← Tekstovi

Trenutak kada gubimo srce !

Prvi poljubac. Sjećanje koje se čuva u srcu poput dragulja, sjajno i čarobno. Možda neće biti savršen, možda će biti nespretan, možda će se dogoditi u nekom sasvim običnom trenutku. Ali, bez obzira na okolnosti, taj poljubac nosi u sebi težinu prve ljubavi, prve intime, prve iskrice želje.Prvi poljubac s osobom koju volimo je jedan od onih trenutaka koji nadmašuje običan fizički čin i postaje duboko emotivno iskustvo. To je trenutak kada se srce konačno usklađuje s osjećajima koje smo dugo nosili, i kada se naše unutarnje želje i snovi spajaju u jedinstvenom, nezaboravnom trenutku.

Iako se možda čini banalno, taj trenutak nosi u sebi dublju simboliku. To je posljednji trenutak kada posjedujete svoje srce u potpunosti**.** Neokaljano, nepovrijeđeno, slobodno da leti !

Kada se zaljubimo, otvaramo vrata svom srcu i puštamo u njega drugu osobu. To je prekrasan, ali i zastrašujući trenutak. Sloboda se zamjenjuje osjećajem pripadnosti, a nevinost postaje ranjivost.

Zato cijenite ovaj trenutak prvog poljupca. Cijenite to što ste u tom trenutku posjedovali svoje srce u potpunosti. Sjećajte se tog osjećaja slobode, tog nevinog uzbuđenja. Jer, iako je ljubav prekrasna, ona nosi u sebi i određenu dozu rizika.

Iako je izgubiti srce u ljubavi nešto najljepše što se može dogoditi, cijenite ovaj trenutak prvog poljupca, jer on vas podsjeća na čistu, nevinu ljubav koja ne poznaje granice i koja ne traži ništa osim da se dogodi.

Matija Gerić

Subscribe now

Share

Matija Gerić

Komentari

Ostavi trag ispod teksta.

Učitavam komentare…

Još iz kategorije

Riječi

Nebo ne zna moje ime

Noću nebo ne izgleda daleko. Možda zato što se tada sve što preko dana glumi čvrstoću počne raspadati. Krovovi postanu niski, ulice izgube smjer, a čovjek ostane sam, lica…

Čitaj

Bezobrazno moje

Posvađao sam se sa svojim srcem. Nije to bila velika svađa, barem ne izvana. Nije bilo razbijenih tanjura, susjeda na prozoru, ni one neugodne tišine u hodniku kad svi znaju…

Čitaj

Miris starog svijeta

Nekad me neki miris zatekne nespremnog. Ne mora biti jak. Dovoljno je malo benzina u zraku, malo starog drveta nakon kiše, malo prašine dignute s betona i odjednom se u meni…

Čitaj