Sjećam se sebe kao dječaka, zaljubljenog u zimu. Svake godine iščekivao sam njezin dolazak s nestrpljenjem koje samo dječje srce može osjetiti. Zima je dolazila tiho, poput uspavanke svijeta, donoseći darove što nisu stajali pod borom, već su padali s neba ,mali, hladni, a ipak nevjerojatno topli.
Snijeg, oh taj snijeg! Bijel i čist, prekrivao je svijet oko mene poput mekog pokrivača, pretvarajući obične ulice i dvorišta u prizore iz bajke.Mraz bi mi dodirivao obraze poput hladnih prstiju koji škakljaju, a svaki udisaj oštrog zimskog zraka bio je poput gutljaja čiste radosti , bolan i sladak u isto vrijeme.
Danas osjećam da taj dječak još uvijek živi u meni. Možda sam odrastao, možda su moje brige sada veće, ali moje srce i dalje kuca istim uzbuđenjem kad padne prvi snijeg. Žudim da i ove zime, pahulje dotaknu zemlju i prekriju je čarolijom. Da se u nama probudi ono djetinje uzbuđenje, da nam srca budu toplija i da osjetimo kako je advent zaista najljepše doba godine.
Svaka pahulja što padne tiha je pjesma zime, svaka šetnja po svježem snijegu korak u čaroliju. Mraz na mojim obrazima sada nije samo hladnoća , to je pozdrav prošlosti, nježan podsjetnik na vrijeme kada je svaki dah nosio obećanje. Zima je oduvijek znala kako povezati ono što je bilo i ono što tek dolazi, a u njenom bijelom ruhu uvijek pronalazim novu priču.
Bio sam dječak koji je volio zimu , to se ne zaboravlja. Ali sada shvaćam da taj dječak nikada nije otišao. Možda moje godine govore drugačije, možda su moji dani prekriveni brigama odraslog svijeta, ali zima u meni nikada nije izgubila svoj sjaj. Još uvijek gledam svijet očima punim čuđenja i očekujem pahulje koje će iscrtati bijelu stazu snova.
Zato čekam snijeg, čekam bijeli pokrivač koji će donijeti mir i ljepotu u naše živote. Jer u srcu, gdje je najvažnije, i dalje sam onaj dječak koji s uzbuđenjem očekuje prvi snijeg ,spreman da ostavi tragove u beskraju bijelog svjetla i zaboravljenih snova.
Čekam snijeg, čekam bijeli pokrivač koji će nam donijeti mir i ljepotu, da nam to bijelilo prošlosti proćisti srca i vrati onaj stari osjećaj, onaj kojeg smo svi negdje izgubili u ovom svijetu koji više ne mari za ono što je bitno , ljubav, osjećaje i lijepu riječ. Nadam se da će ovaj Božić biti bijeli Božić, jer toliko nam to nedostaje . Barem meni !
Matija Gerić
Komentari
Ostavi trag ispod teksta.
Učitavam komentare…