Bila je kao šumski požar koji sam promatrao s bezbrižnog vrha brda. Njegova žestina hipnotizirala me, ali istovremeno izazivala strah. Plamen je plesao u ritmu vjetra, stvarajući spektakl neviđene ljepote, ali u dubini duše znao sam da će za sobom ostaviti samo pustoš.
Tako je bilo i s njom. Njena pojava bila je poput vatre koja je zapalila sve oko sebe. Blistala je intenzivnim sjajem, privlačeći poglede kao moljac plamen. Imala je nešto neobjašnjivo magnetsko, kao da je nosila u sebi tajnu koju sam željno želio otkriti. Ali, iza te fasade skrivao se vrtlog emocija, nemir koji je tinjao ispod površine.
Kao što vatra ne bira što će progutati, tako je i ona ostavljala trag gdje god bi se pojavila. Njena prisutnost bila je poput vjetra koji raznosi sjeme, a zatim odlazi, ostavljajući iza sebe novi život ili pustoš. Bilo sam istovremeno očaran i prestravljen, privučen njenom svjetlošću, ali svjestan da me može i spaliti.
Njena ljepota bila je prolazna kao i plamen, ali izazivala je duboke emocije koje su gorjele jednako intenzivno. I dok sam je promatrao iz daljine, divivši se njenoj snazi, znao sam da se nikada neću usuditi približiti se previše, jer bih mogao zauvijek izgorjeti u plamenu njenih očiju.
Matija Gerić
Komentari
Ostavi trag ispod teksta.
Učitavam komentare…