. Ne po stvarima spremljenima za posebne prilike. Nego po vratima koja se napokon zatvaraju bez…
ČitajIma li šutnja granicu?
Nije problem u tome što ljudi ne vide. Problem je što vide sasvim dovoljno. Vide da ne uzvraćaš. Vide da prešutiš. Vide da okreneš glavu čak i onda kada možda ne bi trebao. I…
ČitajSedam slova
Ljudi tu riječ izgovaraju tiho. Zastanu prije nje. Kao da prelaze preko trulog mosta pa paze gdje će stati. Autizam. Ja tu riječ ne koristim. Zauzima previše mjesta u ustima,…
Čitaj
Ne popravljaj mi tišinu
Nemoj me učiti kako se prolazi kroz svijet. Ja kroz njega ne prolazim. Ja ga dodirujem rubovima. Ondje gdje vi vidite hodnik, ja osjetim širinu koja me može progutati. Ondje…
Čitaj
Vražićak iz pakla
Vrućina je jutros pobjegla iz pakla. Ne velika. Ne strašna. Nego mala, žuta, prljava, s repom od dima i osmijehom djeteta koje je već nešto zapalilo iza kuće. Ušla je bez…
Čitaj
Što vas grize?
Ljudi misle da ih grizu krive odluke. Mene grize nešto s nogama. Savjest? Život? Računi koji se u mraku kote kao žohari s trajnim nalogom? Nas grize Bubi. Pas. Navodno. Po…
Čitaj
Križ pod kožom
Bože, ne daj mi lažni mir. Ne onaj što dođe kad čovjek više nema snage ni za bol, pa samo zašuti i pusti da ga dani nose kao vreću preko ramena. Ne taj mir. Taj mir previše…
Čitaj
Svijet koji dijelimo
Ponekad sjedimo za stolom, a riječi stoje sa strane. Nepozvane, teške, kao mokre cipele pred pragom koje nitko ne želi unijeti u kuću. Karlo spušta lice prema malom…
Čitaj
Godina na rubu zvona
Početak srednje škole nije izgledao kao početak. Više kao kvar na živcima koji traje od rujna do daljnjega. Nova zgrada. Novi hodnici. Novi ljudi. Rasporedi koji se promijene…
Čitaj
Jedan stup
Kažu mu da je pola obitelji. To je prva laž koju mu svijet pokuša zalijepiti na leđa. Kao da je svaki stol za kojim sjedi manji zato što s druge strane nema još jedne odrasle…
Čitaj
Prognoza za čovjeka koji ne smije nestati
Danas se kod jednog čovjeka očekuje promjenjivo unutarnje stanje. Ujutro moguća blaga ukočenost duše. Najviše oko prvog ustajanja, kad tijelo već zna kamo treba, ali čovjek…
Čitaj
Ruke koje nisu vječne
Noću najlakše čujem ono što dan uspije sakriti. Kuća tada prestane glumiti običnu kuću. Zidovi se razmaknu u meni. Hladnjak kratko zareži u mraku. Drvo negdje popusti pod…
Čitaj
Praznina koja diše
Danas ljudi nose cvijeće u rukama, poruke u džepovima i uspomene u glasovima. Grad je pun riječi “mama”, izgovorenih tiho, kroz telefonske pozive, kroz vrata koja se otvaraju,…
ČitajKategorija
Riječi
Nebo ne zna moje ime
Noću nebo ne izgleda daleko. Možda zato što se tada sve što preko dana glumi čvrstoću počne raspadati. Krovovi postanu niski, ulice izgube smjer, a čovjek ostane sam, lica…
Čitaj
Bezobrazno moje
Posvađao sam se sa svojim srcem. Nije to bila velika svađa, barem ne izvana. Nije bilo razbijenih tanjura, susjeda na prozoru, ni one neugodne tišine u hodniku kad svi znaju…
Čitaj
Miris starog svijeta
Nekad me neki miris zatekne nespremnog. Ne mora biti jak. Dovoljno je malo benzina u zraku, malo starog drveta nakon kiše, malo prašine dignute s betona i odjednom se u meni…
Čitaj
Svatko od nas crta svoj svijet
Svatko od nas crta svoj svijet. Netko ga počne tiho, kao dijete koje još ne zna ime za boju, ali zna gdje ga boli. Prvo povuče jednu nesigurnu crtu, pa drugu. Malo neba preko…
Čitaj
Upute za sastavljanje čovjeka iz ostataka
Najprije pronađi glavu. Ne mora biti tamo gdje si je ostavio. Ponekad visi na jednoj rečenici. Ponekad se kotrlja pod tuđim mišljenjem. Ponekad je cijeli dan nosiš na…
Čitaj
Boja tišine
Postoje ljudi koji osjećaje nose kao riječi. Ja ih čujem drugačije. Tuga, na primjer, nema lice. Ona je tamnoplavi zvuk žlice koja u ponoć dotakne dno prazne šalice. Kratak,…
Čitaj
Koraci koji se ne vraćaju
Cesta je mokra od nečega što ne vidiš odmah, možda od kiše, možda od dana koji su ostali predugo u njoj. Koračaš po toj tankoj liniji što dijeli smjer od sumnje, i svaki korak…
Čitaj
Kad usne lažu, tijelo pamti
Dani idu. Ne kao vrijeme, nego kao tragovi po meni. Neki mekani, jedva osjetni, kao da nisu ni postojali. A neki… ostaju pod kožom, teški, s mirisom nečega što se nije…
Čitaj
Ono što nisi rekla
Ne gledaj me tako kao da ćeš nešto reći pa odustati. Znam taj trenutak, prepoznam ga po načinu na koji ti se ramena jedva pomaknu, kao da riječ zapne između prsa i grla i tamo…
Čitaj
Što ostane kad daš sve
Ne pukne to odjednom. Ne raspadne se uz zvuk. To se dogodi tiše, kao kad nešto u tebi popusti bez svjedoka. Zašto kad damo sve, na kraju ostanemo kao višak? Kao nešto što se…
Čitaj
Uskrs iza vrata
Ne počinje zvonima. Počinje tamo gdje si već zatvorio vrata u sebi i onda ih, bez pravog razloga, ipak malo odškrineš. Ne zato što si spreman. Nego zato što više ne možeš…
Čitaj
Slatkoća koja se ne gubi
Ljubav je kad daš nekome komad sebe, a osjetiš da si postao veći. To nije veliki dar. To je posljednji zalogaj koji si čuvao za sebe, onaj koji ti je najslađi, najmekši, onaj…
Čitaj
Ruža na kraju ceste
Postoje životi koji procvjetaju samo jednom, kao da im je i vrijeme dano samo za jedno otvaranje. Ona je rasla s prvim svjetlom, s laticama punim povjerenja i korijenjem…
Čitaj
Ludost koja gori
Život nije knjiga savršenih stranica. Niti orkestar bez ijedne pogreške. Život je ples pod kišom boja koje nitko ne razaznaje, korak po korak. Ponekad nespretan. Ponekad lud.…
Čitaj
Klaun u areni ljubavi
Postoji vrsta boli koja nema ime. Nije gubitak. Nije izdaja. Nije ni samoća. To je osjećaj kad voliš nekoga tko te ne odbija, nego te samo ne vidi dovoljno. Tko te uzme u ruke…
ČitajKategorija
Priče između latica
Vjeruješ li u anđele!
Vjeruješ li u anđele! Ja ne vjerujem. Znam da postoje. Previše je sitnica u životu pogođeno baš tamo gdje treba da bi sve bilo slučajno. Nitko me neće uvjeriti da se rukav sam…
Čitaj
Žena s očima od sjevera
Postoje noći kada mi se učini da je svijet sastavljen samo od tame, stakla i njenog pogleda kojeg nikada nisam dotaknuo, a ipak ga nosim u sebi kao ožiljak od hladnoće koji ne…
Čitaj
Sjena među laticama
U dvorištu koje rijetko tko primijeti raste ružin vrt. Nije savršen. Zemlja je mjestimice tvrda, kao da je dugo odbijala primiti išta novo. Na nekim stabljikama vide se stare…
Čitaj
Vitez koji je odložio štit
Stajao je pred dvorcem koji je godinama branio svojim tijelom. Zidine su se uzdizale poput nijemih svjedoka, tamne i vlažne, ispijene od noći, kao da su upijale svaku njegovu…
Čitaj
Pukotina u oklopu
U tamnim hodnicima drevnog dvorca, gdje se magla uvlači kroz pukotine kamena poput šapata zaboravljenih duhova, stoji vitez, vezan zakletvom koja nije lanac od željeza, već od…
Čitaj
Šapat stare zvijezde
Tisuće godina gledam. Iz tišine koja je starija od svih riječi. Iz prostora gdje zvuk ne postoji, a ipak… sve pjeva. U meni gori srce, usijana peć koja pretvara vodik u…
Čitaj
Čelik pod kaputom
On ne jaše konja. Sjedi u polupraznom tramvaju koji reže grad kao tup mač, škripi kroz sivi sumrak dok se metalni krik tračnica miješa s udarcima modernih bitaka, porukama…
Čitaj
Ruža bez imena
U dubini noći, gdje se tama ruši poput crnih kula iz pakla, vitez stoji na rubu ponora. Ne zato što mora. Zato što je naučen da tu stoji. Srce mu puca od oluje koju nikad…
Čitaj
Ono što ostaje
U početku je postojala samo sigurnost. Ne mjesto, ne vrijeme, nego gustina trenutka u kojem se još može ostati. Ježić je tu sigurnost nosio u tijelu, u načinu kako se sklupča,…
Čitaj
U kostima tuge
Postoji trenutak kada gubitak postaje tijelo. Kada srce ne boli metaforom, nego fizički, u svakom mišiću, u svakom dahu, u svakoj kosti. Za viteza koji je godinama nosio…
Čitaj
Put pahulje
Rođena sam u ledenom udisaju neba, u trenutku kad se hladni dah oblaka spoji s izgubljenim zrncem prašine što godinama luta visinama. Rađanje osjećam kao tihi pritisak…
Čitaj
Vreća puna iznenađenja
Bio jednom jedan čovjek, nazvat ćemo ga Mata, čije je srce bilo poput knjige pisane nevidljivom tintom. Svi su ga vidjeli, nitko ga nije čitao. Hodao je ulicama kao jesen koja…
Čitaj
Ispovijed palog
Ispovijed palog Znaš li kako se pada s neba? Ne grmljavinom, ne vatrom, ne veličanstvenim lomom svjetlosti. Pada se polako, perje po perje, šutnja po šutnja. I najgore je što…
Čitaj
Plamen Odanosti
Usamljeni vitez jaše kroz maglu koja je progutala čitava doba, maglu što šapuće imena onih koji su odustali prije njega. Koraci njegova konja odzvanjaju kao posljednja zvona…
ČitajKategorija
Trn stvarnosti
DIO TUĐEG NEBA
Tog dana Sunce nije napravilo ništa posebno. I baš zato mi je Mjesec išao na živce. Došao je kao netko tko je cijelo jutro šutio, a onda baš kad svi sjednu za stol odluči…
Čitaj
Život iz džepova
Postoje ljudi koji prije izlaska iz kuće provjere jesu li ponijeli ključeve, novčanik i mobitel. A postoje oni koji prvo provjere imaju li još uvijek gdje sakriti ruke.…
Čitaj
Samo pjesma
Svatko u sebi ima jedan stari kredenc iz kojeg više ne pije. Tamo stoje čaše od ljudi, mjesta i trenutaka. Ne diraš ih. Ne pereš ih. Ne bacaš ih. Samo živiš dalje s tim malim…
Čitaj
Žega ljubavi
Prije kalendara, prije prvog sata i prve sjene koja se usudila ohladiti kamen, Sunce i Zemlja već su se krivo gledali preko svemira. Ne zna se kada je počelo. Dogodilo se…
Čitaj
Glas što probija tamu
Noć se otvara kao rana. Mi, krv što teče uzvodno, puls u prsima udara protiv rebara, tijelo drhti, dah reže, koža se trza. Sjene plešu unutar tebe, šapću, vuku te dalje. Ti si…
Čitaj
Putnici u Vječnom Lutanju
Zamisli svijet. Svijet u kojima je svaka duša samo putnik, izgubljen u mrežastoj šumi trenutaka što se granaju u sve smjerove odjednom. Nošen podzemnim rijekama što teku kroz…
Čitaj
Što je bitno?
U kavani na uglu sjede trgovci vremenom, stari muškarci s očima kao prazne čaše. Broje kilometre asfalta pod gumama, zbrajaju noći provedene u tuđim krevetima, prebrojavaju…
Čitaj
Dah koji nosi zaborav
Negdje između prvog i posljednjeg daha, u prostoru što se ne može izmjeriti satom ni kalendarom, dogodi se tiha izdaja. Prestaneš disati zajedno s drugima. Najprije ne…
Čitaj
Čarobne riječi tišine
Zamislite list papira, krhak poput leptirovog krila, bijel kao prvi snijeg, tih i skroman poput suze radosnice. Na prvi pogled, obična stranica, jedna među milijunima. No, što…
Čitaj
Neuhvatljiv
Postoji trenutak kad se duša, kao pauk umoran od vlastitih niti, zaustavi. Prekine mrežu koju je godinama tkao, ne zbog poraza, već jer više ne traži plijen. To nije kraj. To…
Čitaj
“Dah novog svijeta”
Noćas nisam mogao spavati. Ležao sam u tišini, slušao kako sat otkucava sate i razmišljao o tome kako ništa više nije kao prije. Ne mogu točno reći kada se promjena dogodila ,…
Čitaj
Licemjerje naše svagdašnje !
Ljudi me umaraju. U posljednje vrijeme, sve dublje i teže. Pričaju o pravdi, o zakonu, o pravilima. Traže ih za sebe, nespretno, gorljivo, kao da je to jedini način da dišu.…
Čitaj
Svijet brojeva !
Svijet se sveo na brojke , precizne, hladne, neumoljive. Rođenje? Prvi broj. Težina, dužina, ocjena vitalnosti. Prije nego glasom ili papirom pridruže ime, već postoji kao niz…
Čitaj
Misli kao buhe !
Misli su poput buha, skaču s jednog uma na drugi, nesputane zidovima, granicama ili zdravim razumom. No, nisu sve buhe jednako gladne, niti su svi ljudi jednako podložni…
ČitajKategorija
Iz srca ruže
Ljubav nema kućni odgoj
Ljubav ima prljava koljena. To sam prvo primijetio. Ne dolazi uredna. Ne obriše cipele. Ne pita smije li unutra. Jednostavno se jednog dana pojavi u meni, razmakne što joj…
ČitajVeslo ne dajem
Nikada nisam znao živjeti samo sada. Sada je pretijesno. Dok ga primijetim, već je otišlo, a u meni ostane miris mokre zemlje iz nekog starog popodneva, nečiji korak po…
ČitajLjubav u dva trzaja
Na rub žljeba sletjela je mala ptica. Siva poput jutra prije kiše. Neupadljiva toliko da je vidiš tek kad zastaneš. Gleda kroz naš prozor. Za nju smo mi vjerojatno samo…
ČitajIzmeđu vatre i čekića
Željezo najprije zamiriše. Ne na cvijet. Na staro motorno ulje, hrđu i onaj teški, sivi prah što se godinama skuplja u kutevima radionice. Na dim koji pecka oči, a ipak ga…
Čitaj
Pukotina puna pjesama
Napuknuti kameni zidić nije bio lijep na onaj poslušni način. Nije imao ravnu kralježnicu ni uredno lice. Bio je nizak, naheren, sav izgreban, s travom koja mu je rasla iz…
Čitaj
Ne piši me do kraja
Ne piši me do kraja Počeo sam je pisati u srijedu. Ne zato što srijeda ima nešto posebno u sebi, nego zato što se savršene žene valjda ne stvaraju vikendom. Tada bi odmah…
Čitaj
Muškarac u mraku
Ponekad se noću probudim i osjetim ga. Ne strah. Ne tugu. Nešto teže. Nešto što sjedi duboko u prsima kao kamen koji nije pao u mene, nego ondje godinama rastao. Bez zvuka.…
Čitaj
Prije suze
U jednom trenutku sve u tebi potrči na različite strane. Misao udari u misao, dah se spotakne o vlastito grlo, srce napravi nagli trzaj kao da je čulo nešto što nitko drugi…
Čitaj
Mjesto bez zidova
Čovjek najtiše pripada ondje gdje ga netko ne drži rukama, nego ga se usred običnog dana odjednom sjeti. Bez razloga. Bez najave. Kao kad se u zatvorenoj sobi iznenada osjeti…
Čitaj
Prije nego nebo izgori
Neki čekaju vatru. Neki se boje leda. A svijet, ako mene pitaš, ne propada ni u jednom ni u drugom, nego u trenutku kad se oboje nastane u čovjeku, kad mu se pod rebrima nešto…
Čitaj
Kad se nebo vrati po svoje
Sve će početi grmljavinom. Ne kao prijetnja. Nego kao kad nebo šakom prevrne stol za kojim si godinama sjedio miran, dok su ti iznutra pucale čaše. Zatim će pasti kiša. Nije…
Čitaj
Dan koji još nije umro
Samo se nemoj predati. Ne danas, dok ti srce lupa negdje nisko, kao da netko u podrumu tijela još uvijek traži izlaz. Ne sada, kad su ti ruke pune svega što se ne smije…
Čitaj
Oproštaj od tuđeg mraka
Mislio sam da se mrak može razlomiti strpljenjem. Ne silom, ne naglo, nego dlanovima koji ostaju, pogledom koji ne odustaje, tišinom koja ne traži ništa zauzvrat. Dolazio sam…
Čitaj
Vrt koji je zaboravio čekati
Postoje mjesta koja ne umiru naglo, nego se polako utišaju, kao glas koji shvati da ga više nitko ne sluša. Pod staklom koje još propušta svjetlo, ali ne i toplinu, ostao je…
ČitajNovo
Posljednji tekstovi
Oni koje nitko ne čeka
Neka djeca vrlo rano nauče da svijet ne čeka. Ne zato što im je to netko rekao. Nauče po sitnicama. Po tome što se vrata autobusa zatvore dok još skupljaju stvari. Po tome što…
ČitajBez tuđeg metra
Karlo je odrastao gotovo nečujno. Ne preko noći, ne u nekom velikom trenutku koji bi čovjek mogao zaokružiti crvenom kemijskom i reći, evo, ovdje je prestalo djetinjstvo. Više…
ČitajVjeruješ li u anđele!
Vjeruješ li u anđele! Ja ne vjerujem. Znam da postoje. Previše je sitnica u životu pogođeno baš tamo gdje treba da bi sve bilo slučajno. Nitko me neće uvjeriti da se rukav sam…
ČitajLjubav nema kućni odgoj
Ljubav ima prljava koljena. To sam prvo primijetio. Ne dolazi uredna. Ne obriše cipele. Ne pita smije li unutra. Jednostavno se jednog dana pojavi u meni, razmakne što joj…
ČitajŠto ostane iza ruku
Neke ljude najbolje upoznaš po onome što ostane iza njih. Ne po fotografijama. Ne po stvarima spremljenima za posebne prilike. Nego po vratima koja se napokon zatvaraju bez…
ČitajVeslo ne dajem
Nikada nisam znao živjeti samo sada. Sada je pretijesno. Dok ga primijetim, već je otišlo, a u meni ostane miris mokre zemlje iz nekog starog popodneva, nečiji korak po…
Čitaj