priče koje ostanu kad utihne dan
Mjesto za riječi, tišinu i ono što se ne mora uvijek izgovoriti.
otvori pričuNajnovije
Najnoviji tekstovi
Kategorija
Naš svijet
Oni koje nitko ne čeka
Neka djeca vrlo rano nauče da svijet ne čeka. Ne zato što im je to netko rekao. Nauče po sitnicama. Po tome što se vrata autobusa zatvore dok još skupljaju stvari. Po tome što…
Čitaj
Bez tuđeg metra
Karlo je odrastao gotovo nečujno. Ne preko noći, ne u nekom velikom trenutku koji bi čovjek mogao zaokružiti crvenom kemijskom i reći, evo, ovdje je prestalo djetinjstvo. Više…
Čitaj
Što ostane iza ruku
Neke ljude najbolje upoznaš po onome što ostane iza njih. Ne po fotografijama. Ne po stvarima spremljenima za posebne prilike. Nego po vratima koja se napokon zatvaraju bez…
Čitaj
Ima li šutnja granicu?
Nije problem u tome što ljudi ne vide. Problem je što vide sasvim dovoljno. Vide da ne uzvraćaš. Vide da prešutiš. Vide da okreneš glavu čak i onda kada možda ne bi trebao. I…
Čitaj
Sedam slova
Ljudi tu riječ izgovaraju tiho. Zastanu prije nje. Kao da prelaze preko trulog mosta pa paze gdje će stati. Autizam. Ja tu riječ ne koristim. Zauzima previše mjesta u ustima,…
Čitaj
Ne popravljaj mi tišinu
Nemoj me učiti kako se prolazi kroz svijet. Ja kroz njega ne prolazim. Ja ga dodirujem rubovima. Ondje gdje vi vidite hodnik, ja osjetim širinu koja me može progutati. Ondje…
Čitaj
Vražićak iz pakla
Vrućina je jutros pobjegla iz pakla. Ne velika. Ne strašna. Nego mala, žuta, prljava, s repom od dima i osmijehom djeteta koje je već nešto zapalilo iza kuće. Ušla je bez…
Čitaj
Što vas grize?
Ljudi misle da ih grizu krive odluke. Mene grize nešto s nogama. Savjest? Život? Računi koji se u mraku kote kao žohari s trajnim nalogom? Nas grize Bubi. Pas. Navodno. Po…
Čitaj
Križ pod kožom
Bože, ne daj mi lažni mir. Ne onaj što dođe kad čovjek više nema snage ni za bol, pa samo zašuti i pusti da ga dani nose kao vreću preko ramena. Ne taj mir. Taj mir previše…
Čitaj
Svijet koji dijelimo
Ponekad sjedimo za stolom, a riječi stoje sa strane. Nepozvane, teške, kao mokre cipele pred pragom koje nitko ne želi unijeti u kuću. Karlo spušta lice prema malom…
Čitaj
Godina na rubu zvona
Početak srednje škole nije izgledao kao početak. Više kao kvar na živcima koji traje od rujna do daljnjega. Nova zgrada. Novi hodnici. Novi ljudi. Rasporedi koji se promijene…
Čitaj
Jedan stup
Kažu mu da je pola obitelji. To je prva laž koju mu svijet pokuša zalijepiti na leđa. Kao da je svaki stol za kojim sjedi manji zato što s druge strane nema još jedne odrasle…
Čitaj
Prognoza za čovjeka koji ne smije nestati
Danas se kod jednog čovjeka očekuje promjenjivo unutarnje stanje. Ujutro moguća blaga ukočenost duše. Najviše oko prvog ustajanja, kad tijelo već zna kamo treba, ali čovjek…
Čitaj
Ruke koje nisu vječne
Noću najlakše čujem ono što dan uspije sakriti. Kuća tada prestane glumiti običnu kuću. Zidovi se razmaknu u meni. Hladnjak kratko zareži u mraku. Drvo negdje popusti pod…
Čitaj
Praznina koja diše
Danas ljudi nose cvijeće u rukama, poruke u džepovima i uspomene u glasovima. Grad je pun riječi “mama”, izgovorenih tiho, kroz telefonske pozive, kroz vrata koja se otvaraju,…
Čitaj
Pokraj njega
Sjedim na rubu sobe dok ista pjesma kruži zrakom, kao voda koja ne zna za odlazak. On hoda istom putanjom, precizno, gotovo sveto, kao da pod pamti njegove korake bolje nego…
Čitaj
Mjesto koje ostaje
Nije to bio odlazak koji razbije stvari. Ništa nije palo, ništa se nije razbilo. Samo je nešto prestalo dolaziti. Karlo je to prvi osjetio u zraku. Ne u riječima, ne u…
Čitaj
Ja sam ovdje cijelo vrijeme
Ne dolazim na svijet kasno. Svijet dolazi meni prebrzo. Ne ulazi kroz vrata, nego odjednom, svjetlo, zvuk, pokret, sve u isto vrijeme. Previše. Preblizu. Ne znam gdje počinje.…
Čitaj
Izgubljena duda
U onom krhkom trenutku, kada je svijet još bio mekan i topao poput majčinog daha na vratu, mali dječak osjetio je kako se nešto nepovratno lomi. Mama je otišla, tiho, bez…
Čitaj
Uspomene koje vrijeme ne briše
Postoje uspomene koje ne nestaju. Dolaze nenadano, kao da sam u njih ušao prije nego što sam otvorio oči. Miris kiše što ulazi kroz prozor postaje ruka, nježno dira vrat i…
Čitaj
Kada padne noć
Kada padne noć i sve se smiri, kroz glavu mi promiče misao poput nježnog šapata vjetra: jesmo li Karlo i ja stvarno sami? U toj tišini koja obavija svijet poput svilenog vela,…
Čitaj
Kamen po kamen
Kažu da svatko ima svoj put. Ja nisam odmah našao svoj. Godinama sam hodao nekim čudnim koridorom koji me nije prepoznavao. Mirisao je na tuđe odluke, na prašinu i stare…
ČitajKategorija
Riječi
Ispod klupe
Ispod klupe Stare klupe imaju donju stranu o kojoj nitko ne vodi računa. Ondje završavaju prsti kad gore, na licu, sve mora izgledati pristojno. Zavuku se pod rub, uhvate…
Čitaj
Nebo ne zna moje ime
Noću nebo ne izgleda daleko. Možda zato što se tada sve što preko dana glumi čvrstoću počne raspadati. Krovovi postanu niski, ulice izgube smjer, a čovjek ostane sam, lica…
Čitaj
Bezobrazno moje
Posvađao sam se sa svojim srcem. Nije to bila velika svađa, barem ne izvana. Nije bilo razbijenih tanjura, susjeda na prozoru, ni one neugodne tišine u hodniku kad svi znaju…
Čitaj
Miris starog svijeta
Nekad me neki miris zatekne nespremnog. Ne mora biti jak. Dovoljno je malo benzina u zraku, malo starog drveta nakon kiše, malo prašine dignute s betona i odjednom se u meni…
Čitaj
Svatko od nas crta svoj svijet
Svatko od nas crta svoj svijet. Netko ga počne tiho, kao dijete koje još ne zna ime za boju, ali zna gdje ga boli. Prvo povuče jednu nesigurnu crtu, pa drugu. Malo neba preko…
Čitaj
Upute za sastavljanje čovjeka iz ostataka
Najprije pronađi glavu. Ne mora biti tamo gdje si je ostavio. Ponekad visi na jednoj rečenici. Ponekad se kotrlja pod tuđim mišljenjem. Ponekad je cijeli dan nosiš na…
Čitaj
Boja tišine
Postoje ljudi koji osjećaje nose kao riječi. Ja ih čujem drugačije. Tuga, na primjer, nema lice. Ona je tamnoplavi zvuk žlice koja u ponoć dotakne dno prazne šalice. Kratak,…
Čitaj
Koraci koji se ne vraćaju
Cesta je mokra od nečega što ne vidiš odmah, možda od kiše, možda od dana koji su ostali predugo u njoj. Koračaš po toj tankoj liniji što dijeli smjer od sumnje, i svaki korak…
Čitaj
Kad usne lažu, tijelo pamti
Dani idu. Ne kao vrijeme, nego kao tragovi po meni. Neki mekani, jedva osjetni, kao da nisu ni postojali. A neki… ostaju pod kožom, teški, s mirisom nečega što se nije…
Čitaj
Ono što nisi rekla
Ne gledaj me tako kao da ćeš nešto reći pa odustati. Znam taj trenutak, prepoznam ga po načinu na koji ti se ramena jedva pomaknu, kao da riječ zapne između prsa i grla i tamo…
Čitaj
Što ostane kad daš sve
Ne pukne to odjednom. Ne raspadne se uz zvuk. To se dogodi tiše, kao kad nešto u tebi popusti bez svjedoka. Zašto kad damo sve, na kraju ostanemo kao višak? Kao nešto što se…
Čitaj
Uskrs iza vrata
Ne počinje zvonima. Počinje tamo gdje si već zatvorio vrata u sebi i onda ih, bez pravog razloga, ipak malo odškrineš. Ne zato što si spreman. Nego zato što više ne možeš…
Čitaj
Slatkoća koja se ne gubi
Ljubav je kad daš nekome komad sebe, a osjetiš da si postao veći. To nije veliki dar. To je posljednji zalogaj koji si čuvao za sebe, onaj koji ti je najslađi, najmekši, onaj…
Čitaj
Ruža na kraju ceste
Postoje životi koji procvjetaju samo jednom, kao da im je i vrijeme dano samo za jedno otvaranje. Ona je rasla s prvim svjetlom, s laticama punim povjerenja i korijenjem…
Čitaj
Ludost koja gori
Život nije knjiga savršenih stranica. Niti orkestar bez ijedne pogreške. Život je ples pod kišom boja koje nitko ne razaznaje, korak po korak. Ponekad nespretan. Ponekad lud.…
Čitaj
Klaun u areni ljubavi
Postoji vrsta boli koja nema ime. Nije gubitak. Nije izdaja. Nije ni samoća. To je osjećaj kad voliš nekoga tko te ne odbija, nego te samo ne vidi dovoljno. Tko te uzme u ruke…
Čitaj
Roman života
Život nije knjiga koja se čita. On je roman koji sami pišemo, pero smo mi, tinta su naše želje, a stranice su dani koje još nismo ni dodirnuli. Zamislite da možete upisati što…
Čitaj
Poderano pismo
U dubinama naših sjećanja, gdje se vrijeme pretvara u maglu, leži ono poderano pismo, krhki list papira, poput krila leptira zarobljenog u oluji, koji smo napisali u noćima…
Čitaj
Kada izgorimo zbog ljubavi
Nakon požara ne dolazi tišina. Dolazi odsutnost težine. Zrak stoji, ali ne miruje. Topao je još, kao tijelo koje se tek odmaknulo od drugog tijela. U njemu lebdi zvuk koji…
ČitajKategorija
Priče između latica
Vjeruješ li u anđele!
Vjeruješ li u anđele! Ja ne vjerujem. Znam da postoje. Previše je sitnica u životu pogođeno baš tamo gdje treba da bi sve bilo slučajno. Nitko me neće uvjeriti da se rukav sam…
Čitaj
Žena s očima od sjevera
Postoje noći kada mi se učini da je svijet sastavljen samo od tame, stakla i njenog pogleda kojeg nikada nisam dotaknuo, a ipak ga nosim u sebi kao ožiljak od hladnoće koji ne…
Čitaj
Sjena među laticama
U dvorištu koje rijetko tko primijeti raste ružin vrt. Nije savršen. Zemlja je mjestimice tvrda, kao da je dugo odbijala primiti išta novo. Na nekim stabljikama vide se stare…
Čitaj
Vitez koji je odložio štit
Stajao je pred dvorcem koji je godinama branio svojim tijelom. Zidine su se uzdizale poput nijemih svjedoka, tamne i vlažne, ispijene od noći, kao da su upijale svaku njegovu…
Čitaj
Pukotina u oklopu
U tamnim hodnicima drevnog dvorca, gdje se magla uvlači kroz pukotine kamena poput šapata zaboravljenih duhova, stoji vitez, vezan zakletvom koja nije lanac od željeza, već od…
Čitaj
Šapat stare zvijezde
Tisuće godina gledam. Iz tišine koja je starija od svih riječi. Iz prostora gdje zvuk ne postoji, a ipak… sve pjeva. U meni gori srce, usijana peć koja pretvara vodik u…
Čitaj
Čelik pod kaputom
On ne jaše konja. Sjedi u polupraznom tramvaju koji reže grad kao tup mač, škripi kroz sivi sumrak dok se metalni krik tračnica miješa s udarcima modernih bitaka, porukama…
Čitaj
Ruža bez imena
U dubini noći, gdje se tama ruši poput crnih kula iz pakla, vitez stoji na rubu ponora. Ne zato što mora. Zato što je naučen da tu stoji. Srce mu puca od oluje koju nikad…
Čitaj
Ono što ostaje
U početku je postojala samo sigurnost. Ne mjesto, ne vrijeme, nego gustina trenutka u kojem se još može ostati. Ježić je tu sigurnost nosio u tijelu, u načinu kako se sklupča,…
Čitaj
U kostima tuge
Postoji trenutak kada gubitak postaje tijelo. Kada srce ne boli metaforom, nego fizički, u svakom mišiću, u svakom dahu, u svakoj kosti. Za viteza koji je godinama nosio…
Čitaj
Put pahulje
Rođena sam u ledenom udisaju neba, u trenutku kad se hladni dah oblaka spoji s izgubljenim zrncem prašine što godinama luta visinama. Rađanje osjećam kao tihi pritisak…
Čitaj
Vreća puna iznenađenja
Bio jednom jedan čovjek, nazvat ćemo ga Mata, čije je srce bilo poput knjige pisane nevidljivom tintom. Svi su ga vidjeli, nitko ga nije čitao. Hodao je ulicama kao jesen koja…
Čitaj
Ispovijed palog
Ispovijed palog Znaš li kako se pada s neba? Ne grmljavinom, ne vatrom, ne veličanstvenim lomom svjetlosti. Pada se polako, perje po perje, šutnja po šutnja. I najgore je što…
Čitaj
Plamen Odanosti
Usamljeni vitez jaše kroz maglu koja je progutala čitava doba, maglu što šapuće imena onih koji su odustali prije njega. Koraci njegova konja odzvanjaju kao posljednja zvona…
Čitaj
Noćna magija
Sve počinje u snu koji miriše na jasmin i tajne… Noć me proguta kao da sam pao u baršunastu rupu, a ti stojiš u polusjeni što miriše na dimljeno drvo i kiše koje su pale prije…
Čitaj
Dodir na Rubu Svijeta
Ona je bijela kao praznina prije prvog udaha, kao neokaljan snijeg prije ičijeg koraka. Dolazi u tihim koracima svile, noseći miris majčinih ruku nakon ručka i čistog pamuka…
Čitaj
Krv i Mjesečina
Bila su to vremena kad se krv plemena miješala sa smolom drveća, a ratnici su znali da mač služi obrani, ne pohlepi. Oni nisu živjeli pokraj šume, bili su njezin dio. Svako…
Čitaj
Tajne jeseni
Jesen ne dolazi kao gost, prikrada se poput daha koji zamagljuje ogledalo. Nije njezin dolazak u koraku ni u glasu, nego u onom trenutku kad primijetiš da se svjetlost…
ČitajKategorija
Trn stvarnosti
Zemljopis nečujnih mjesta
Zemljopis nečujnih mjesta Stari radio imao je jednu neobičnu osobinu. Između dvije postaje uvijek bi se začuo neki treći svijet. Ne glazba. Ne govor. Nešto nalik sitnom…
Čitaj
Tišina pred snijeg
Postoji jedna vrsta umiranja koju nitko ne primjećuje. Čovjek još uvijek diše, govori, ponekad se čak i nasmije, ali negdje duboko u njemu nešto već dugo leži nepomično. Ne…
Čitaj
Potroši ga na život
Ujutro prvo čujem koljeno. Kratko klikne ispod kože. Stopala na hladne pločice, leđa se razvlače preko svoje volje, a srce već radi. Nije me čekalo. Negdje pod rebrima cijelu…
Čitaj
Posljednji komarac ljeta
Negdje oko pola tri ujutro probudio me komarac. Proletio mi je kraj lijevog uha, dovoljno blizu da me izvuče iz sna, dovoljno daleko da papuča ostane bez posla. Upalim…
Čitaj
DIO TUĐEG NEBA
Tog dana Sunce nije napravilo ništa posebno. I baš zato mi je Mjesec išao na živce. Došao je kao netko tko je cijelo jutro šutio, a onda baš kad svi sjednu za stol odluči…
Čitaj
Život iz džepova
Postoje ljudi koji prije izlaska iz kuće provjere jesu li ponijeli ključeve, novčanik i mobitel. A postoje oni koji prvo provjere imaju li još uvijek gdje sakriti ruke.…
Čitaj
Samo pjesma
Svatko u sebi ima jedan stari kredenc iz kojeg više ne pije. Tamo stoje čaše od ljudi, mjesta i trenutaka. Ne diraš ih. Ne pereš ih. Ne bacaš ih. Samo živiš dalje s tim malim…
Čitaj
Žega ljubavi
Prije kalendara, prije prvog sata i prve sjene koja se usudila ohladiti kamen, Sunce i Zemlja već su se krivo gledali preko svemira. Ne zna se kada je počelo. Dogodilo se…
Čitaj
Glas što probija tamu
Noć se otvara kao rana. Mi, krv što teče uzvodno, puls u prsima udara protiv rebara, tijelo drhti, dah reže, koža se trza. Sjene plešu unutar tebe, šapću, vuku te dalje. Ti si…
Čitaj
Putnici u Vječnom Lutanju
Zamisli svijet. Svijet u kojima je svaka duša samo putnik, izgubljen u mrežastoj šumi trenutaka što se granaju u sve smjerove odjednom. Nošen podzemnim rijekama što teku kroz…
Čitaj
Što je bitno?
U kavani na uglu sjede trgovci vremenom, stari muškarci s očima kao prazne čaše. Broje kilometre asfalta pod gumama, zbrajaju noći provedene u tuđim krevetima, prebrojavaju…
Čitaj
Dah koji nosi zaborav
Negdje između prvog i posljednjeg daha, u prostoru što se ne može izmjeriti satom ni kalendarom, dogodi se tiha izdaja. Prestaneš disati zajedno s drugima. Najprije ne…
Čitaj
Čarobne riječi tišine
Zamislite list papira, krhak poput leptirovog krila, bijel kao prvi snijeg, tih i skroman poput suze radosnice. Na prvi pogled, obična stranica, jedna među milijunima. No, što…
Čitaj
Neuhvatljiv
Postoji trenutak kad se duša, kao pauk umoran od vlastitih niti, zaustavi. Prekine mrežu koju je godinama tkao, ne zbog poraza, već jer više ne traži plijen. To nije kraj. To…
Čitaj
“Dah novog svijeta”
Noćas nisam mogao spavati. Ležao sam u tišini, slušao kako sat otkucava sate i razmišljao o tome kako ništa više nije kao prije. Ne mogu točno reći kada se promjena dogodila ,…
Čitaj
Licemjerje naše svagdašnje !
Ljudi me umaraju. U posljednje vrijeme, sve dublje i teže. Pričaju o pravdi, o zakonu, o pravilima. Traže ih za sebe, nespretno, gorljivo, kao da je to jedini način da dišu.…
Čitaj
Svijet brojeva !
Svijet se sveo na brojke , precizne, hladne, neumoljive. Rođenje? Prvi broj. Težina, dužina, ocjena vitalnosti. Prije nego glasom ili papirom pridruže ime, već postoji kao niz…
Čitaj
Misli kao buhe !
Misli su poput buha, skaču s jednog uma na drugi, nesputane zidovima, granicama ili zdravim razumom. No, nisu sve buhe jednako gladne, niti su svi ljudi jednako podložni…
Čitaj
Gdje su bili čuvari tih krhkih osmijeha?
Jedan anđeo sada nosi krila jer je svijet izgubio ravnotežu. Jer je čovjek, onaj koji nije smio biti pušten iz svoje tame, dobio slobodu. Slobodu da uništi, da razori sve što…
Čitaj
Svjetlost za anđele
Svi oni koje smo voljeli, a više ih nema, ostavili su neizbrisive tragove u našim srcima, poput nevidljivih svijeća koje trepere u nama, osjetljive na svaku uspomenu. Njihova…
Čitaj
Kategorija
Iz srca ruže
Ljubav nema kućni odgoj
Ljubav ima prljava koljena. To sam prvo primijetio. Ne dolazi uredna. Ne obriše cipele. Ne pita smije li unutra. Jednostavno se jednog dana pojavi u meni, razmakne što joj…
Čitaj
Veslo ne dajem
Nikada nisam znao živjeti samo sada. Sada je pretijesno. Dok ga primijetim, već je otišlo, a u meni ostane miris mokre zemlje iz nekog starog popodneva, nečiji korak po…
Čitaj
Ljubav u dva trzaja
Na rub žljeba sletjela je mala ptica. Siva poput jutra prije kiše. Neupadljiva toliko da je vidiš tek kad zastaneš. Gleda kroz naš prozor. Za nju smo mi vjerojatno samo…
Čitaj
Između vatre i čekića
Željezo najprije zamiriše. Ne na cvijet. Na staro motorno ulje, hrđu i onaj teški, sivi prah što se godinama skuplja u kutevima radionice. Na dim koji pecka oči, a ipak ga…
Čitaj
Pukotina puna pjesama
Napuknuti kameni zidić nije bio lijep na onaj poslušni način. Nije imao ravnu kralježnicu ni uredno lice. Bio je nizak, naheren, sav izgreban, s travom koja mu je rasla iz…
Čitaj
Ne piši me do kraja
Ne piši me do kraja Počeo sam je pisati u srijedu. Ne zato što srijeda ima nešto posebno u sebi, nego zato što se savršene žene valjda ne stvaraju vikendom. Tada bi odmah…
Čitaj
Muškarac u mraku
Ponekad se noću probudim i osjetim ga. Ne strah. Ne tugu. Nešto teže. Nešto što sjedi duboko u prsima kao kamen koji nije pao u mene, nego ondje godinama rastao. Bez zvuka.…
Čitaj
Prije suze
U jednom trenutku sve u tebi potrči na različite strane. Misao udari u misao, dah se spotakne o vlastito grlo, srce napravi nagli trzaj kao da je čulo nešto što nitko drugi…
Čitaj
Mjesto bez zidova
Čovjek najtiše pripada ondje gdje ga netko ne drži rukama, nego ga se usred običnog dana odjednom sjeti. Bez razloga. Bez najave. Kao kad se u zatvorenoj sobi iznenada osjeti…
Čitaj
Prije nego nebo izgori
Neki čekaju vatru. Neki se boje leda. A svijet, ako mene pitaš, ne propada ni u jednom ni u drugom, nego u trenutku kad se oboje nastane u čovjeku, kad mu se pod rebrima nešto…
Čitaj
Kad se nebo vrati po svoje
Sve će početi grmljavinom. Ne kao prijetnja. Nego kao kad nebo šakom prevrne stol za kojim si godinama sjedio miran, dok su ti iznutra pucale čaše. Zatim će pasti kiša. Nije…
Čitaj
Dan koji još nije umro
Samo se nemoj predati. Ne danas, dok ti srce lupa negdje nisko, kao da netko u podrumu tijela još uvijek traži izlaz. Ne sada, kad su ti ruke pune svega što se ne smije…
Čitaj
Oproštaj od tuđeg mraka
Mislio sam da se mrak može razlomiti strpljenjem. Ne silom, ne naglo, nego dlanovima koji ostaju, pogledom koji ne odustaje, tišinom koja ne traži ništa zauzvrat. Dolazio sam…
Čitaj
Vrt koji je zaboravio čekati
Postoje mjesta koja ne umiru naglo, nego se polako utišaju, kao glas koji shvati da ga više nitko ne sluša. Pod staklom koje još propušta svjetlo, ali ne i toplinu, ostao je…
Čitaj
Gdje dodir postaje molitva
Na koljenima čovjek nikad nije isti. Kad klekne zbog molitve, tijelo se smanji, ali nešto u njemu naraste. Kosti dodirnu pod, ali misli dotaknu ono što ne možeš imenovati bez…
Čitaj
Vjetar koji nas traži
Trčimo za odgovorima kao da su krhke svjetlosne niti koje moramo uhvatiti prije nego što se raspu u zraku. A oni lete. Ne kao ptice. Tiho. Kao srebrna prašina koju vjetar nosi…
Čitaj
Ono što ostaje
Ne spaljuj sve iza sebe. To zvuči kao snaga samo dok plamen traje,dok pucketa drvo, dok dim ima miris odluke i ponosa. Poslije ostane samo hladno mjesto na kojem ništa više ne…
Čitaj
Pričekaj da se srce smiri
Ne donosi važne odluke dok ti srce još uvijek nosi teret bitke. Postoje dani kad se u čovjeku nešto pomakne, ali ne zato što je sazrelo, nego zato što je umorno. Tada se um i…
Čitaj
Ne stojim više
Postoji trenutak kad čovjek shvati da problem nije u vremenu. Nije da treba još malo. Nije da nešto mora sazreti. Problem je što stoji. Stoji pokraj nekoga tko zna prići, ali…
Čitaj
Gdje Ljubav ostaje
Noć je već bila ušla u zemlju prije nego što se spustila s neba. U zraku se osjećalo nešto ustajalo i živo u isto vrijeme, kao miris vlažnog drveta koje se ne suši nego pamti…
Čitaj
Riječi koje ne čekaju sutra
Kako tiho nestaju neizgovorene riječi. Ne umiru, samo se povlače, kao ptice koje zaborave put iz vlastitog daha. Ostaju titrati negdje između grla i prsiju, kao da čekaju znak…
Čitaj
Iz arhive
Izdvojeno
Pitanje Koje Budi Srce
Što ako je srce poput stare šalice čaja, napukle od vremena, one koju ne bacaš jer još drži toplinu? U njezinoj dubini ne čeka odgovor, nego pitanje, samo jedno, dovoljno tiho…
Čitaj
Čudo smo mi sami
Božić se ne približava ravno. Ne dolazi kalendarom ni datumom. On se uvuče. Uđe u kuću kroz pukotine, kroz kasniji mrak, kroz tišinu koja se zadrži u sobi kad se ugasi…
Čitaj
Put pahulje
Rođena sam u ledenom udisaju neba, u trenutku kad se hladni dah oblaka spoji s izgubljenim zrncem prašine što godinama luta visinama. Rađanje osjećam kao tihi pritisak…
Čitaj
Ne traži ju, ali dopusti joj da te nađe
Ne traži ju. Dopusti joj da te nađe. Onu ženu čije ime još ne znaju, ali čiji se obris ponekad pojavi na rubu jutarnje misli, kao nejasna sjena koja se ne gubi, bez obzira…
ČitajVreća puna iznenađenja
Bio jednom jedan čovjek, nazvat ćemo ga Mata, čije je srce bilo poput knjige pisane nevidljivom tintom. Svi su ga vidjeli, nitko ga nije čitao. Hodao je ulicama kao jesen koja…
Čitaj
Kad je srce znalo čekati
Kad je srce znalo čekati Prosinac je dolazio kao hladna ruka na čelu, ne dira te, ali znaš da je tu. Osjetio bi ga prije nego što bi ga vidio, kao da se zrak, nekim starim…
Čitaj
Dodir u Tami
Bez podrške, svijet se zatvara . Ne naglo, nego polako, kao vrata stare katedrale što škripe dok se zatvaraju pred tobom. Zrak postaje težak, gust poput hladnog dima kroz koji…
ČitajIspovijed palog
Ispovijed palog Znaš li kako se pada s neba? Ne grmljavinom, ne vatrom, ne veličanstvenim lomom svjetlosti. Pada se polako, perje po perje, šutnja po šutnja. I najgore je što…
Čitaj
Šapat Oprosta
Postoji trenutak kada se duša slama glasnije od čelika. Kada oklop, taj hladni sarkofag u kojem smo sakrivali sve svoje strahove, postaje pretežak za nošenje. Učili su nas da…
Čitaj
Izgubljeni dječaci
Postoje ljudi koji se klize između svjetova poput tamne smole što zatvara ranu na drevnom, ranjenom drvetu. Njihova koža upija svaki šapat vjetra, svaki pogled ostavlja…
Čitaj
Krv i pahulje
U tišini zimske noći, gdje tama guta svjetlost poput zvijeri bez lica, ruža izranja iz snježnog groba, crvena rana na tijelu svijeta. Pahulje je prekrivaju velom nalik…
ČitajPlamen Odanosti
Usamljeni vitez jaše kroz maglu koja je progutala čitava doba, maglu što šapuće imena onih koji su odustali prije njega. Koraci njegova konja odzvanjaju kao posljednja zvona…
Čitaj
Plamen Zaboravljenih Zvijezda
Postoje zvijezde koje su ugasle prije nego što je svemir naučio riječ za bol. Davno, u slijepoj dubini beskraja, njihovi su se plameni urušili u hladnu tamu, a ipak njihova…
ČitajNoćna magija
Sve počinje u snu koji miriše na jasmin i tajne… Noć me proguta kao da sam pao u baršunastu rupu, a ti stojiš u polusjeni što miriše na dimljeno drvo i kiše koje su pale prije…
Čitaj
Tajna koju nose usne
Poljubac nije dodir usana. Poljubac je trenutak kada duša izleti iz svog skrovišta, gola, ranjena, i vrišti, evo me, uzmi me ili me uništi . Tu je i nešto prljavo,…
Čitaj
Tvrđava duše
Mogu mi uzeti dane. Spaliti puteljke koje sam pregazio, raspršiti tragove stopala kao prašinu pod čizmama nečije žurbe. Mogu pogasiti svjetla u sobama gdje sam spavao, čekao,…
Čitaj
Kad ti bude uzvraćeno
Kad ti bude uzvraćeno, ne dogodi se objava, dogodi se raskol. Nešto u tebi pukne i otpusti sve što si godinama držao sklopljeno. Disanje postane dublje, koža, tanja, a svijet…
Čitaj
U našem svijetu
Svaki čovjek nosi u sebi svijet koji je sastavio od snova, tišina i krhotina svojih dana. To je svemir iza kapaka, gdje boje gore jače nego što bi smjele, gdje zvukovi imaju…
Čitaj
Svjetlost u lokvi
Kada si posljednji put stao i promatrao svjetlost u lokvi? Ne da je preskočiš, nego da zaista staneš i pogledaš kako se nebo slomilo na komadiće i našlo utočište u malim…
Čitaj
Drvo i dječak
Ja sam drvo. Korijeni mi piju tamu, onu staru, prije svjetlosti. Deblo mi je kronika što diše, svaki prsten ožiljak pretvoren u mudrost, svako pucanje pod olujom novo rođenje.…
ČitajDodir na Rubu Svijeta
Ona je bijela kao praznina prije prvog udaha, kao neokaljan snijeg prije ičijeg koraka. Dolazi u tihim koracima svile, noseći miris majčinih ruku nakon ručka i čistog pamuka…
Čitaj
Obala Oprosta
Postoje mjesta gdje se more povlači i ostavlja nas gole, izložene soli, tišini i težini onoga što više nije. Stojimo na stijeni kao dva brodolomca što su preživjeli istu…
Čitaj
Krv i Mjesečina
Bila su to vremena kad se krv plemena miješala sa smolom drveća, a ratnici su znali da mač služi obrani, ne pohlepi. Oni nisu živjeli pokraj šume, bili su njezin dio. Svako…
Čitaj
Gdje se duše ponovno susreću
Postoji trenutak koji dolazi tek kada život utihne. Kada nestanu koraci koje si volio i glasovi koji su ti bili dom. To je trenutak u kojem shvatiš da smrt nije kraj, nego…
Čitaj
Poziv iz drugog svijeta
Možda jednog dana, kroz par godina, dobit ću ga. Papir. Ležat će na stolu kao strano tijelo, hladan, ravan, pun riječi koje se slažu u rečenice što mi zvuče kao jezik koji…
Čitaj
Ljubav bez dodira
Ljubav bez dodira je struna koja titra u praznini, a nikad nije dotaknuta. Ona se ne vidi, ne hvata, već se naslućuje u titravom međuprostoru gdje riječi isparavaju poput…
Čitaj
Promatranje
Teško je kada bol postane jedini prozor kroz koji gledamo. Kada se jutro budi, a mi ostajemo zarobljeni u istom krugu misli, dok vani svijet šapće jezikom koji smo zaboravili…
Čitaj
Da sam kuhar
Postoje svjetovi koji se ne vide golim okom. Svjetovi gdje brojevi plešu u savršenim koreografijama, gdje zvuk ima boju, a miris ima ritam. U takvom svijetu živi Karlo,…
Čitaj
Nevidljivi
Ptičica je sjedila na grani javora, kao svako jutro, promatrajući ritual ljudskog života ispod sebe. Gradski trg bio je pozornica gdje se svakoga dana odvijala ista predstava,…
Čitaj
Svemir koji diše drugačije
Postoje svjetovi koji se ne vrte oko sunca. Oni imaju svoje zakone, svoje plime, svoje tišine. I kad se jednom nađeš u orbiti takvog svijeta, shvatiš da si svjedok čuda koje…
ČitajTajne jeseni
Jesen ne dolazi kao gost, prikrada se poput daha koji zamagljuje ogledalo. Nije njezin dolazak u koraku ni u glasu, nego u onom trenutku kad primijetiš da se svjetlost…
Čitaj
Trn u mesu
Ljubav je trn u mesu. Duboko zaboden, onaj koji ne možeš izvući a da ne prokrvariš do kostiju. Onaj koji ostaje, srasta s tobom, postaje tvoja rana i tvoja snaga, tvoj teret i…
Čitaj
Tiha pobuna razuma
Nitko nas ne uči kako da volimo manje. Uče nas da budemo vjerni, postojani, ustrajni, da ljubav znači ostati, uvijek ostati, bez obzira na cijenu. Ali što kada ta cijena…
Čitaj
Beskraj u jednom osjećaju
Postoje trenuci kada se vrijeme savije kao stari list, kada se sekunde rastegnu u vječnost, a jedan jedini osjećaj postane cijeli svemir. Tada shvaćamo da beskraj nije mjesto…
Čitaj
Suze od soli
Slane suze klize niz lice kao drevne rijeke što traže svoje more. U njima se ogleda cijeli svemir boli, krhak i proziran, ali beskrajno dubok, nježan poput prvog daha zore.…
Čitaj
U vrtovima mjesečine
U vrtovima mjesečine, gdje se svjetlo lomi na rubu sjećanja i zaborava, sreo ju je bez najave. Stvarnost se topila polako, kao voštana figura pred plamenom koji ne gori nego…
Čitaj
Putnici u Vječnom Lutanju
Zamisli svijet. Svijet u kojima je svaka duša samo putnik, izgubljen u mrežastoj šumi trenutaka što se granaju u sve smjerove odjednom. Nošen podzemnim rijekama što teku kroz…
Čitaj
Katedrala Ljudskih Sudbina
Željezničke stanice su katedrale bez zidova. Hramovi u kojima se ne klanja božanstvu, već jedni drugima. U njihovim svodovima od čelika i stakla šapuću se molitve koje nikada…
Čitaj
Pobuna na papiru
Nije bilo ni priče ni svijeta, samo stol, mašina i tišina koja je čekala. Pisac je spustio prste na tipke i prvi zvuk probio je zrak, tvrd, oštar, dovoljan da papir zadrhti…
Čitaj
Klupa u Starom Parku
U srcu starog parka, gdje se jesenske boje miješaju s tugom vremena, stoji jedna klupa. Nijema svjedokinja. Njena izbrazdana površina nosi ožiljke godina. Na jednom dijelu,…
Čitaj
Mladić koji pleše s vjetrom
U tišini koja prekriva svijet, postoji mladić koji čuje simfoniju koju drugi ne razumiju. Njegova igra počinje tihim šapatom povjetarca, što mu miluje kosu poput odsutnih…
Čitaj
Neukrotiva jesenja želja
Kad pritisne, kad me obuzme ova neukrotiva jesenja želja da se pretvorim u list, koža mi zazuji poput rijeke što je pronašla more, zubi mi postanu krhotine leda koje nosi…
Čitaj
Tiha pobuna duše
U srcima onih koji se bore sami sa sobom, događa se tiha tragedija, progon vlastitog glasa sjenama tuđih očekivanja. Kao ptica koja je zaboravila da je rođena za nebo, mi…
Čitaj
Kad Se Svjetovi Spoje
Postoje ljudi koji godinama lutaju kroz vlastiti život kao kroz tuđu kuću, ne znajući gdje je prekidač za svjetlo. Ovaj čovjek bio je takav, hodao je kroz dane s prazninom u…
Čitaj
Ludilo Muškarca
Postoji trenutak kad se muškarčev život dijeli na prije i poslije. Trenutak kad vidi ženu kako čita u tišini kafića. Oči joj klize po stranicama poput rijeke koja nosi tajne…
Čitaj
U Zavjesama Magle
Postoji trenutak u zoru kada se svijet začara. Kada magla spušta svoje srebrne zavjese i čini od obične stvarnosti nešto nedokučivo i sveto. U tim trenucima, kada se granice…
Čitaj
Srušila se je Noć
Srušila se noć kao most od kamena što je stoljećima nosio korake, a sada se, pod vlastitom težinom, urušava u tišinu. Nije kriknula, nije zagrmjela, pala je kao umorna ruka…
Čitaj
Crte vječnosti
Uzimam ružu u ruku i primijetim nešto što me zaustavlja na mjestu. Crte njenih listova preslikavaju se u crte moga dlana. Iste su to linije koje se granaju i prepliću, isti…
Čitaj
Između sna i jave
Sinoć sam krao trenutke iz nečijeg tuđeg života, provaljivao kroz zavjese stvarnosti da bih pipao po tamama za osjećajem koji mi ne pripada. U snu sam bio netko drugi, onaj…
Čitaj
Čovjek koji je kovao tišinu
Bio je čovjek kojemu su ruke znale više od riječi. Odgajan u tišini, u nauku vatre i metala, gdje se ne izgovara, već oblikuje. Nije znao obećavati, ali ono što bi dotaknuo,…
Čitaj
Šapat Stoljetnog Čuvara
Postoje trenuci kada me samoća grli poput ledene magle, kada praznina u meni postane tako teška da jedva dišem. Kao one noći kada se vratite kući nakon dugog dana, a soba je…
Čitaj
Pitam se...
U noći, kada se svijet utapa u mek zagrljaj tišine ... Pitam se ... u tom dubinom trenutku između dva otkucaja srca, kada vrijeme zastane poput ptice što slijeće na granu…
Čitaj
Ples pod kišom
Tišina. Zatim prva kap. Spušta se polako, neozbiljno, kao da testira zemlju. Dodirnula mi je čelo i ostala tamo, hladna i čista. Čekam. Nebo se skuplja kao stegnuta šaka,…
Čitaj
Ruža bijelog plamena
Iz najsurovljeg kamena, tamo gdje bijela stijena reže nebo, pojavila se ona, ruža s bijelim listovima koji gore kao snijeg na vatri. Crvena kao krv ratnika, okružena bijelim…
Čitaj
Magija u noći ludila
U sumraku sumnje, gdje se svijet svodio na hladne obrise stvarnosti bez ikakvog sjaja, hodao je čovjek koji je davno izgubio vjeru u sve. Njegovo ime bilo je zaboravljeno čak…
Čitaj
Trenutak koji ostavlja bez daha
Postoji trenutak koji krade vrijeme iz džepova vječnosti. Riječni vir se zaustavi u zraku poput zaleđene suze, ptice se zapetljaju u vlastiti let kao da su zaboravile jezik…
ČitajŠto je bitno?
U kavani na uglu sjede trgovci vremenom, stari muškarci s očima kao prazne čaše. Broje kilometre asfalta pod gumama, zbrajaju noći provedene u tuđim krevetima, prebrojavaju…
Čitaj
Jedna iz srca
Postoji trenutak kad čovjek prestane bježati od sebe. Kad stane pred ogledalom vlastite duše i prizna, ovo sam ja, kompletan, bez maski, bez laži. U toj tišini, dubokoj kao…
Čitaj
Tišina koja govori
U prostoru između otkucaja srca, gdje se rađaju tajne što teku kroz krv poput rastopljenog zlata, Karlo i Bubi žive svoju priču. Ne žive je riječima. Ne žive je pokretima.…
Čitaj
Što je ona?
Ljubav je... pa kako da to napišem, a da ne slažem? Kako da je opišem, a da ne pojednostavim? Možda je najbolje reći, ljubav je ona što uvijek dolazi bez najave, a nikada ne…
Čitaj
Dah koji nosi zaborav
Negdje između prvog i posljednjeg daha, u prostoru što se ne može izmjeriti satom ni kalendarom, dogodi se tiha izdaja. Prestaneš disati zajedno s drugima. Najprije ne…
Čitaj
Liječnik Duša
U gradovima gdje kiša plače kristalnim suzama i ulice dišu kroz pukotine asfalta, živio je čovjek koji je nosio tišinu kao što drugi nose teret. Ruke su mu bile tkane od…
Čitaj
Blagoslov prokletih
Postoje oni koji nose nevidljivu krunu od trnja. Duše su im otvorene rane kroz koje prolazi sav vjetar svijeta. Ljubav ih je napustila poput dima što nestaje u zoru, ostavivši…
Čitaj