Ljudi nas uglavnom vole kada im nekako, na bilo koji način, možemo biti od koristi. Ako nemaš novaca, nemaš zdravlja, nemaš korisnih veza koje im mogu poslužiti, najčešće te preskoče, ignoriraju i, naravno, svjesno ili nesvjesno ponižavaju zbog tvoje “beskorisnosti”.
Ako se nekim čudom obogatite, postanete jaki i utjecajni, ti isti ljudi će vam, opet svjesno ili nesvjesno, pristupiti kao najdražem prijatelju . Onaj koji tada postane prijatelj, varljiv je i nestalan poput zimskog sunca.
Čim opet padne kiša, a nad glavom se nadvije zlokoban oblak, nestat će u potrazi za nekim kome teče med i mlijeko, a poznato je da je čovjek po prirodi sklon usponima i padovima, pa je i ta navodna rijeka obilja ne može teći vječno.
U životu su nam potrebni ljudi koji će nas prihvatiti onakvima kakvi jesmo, bez osuđivanja. Pravi prijatelji su poput obitelji koju sami biramo.
Oni su tu čak i kad nemamo ništa za ponuditi, što čini njihovu odanost i podršku izuzetno dragocjenima.Oni su poput sidra koje nas drži stabilnima usred oluje, i njihova odanost postaje dragocjena kao zlato u svijetu kojim vladaju prolazne vrijednosti.
Matija Gerić
Komentari
Ostavi trag ispod teksta.
Učitavam komentare…