← Tekstovi

Muškarac s Cvijetom u Ruci

Kažu da muškarac mora biti stijena , hladan, čvrst i neprobojan. Ali što vrijedi stijena bez mekoće trave koja je okružuje, bez topline sunca koje je grije? Svijet traži masku snage, ali prava snaga leži u otkrivanju srca, u nježnosti koja se usuđuje biti ranjiva.

Zamislite muškarca s cvijetom u ruci. Ne stisnutim, ne slomljenim pod težinom njegovih prstiju, već pažljivo držanim, kao da drži svijet. Taj cvijet nije samo simbol romantike; on je srce, krhko i živo, koje muškarac nudi svijetu. Cvijet u ruci, duša na dlanu , to je prizor koji govori više o hrabrosti nego bilo koja suzdržana šutnja ili usiljena grubost.

Živimo u vremenu gdje je pažljivost često krivo shvaćena kao slabost, a romantika kao zastarjela iluzija. Ako napišem nježan tekst i posvetim ga samo jednoj osobi, jesam li slab? Ili sam zapravo dovoljno hrabar da volim bez maske? Jer, koliko od tih “snažnih” muškaraca uistinu zna satkati riječi u poklon srca, u stih koji ostaje trajati duže od njihova bijesa?

Biti nježan nije nedostatak , to je moj izbor, moj glas u svijetu koji viče. Biram govoriti tiho jer znam da će oni koji čuju razumjeti. Biram pokazati srce jer mi lažne oklopne ploče nisu potrebne. Radije ću biti rijeka koja nosi mir i život nego ogroman kamen koji samo blokira put.

Muškarac s cvijetom u ruci možda neće ulaziti u povijesne knjige, ali njegov cvijet će ostati u sjećanju onima koji su ga dotakli. Njegova duša, smještena na dlanu, ne traži ništa zauzvrat, osim prilike da bude viđena i prihvaćena takva kakva jest. A to je najveći dar i najveći rizik.

Znam da time biram teži put. Ali barem, na kraju dana, znam tko me želi blizu, a tko ne. Jer prava ljubav ne traži maske, ne traži glumu. Traži srce koje se usudi biti ono što jest.

I dok svijet hvali grube ruke, ja vjerujem u one koje mogu nježno podignuti cvijet bez da slome latice. Biti muškarac ne znači samo pokazivati snagu, već i znati kada je ne koristiti. I možda, samo možda, upravo u toj nježnosti leži snaga koja mijenja svijet.

Na kraju, ostaje prizor:

Muškarac s cvijetom u ruci i dušom na dlanu !

Prizor koji ne traži odgovor, već odraz u onima koji ga gledaju !

Matija Gerić

Share

Subscribe now

Matija Gerić

Komentari

Ostavi trag ispod teksta.

Učitavam komentare…

Još iz kategorije

Riječi

Nebo ne zna moje ime

Noću nebo ne izgleda daleko. Možda zato što se tada sve što preko dana glumi čvrstoću počne raspadati. Krovovi postanu niski, ulice izgube smjer, a čovjek ostane sam, lica…

Čitaj

Bezobrazno moje

Posvađao sam se sa svojim srcem. Nije to bila velika svađa, barem ne izvana. Nije bilo razbijenih tanjura, susjeda na prozoru, ni one neugodne tišine u hodniku kad svi znaju…

Čitaj

Miris starog svijeta

Nekad me neki miris zatekne nespremnog. Ne mora biti jak. Dovoljno je malo benzina u zraku, malo starog drveta nakon kiše, malo prašine dignute s betona i odjednom se u meni…

Čitaj