Teorija o dvadeset i jednom gramu nikada me nije istinski dotakla. Ali život me naučio da je duša mnogo teža, mnogo složenija od te jednostavne ideje.
U trenucima tuge i očaja, osjećam kao da mi duša teži tone. Pritiska me, guši, čini svaki korak napornim. No, baš ta težina me podsjeća da sam živ, da osjećam duboko i iskreno.
A onda dođu trenuci radosti i ljepote. Odjednom, moja duša postaje prostrana poput svemira, lagana poput pera. U njoj se zrcali sva ljepota svijeta, sva ljubav koju sam ikada osjetio.
Shvatio sam da je duša paradoks , istovremeno teška i lagana, ograničena i beskrajna. Njena težina je njena snaga. Njena dubina je izvor njene ljepote.
Vjerujem da oni koji ne osjećaju tu težinu, tu složenost duše, propuštaju suštinu života. Jer u toj igri svjetla i tame, radosti i tuge, leži sva ljepota postojanja.
Možda ne znam sve odgovore i ne razumijem uvijek sve što osjećam, ali vjerujem u ovu istinu. U svojoj težini, u svojoj dubini, duša postaje bogata i puna. To je cijena koju plaćam za sve što ona može pružiti, za sve ono što ona zaista jest.
Matija Gerić
Komentari
Ostavi trag ispod teksta.
Učitavam komentare…