Kad sam samac, često mi se javljaju fantazije o tome kako će nakon ponoći doći ljepotica. U tim trenucima, dok sat otkucava polnoć, zamišljam kako se vrata otvaraju i pojavljuje se savršena žena, ona koja će me spasiti od samoće. No, stvarnost je obično mnogo drugačija. Umjesto ljepotice, u moje misli uđe slika vještice na metli, s osmijehom koji krije više tajni nego što ih ima stari kovčeg u potkrovlju.
Vještice su, poput svojih legendi, nepredvidive i često supruge mojih strahova. Ne dolaze s ljubavlju ili nježnošću, umjesto toga, donose kaos i nered, poput vjetra koji ruši vrtne ukrase . Njihove oči, oštre poput bodeža, probadaju moje iluzije kao što zrak probija maglu, otkrivajući sve nesigurnosti koje sam pokušavao prikriti. Kosa im je zamršena poput mojih unutarnjih konflikata, a glas hrapav od gorkih istina koje izgovaraju, kao da je svaka riječ bila prokleta kletvom.
Duboko u sebi, znam da ove fantazije o savršenoj ženi proizlaze iz mog straha od intimnosti i ranjivosti. Lakše je sanjati o nedostižnom idealu nego riskirati odbijanje u stvarnom svijetu. A onda vještica, sa svojim nemilosrdnim ogledalom istine, tjera me da se suočim s tim strahovima, kao da mi šapće: “Evo ti ružna istina, plati je u gotovini ili kreditom, ali nemoj zaboraviti svoj srebrni novčić za magične trenutke!”
Iako možda zvuči smiješno, u tom humoru krije se surova istina. Kad dođe vještica, obično me ne suoči samo s vlastitim demonima, već i s računom za čišćenje. “Evo ti račun,” kaže, “i nemoj zaboraviti ostaviti napojnicu , magija ne dolazi besplatno!” To je podsjetnik da ne postoji čarobni izlaz iz samoće, da nema ljepote bez cijene, a cjenik nije nimalo lagan.
U tim trenucima shvaćam da su očekivanja često samo iluzije, poput mjehurića sapunice koji se rasprsnu na dodir stvarnosti, a ona može biti mnogo jednostavnija i surovija. No, umjesto da odustajem, pokušavam se nasmijati tom surovom humoru života. Jer, možda je bolje da se suočim s vješticama, nego da sanjarim o neostvarivim snovima. A tko zna, možda ću jednog dana, uz čašu vina i pomalo gorki osmijeh, uspjeti natjerati koju vješticu da ostavi svoju metlu i ostane. Na kraju krajeva, svaka čarobnica zaslužuje malo zabave, čak i ako je to zabava na račun mog srca .
Matija Gerić
Komentari
Ostavi trag ispod teksta.
Učitavam komentare…