Nedavno sam Karla, četrnaestogodišnjaka s autizmom, pitao kako je. Umjesto riječi, odgovorio mi je gifom na mobitelu – „I’m free“. Naslonio sam se i uz osmijeh napisao : „ Da, Slobodan si!“ Njegov odgovor, kratak i siguran, glasio je: „Pa jesam “!
Razmišljam o tome što znači sloboda. Za Karla, ona nije teorija niti daleki ideal, za njega je sloboda vjetar koji nosi listove njegovih emocija. Kada osjeti sreću, skače poput valova koji se lome o obalu, bez obzira na tuđe poglede. Smije se glasno, poput zvona koje odjekuje dolinom, ne mareći za tišinu koja ga okružuje. Kada želi zagrliti, grli poput rijeke koja obavija stijene ,spontano, snažno, iskreno.
Karlo ne nosi maske, njegov je izraz lica otvorena knjiga života. Dok mi ostali svoje osjećaje skrivamo iza zidova od straha i suzdržanosti, on ruši te zidove i izlazi van, slobodan kao ptica koja ne poznaje granice neba. U svakom njegovom pokretu, osmijehu i dodiru leži, iskrena, istina slobode , ona koja se ne boji biti viđena, čuti ili osjetiti.
I onda se netko usudi reći da Karlo nije slobodan? On je oslobođen okova predrasuda, lanaca očekivanja i straha od osude. Njegova je sloboda poput sunca koje obasjava svijet, nepromijenjena oblacima društvenih normi.
Karlo je podsjetnik svima nama da prava sloboda nije u velikim riječima ili idealima, već u hrabrosti da budemo ono što jesmo , poput oluje koja ne traži dopuštenje da puhne ili plamena koji se ne ispričava što gori.
On je slobodan. A u njegovoj slobodi leži lekcija o tome kako bismo svi trebali živjeti.
Njegova neustrašiva iskrenost naučila me, da je sloboda puno više od riječi , to je stanje uma, osjećaj koji širi horizonte. Srce mi sada često gleda dalje, preko granica vidljivog, tražeći ono što je doista važno.
Matija Gerić
Komentari
Ostavi trag ispod teksta.
Učitavam komentare…