
Ljubav nema kućni odgoj
Ljubav ima prljava koljena. To sam prvo primijetio. Ne dolazi uredna. Ne obriše cipele. Ne pita smije li unutra. Jednostavno se jednog dana pojavi u meni, razmakne što joj…
ČitajKategorija
99 tekstova

Ljubav ima prljava koljena. To sam prvo primijetio. Ne dolazi uredna. Ne obriše cipele. Ne pita smije li unutra. Jednostavno se jednog dana pojavi u meni, razmakne što joj…
Čitaj
Nikada nisam znao živjeti samo sada. Sada je pretijesno. Dok ga primijetim, već je otišlo, a u meni ostane miris mokre zemlje iz nekog starog popodneva, nečiji korak po…
Čitaj
Na rub žljeba sletjela je mala ptica. Siva poput jutra prije kiše. Neupadljiva toliko da je vidiš tek kad zastaneš. Gleda kroz naš prozor. Za nju smo mi vjerojatno samo…
Čitaj
Željezo najprije zamiriše. Ne na cvijet. Na staro motorno ulje, hrđu i onaj teški, sivi prah što se godinama skuplja u kutevima radionice. Na dim koji pecka oči, a ipak ga…
Čitaj
Napuknuti kameni zidić nije bio lijep na onaj poslušni način. Nije imao ravnu kralježnicu ni uredno lice. Bio je nizak, naheren, sav izgreban, s travom koja mu je rasla iz…
Čitaj
Ne piši me do kraja Počeo sam je pisati u srijedu. Ne zato što srijeda ima nešto posebno u sebi, nego zato što se savršene žene valjda ne stvaraju vikendom. Tada bi odmah…
Čitaj

Ponekad se noću probudim i osjetim ga. Ne strah. Ne tugu. Nešto teže. Nešto što sjedi duboko u prsima kao kamen koji nije pao u mene, nego ondje godinama rastao. Bez zvuka.…
Čitaj
U jednom trenutku sve u tebi potrči na različite strane. Misao udari u misao, dah se spotakne o vlastito grlo, srce napravi nagli trzaj kao da je čulo nešto što nitko drugi…
Čitaj

Čovjek najtiše pripada ondje gdje ga netko ne drži rukama, nego ga se usred običnog dana odjednom sjeti. Bez razloga. Bez najave. Kao kad se u zatvorenoj sobi iznenada osjeti…
Čitaj
Neki čekaju vatru. Neki se boje leda. A svijet, ako mene pitaš, ne propada ni u jednom ni u drugom, nego u trenutku kad se oboje nastane u čovjeku, kad mu se pod rebrima nešto…
Čitaj
Sve će početi grmljavinom. Ne kao prijetnja. Nego kao kad nebo šakom prevrne stol za kojim si godinama sjedio miran, dok su ti iznutra pucale čaše. Zatim će pasti kiša. Nije…
Čitaj
Samo se nemoj predati. Ne danas, dok ti srce lupa negdje nisko, kao da netko u podrumu tijela još uvijek traži izlaz. Ne sada, kad su ti ruke pune svega što se ne smije…
Čitaj
Mislio sam da se mrak može razlomiti strpljenjem. Ne silom, ne naglo, nego dlanovima koji ostaju, pogledom koji ne odustaje, tišinom koja ne traži ništa zauzvrat. Dolazio sam…
Čitaj
Postoje mjesta koja ne umiru naglo, nego se polako utišaju, kao glas koji shvati da ga više nitko ne sluša. Pod staklom koje još propušta svjetlo, ali ne i toplinu, ostao je…
Čitaj
Na koljenima čovjek nikad nije isti. Kad klekne zbog molitve, tijelo se smanji, ali nešto u njemu naraste. Kosti dodirnu pod, ali misli dotaknu ono što ne možeš imenovati bez…
Čitaj
Trčimo za odgovorima kao da su krhke svjetlosne niti koje moramo uhvatiti prije nego što se raspu u zraku. A oni lete. Ne kao ptice. Tiho. Kao srebrna prašina koju vjetar nosi…
Čitaj
Ne spaljuj sve iza sebe. To zvuči kao snaga samo dok plamen traje,dok pucketa drvo, dok dim ima miris odluke i ponosa. Poslije ostane samo hladno mjesto na kojem ništa više ne…
Čitaj
Ne donosi važne odluke dok ti srce još uvijek nosi teret bitke. Postoje dani kad se u čovjeku nešto pomakne, ali ne zato što je sazrelo, nego zato što je umorno. Tada se um i…
Čitaj
Postoji trenutak kad čovjek shvati da problem nije u vremenu. Nije da treba još malo. Nije da nešto mora sazreti. Problem je što stoji. Stoji pokraj nekoga tko zna prići, ali…
Čitaj
Noć je već bila ušla u zemlju prije nego što se spustila s neba. U zraku se osjećalo nešto ustajalo i živo u isto vrijeme, kao miris vlažnog drveta koje se ne suši nego pamti…
Čitaj
Kako tiho nestaju neizgovorene riječi. Ne umiru, samo se povlače, kao ptice koje zaborave put iz vlastitog daha. Ostaju titrati negdje između grla i prsiju, kao da čekaju znak…
Čitaj

Noć večeras dolazi tiše nego inače. Ne spušta se, uvlači se. Kroz pukotine prozora, kroz miris stare zemlje, kroz onu tanku liniju između daha i misli. U toj tišini stojim i…
Čitaj

Uvijek ostavi jedan mali prorez u zidu oko srca. Ne veliki, samo toliko da kroz njega može proći tanka nit svjetla, poput konca kojim je netko davno pokušao zašiti ranu, pa…
Čitaj

Ponekad noću, kad se svijet presavije kao stranica knjige koju nitko nije dovršio, osjetim da lebdiš iza mojih kapaka. Ne dolaziš kao slika, ni kao uredno posloženo sjećanje,…
Čitaj
U beskrajnoj tišini svemirskog hrama, ondje gdje se vrijeme savija poput starog papire pod težinom vlastitog trajanja, šest drevnih mudraca okupilo se u tajnom krugu. Nisu…
Čitaj

On nije muškarac bez suza. On je muškarac kojem su suze oduzete. On nije prestao plakati jer je postao jak. Prestao je jer je shvatio da se suze u ovom svijetu ne brišu…
Čitaj
Ne želim da me starost uhvati nespremnog, kao da sam zaspao za volanom života. Ne želim da me nađe kako buljim u zid, s rukama u džepovima, skupljajući prašinu svega što sam…
Čitaj

Ljubav je oltar, ali ne onaj gdje se srca otvaraju nježno. Ovo je mjesto gdje se srca rasijecaju, gdje meso pjeva, a kosti škripaju pod zlatnim nožem. Nema krika, samo tihi,…
Čitaj
Noć je još uvijek moja stara, neizliječena ljubavnica. Ne ona iz snova, nego ona koja ostaje kad snovi propadnu. Ona zna gdje sam mekan jer je tamo najčešće zabila zube. Zna…
Čitaj
Sve važno događa se prije nego što se napravi ijedan korak. U onom kratkom, jedva vidljivom zadržavanju daha, kada tijelo još miruje, a pažnja je već budna. Tamo gdje se ne…
Čitaj

Noć je. I nema ničega što me štiti od mene. Želja dolazi kad prestanem glumiti da sam jak. Kad shvatim da se ne bojim gubitka, nego da me nitko više neće htjeti. Da ću ostati…
Čitaj
Da je ljubav snijeg, pala bi noću, bez svjedoka, u onom satu kada grad još diše kroz san, kada prozori nisu sasvim zatvoreni, a misli još nisu zaspale. Ne bi pitala krovove ni…
Čitaj


U dubini noći, gdje mjesečina pozlaćuje blijede obrise svijeta, dvije duše hodaju kroz tamu, svaka noseći svoj teret, svaka tragajući za nečim što riječi ne mogu imenovati.…
Čitaj
Neke riječi postoje samo za dušu, dolaze tiho, bez glasa, i ostaju zauvijek. One ne traže pozornost, ne žele pljesak ni publiku. One šapuću iz najdubljeg dijela srca, polako,…
Čitaj
Što ako je srce poput stare šalice čaja, napukle od vremena, one koju ne bacaš jer još drži toplinu? U njezinoj dubini ne čeka odgovor, nego pitanje, samo jedno, dovoljno tiho…
Čitaj

Ne traži ju. Dopusti joj da te nađe. Onu ženu čije ime još ne znaju, ali čiji se obris ponekad pojavi na rubu jutarnje misli, kao nejasna sjena koja se ne gubi, bez obzira…
Čitaj

Bez podrške, svijet se zatvara . Ne naglo, nego polako, kao vrata stare katedrale što škripe dok se zatvaraju pred tobom. Zrak postaje težak, gust poput hladnog dima kroz koji…
Čitaj
Postoji trenutak kada se duša slama glasnije od čelika. Kada oklop, taj hladni sarkofag u kojem smo sakrivali sve svoje strahove, postaje pretežak za nošenje. Učili su nas da…
Čitaj
U tišini zimske noći, gdje tama guta svjetlost poput zvijeri bez lica, ruža izranja iz snježnog groba, crvena rana na tijelu svijeta. Pahulje je prekrivaju velom nalik…
Čitaj
Postoje zvijezde koje su ugasle prije nego što je svemir naučio riječ za bol. Davno, u slijepoj dubini beskraja, njihovi su se plameni urušili u hladnu tamu, a ipak njihova…
Čitaj
Poljubac nije dodir usana. Poljubac je trenutak kada duša izleti iz svog skrovišta, gola, ranjena, i vrišti, evo me, uzmi me ili me uništi . Tu je i nešto prljavo,…
Čitaj
Mogu mi uzeti dane. Spaliti puteljke koje sam pregazio, raspršiti tragove stopala kao prašinu pod čizmama nečije žurbe. Mogu pogasiti svjetla u sobama gdje sam spavao, čekao,…
Čitaj
Kad ti bude uzvraćeno, ne dogodi se objava, dogodi se raskol. Nešto u tebi pukne i otpusti sve što si godinama držao sklopljeno. Disanje postane dublje, koža, tanja, a svijet…
Čitaj
Kada si posljednji put stao i promatrao svjetlost u lokvi? Ne da je preskočiš, nego da zaista staneš i pogledaš kako se nebo slomilo na komadiće i našlo utočište u malim…
Čitaj
Postoje mjesta gdje se more povlači i ostavlja nas gole, izložene soli, tišini i težini onoga što više nije. Stojimo na stijeni kao dva brodolomca što su preživjeli istu…
Čitaj

Postoji trenutak koji dolazi tek kada život utihne. Kada nestanu koraci koje si volio i glasovi koji su ti bili dom. To je trenutak u kojem shvatiš da smrt nije kraj, nego…
Čitaj


Nitko nas ne uči kako da volimo manje. Uče nas da budemo vjerni, postojani, ustrajni, da ljubav znači ostati, uvijek ostati, bez obzira na cijenu. Ali što kada ta cijena…
Čitaj
Slane suze klize niz lice kao drevne rijeke što traže svoje more. U njima se ogleda cijeli svemir boli, krhak i proziran, ali beskrajno dubok, nježan poput prvog daha zore.…
Čitaj


U srcima onih koji se bore sami sa sobom, događa se tiha tragedija, progon vlastitog glasa sjenama tuđih očekivanja. Kao ptica koja je zaboravila da je rođena za nebo, mi…
Čitaj
Postoji trenutak kad se muškarčev život dijeli na prije i poslije. Trenutak kad vidi ženu kako čita u tišini kafića. Oči joj klize po stranicama poput rijeke koja nosi tajne…
Čitaj
Postoji trenutak u zoru kada se svijet začara. Kada magla spušta svoje srebrne zavjese i čini od obične stvarnosti nešto nedokučivo i sveto. U tim trenucima, kada se granice…
Čitaj
Srušila se noć kao most od kamena što je stoljećima nosio korake, a sada se, pod vlastitom težinom, urušava u tišinu. Nije kriknula, nije zagrmjela, pala je kao umorna ruka…
Čitaj
Sinoć sam krao trenutke iz nečijeg tuđeg života, provaljivao kroz zavjese stvarnosti da bih pipao po tamama za osjećajem koji mi ne pripada. U snu sam bio netko drugi, onaj…
Čitaj
U noći, kada se svijet utapa u mek zagrljaj tišine ... Pitam se ... u tom dubinom trenutku između dva otkucaja srca, kada vrijeme zastane poput ptice što slijeće na granu…
Čitaj
Iz najsurovljeg kamena, tamo gdje bijela stijena reže nebo, pojavila se ona, ruža s bijelim listovima koji gore kao snijeg na vatri. Crvena kao krv ratnika, okružena bijelim…
Čitaj
Postoji trenutak koji krade vrijeme iz džepova vječnosti. Riječni vir se zaustavi u zraku poput zaleđene suze, ptice se zapetljaju u vlastiti let kao da su zaboravile jezik…
Čitaj
Postoji trenutak kad čovjek prestane bježati od sebe. Kad stane pred ogledalom vlastite duše i prizna, ovo sam ja, kompletan, bez maski, bez laži. U toj tišini, dubokoj kao…
Čitaj
Ljubav je... pa kako da to napišem, a da ne slažem? Kako da je opišem, a da ne pojednostavim? Možda je najbolje reći, ljubav je ona što uvijek dolazi bez najave, a nikada ne…
Čitaj
Postoje oni koji nose nevidljivu krunu od trnja. Duše su im otvorene rane kroz koje prolazi sav vjetar svijeta. Ljubav ih je napustila poput dima što nestaje u zoru, ostavivši…
Čitaj
Srce kuca. Ljubav se budi. Rađa se u prvom dahu, kad majčine usne šapnu ime u tišinu koja se pretvara u glazbu. To je ljubav što teče poput zlatnih žila kroz kamen postojanja,…
Čitaj
Kažu da je Mjesec pust. Da je hladan i nijem, bez daha, bez zvuka. Ali to govore oni koji nikada nisu zaspali pod njegovim svjetlom, niti ga gledali dovoljno dugo da mu se…
Čitaj

U tišini koja se vije oko mene poput svilenog šala ispletenog od mjesečeva sjaja, izolacija postaje intimni ples duše sa samom sobom. Nije to tamnica slomljenih duhova, već…
Čitaj

U carstvu između jave i sna, pronašao sam je. Nije bila tek privid, već čista esencija ljepote. Pramenovi tame, koji su progutali svjetlost Mjeseca, pleli su se oko njezina…
Čitaj
Kad noć položi glavu u krilo tišine, a zvuk svijeta se svede na disanje lišća i šuštanje misli, iz tame izrone one. Sitne, neuhvatljive. Krijesnice. Ne dolaze bučno, ne traže…
Čitaj
Zakorači. Udahni. Osjeti. More diše teškim izdahom morskih algi što se raspadaju na obali, sol što reže nosnice poput oštrog noža. Slatko truli šapat života koji se pretvara u…
Čitaj
Ljetna kiša nije pala, prošvercala se kao šapat kroz vrućinu dana. Nježna, ali neumoljiva, lopov koji krade vrućinu. Svaka kaplja, čudo što paralizira kožu hladnoćom, a srce…
Čitaj
Imam ludi stroj. Ne bruji, ne svijetli, ne traži upute. To je stroj od treptaja u polusnu, od uspomena koje nikad nisu bile stvarne, i od onog osjećaja kada srce zadrhti bez…
Čitaj
Šutnja u sreći nije mudrost. To je pristanak na tamu. Još nosim pepeo progutanih riječi kao sveti ostatak poraza. Naučili su me da je tišina krhki svod sigurnosti, a govor,…
Čitaj
Oluje su majke koje konačno smiju plakati. Njihove suze, kiša što pada kao oproštaj za sve naše neizgovorene bolove, svaku kap noseći ime onoga što smo zakopali duboko u sebi.…
Čitaj
U tamnom žitu mojih misli , krije se misao o bazenu. Njegova voda ne bi bila obična voda. Bila bi sačinjena od čistih suza koje nikad nisu prolivene, od šaputanja oprosta koji…
Čitaj
Svako jutro je isti ritual razočaranja koji mi slama srce. Kapci se podižu poput olovnih zavjesa, a iza njih se skriva isti kazališni komad. Zora miriše na kiselo mlijeko i…
Čitaj
Ljeto nije godišnje doba, ljeto je ogledalo koje ne laže. Podsjetnik na ono što nisi rekao, na riječi koje su se otopile u grlu poput leda na ljetnom asfaltu. Na ljude koje si…
Čitaj
Od djetinjstva nam pričaju o paklu kao o mjestu gdje plamenovi ližu duše, a vragovi s vilama čekaju da nas nabodu na ražanj. Ali nitko nije rekao da pakao postoji i ovdje u…
Čitaj
Postoji trenutak, kratak poput daha, kada svijet stane. Tišina prije oluje. Šapat vjetra koji te naježi usred ljeta. Osjećaj koji te probudi usred noći, uvjeren da si čuo…
Čitaj
Koliko 'volim te' se prodalo po akcijskoj cijeni ove godine? Dovoljno da se napuše svi baloni za jedan lažni osjećaj. A duša? Ona se skupila kao mokra vuna u šaci, dok je…
Čitaj
Godinama se praviš da si ok. Čak i kad ti srce svira kao da netko metalnom žlicom struže po zubima. Uvježbano klimaš glavom, gutaš psovke, emocionalne izboje zatvaraš u…
Čitaj
Postoje trenutci kada se čovjek nađe na pragu beskrajne šume tišine, gledam u lica koja su nekada bila ogledala moje duše, a sada su poput jezera u kojima se mjesec više ne…
Čitaj
Kome pokazujemo svoje rane kao medalje časti? Kome predajemo dijelove svoje duše, poput jesenjeg lišća, nadajući se da će netko prepoznati njihovu ljepotu prije praha? Možda…
Čitaj
Čovjek živi između nekoliko nada. Ne zna koju da zagrli, jer sve ga vuku i sve ga mogu izdati. A bez njih ne zna disati. Nade su mu razasute kao komadići stakla po duši,…
Čitaj