_Moj proces stvaranja i preobražaja ideje u materiju leži u samom činu stvaranja. U tom činu pronalazim svoj unutarnji mir, a kroz izradu predmeta pretvaram sirovinu, često i otpad, u nešto novo i funkcionalno. Taj osjećaj, kada iz smeća, iz onoga što je društvo odbacilo, nastane nešto vrijedno i korisno, za mene je neprocjenjiv. To je lijek za moju dušu, trenutak kada se osjećam življim, ispunjenijim i povezanijim sa svojim potencijalom.
_
Taj proces mi pomaže da preuzmem odgovornost za svoju sudbinu i da aktivno oblikujem svoju stvarnost. Sposobnost da iz ničega izgradim nešto novo je temelj nade i motivacija za moj daljnji rast i razvoj, kako u kreativnom, tako i u svakodnevnom životu.
Moja opsesija s ružama je nešto što teško mogu opisati, ali redovito tu ljubav pretvaram u stvarnost, izrađujući ruže doslovno iz smeća. Taj proces, kada iz nečega što je odbijeno nastane prekrasan cvijet, donosi mi neizmjerno zadovoljstvo.
_Snaga preobrazbe nije prisutna samo u stvaranju predmeta, već se zrcali i u mom vlastitom unutarnjem rastu, u sposobnosti da se suočim sa svojim izazovima i da iz njih izvučem nešto pozitivno i konstruktivno.
_
Prsti, ti neumorni posrednici između duše i vanjskog svijeta, jednostavno moraju nešto raditi. Nakon što čovjeka pogodi velika bol, nakon što se ruši svijet koji je poznavao, javlja se neodoljiva potreba za djelovanjem. To je prirodna reakcija, instinkt za preživljavanjem i obnovom. Ili se, pod teretom patnje, događa preobrazba, rast i otkrivanje novih snaga, ili čovjek tone u depresiju, u mrak bezizlaznosti. No, postoji i treći put, put ljubavi – ljubavi prema nečemu drugome, prema životu u novom obliku, prema kreativnom izražaju koji pronalazi utočište u radu ruku. Prsti, kao da žele iskupiti prošlost i izgraditi budućnost, neumorno pletu nove niti života, stvarajući nešto novo iz pepela starog.
Matija Gerić
Komentari
Ostavi trag ispod teksta.
Učitavam komentare…